O životu

Gledate li finale života na vagi?
Ja gledam i pitam se koliko učesnika neću prepoznati.
To samo znači da su se mnogo promjenili što je respekt.
Uložili su mnogo truda,prolili mnogo znoja,svaka im čast.
Mogu mnogo toga naučiti od njih.Za mene su svi oni
pobjednici.Kako je to Edo rekao pobjednici života.
Bravo za sve njih!

potpuno dijelim ovo mišljenje

https://www.tportal.hr/kultura/clanak/zivot-na-vagi-masterchef-tv-kritika-z
rinke-pavlic-foto-20220928

Ladona,na žalost piše mi da je stranica nestala.
Ne mogu je vidjeti.Pitam se o kajvoj se kritici radi?
Po mom mišljenju nema se što kritikovati.Naprotiv
treba ih sve pohvaliti,kandidate.trenere,voditelje
i sve druge koji su učestvovali u organizaciji i radili
sa kandidatima.

pročitaj i razmisli...pa opet razmisli, pa još malo razmisli

btw da, link radi jer je to T-Portal

al evo c/p


Dok dolaskom jesenske sheme javna televizija pokazuje svoju 'javnost' kroz razne šarmantne putopise, razgovore, Stankovićeve odiseje motorom i redizajne studija, svijet komercijalnih televizija mnogo je bliži svjetskoj televizijskoj stvarnosti. U tom okrutnom svijetu, u kojem se preživljava samo ako oglašivačima uspiješ prodati termin u kojem dovoljno gledatelja prati upravo tvoj kanal, glavno su oružje tematski reality i talent showovi, a ovih dana kod nas najveći igrači su 'MasterChef' i 'Život na vagi'

Život na televiziji je opasan i tvrd ako si komercijalac. Nema obavezne pristojbe koja će te financirati čak i ako se neki trgovački lanac naljuti na tebe pa više ne želi u tvojem programu emitirati svoje 'svinjetina po devet devedeset devet kila, sredstvo za čišćenje 'dvajs' kuna, majoneza na poklon uz krumpir srijedom' reklame. Nema službenih odbora i neslužbenih zborova intelektualaca koji će te braniti jer je tvoje postojanje važno za interes javnosti. Nema majci. Ako 'oš preživjet', izvoli oglašivače uvjerit da tu-i-tu tvoju emisiju, film, seriju ili 'medijski IVENAT' gleda što više ljudi pa da ovi onda zaključe da im se u tom terminu isplati emitirati reklame.

Cijela ta bespoštedna borba za broj gledateljskih 'grla' koja će se prodati oglašivačima uvelike, naravno, utječe na sadržaj. Nema tu vremena za to da se 'odgaja gledateljstvo', privikava ga se na kvalitetniji sadržaj, uvjerava ga se da mu je bolje i korisnije gledati dokumentarac o rumunjskoj cestogradnji nego natjecanje u tome tko će dulje izdržati u staklenom kavezu punom mrava. Igra se na ono što gledatelji već žele gledati. A svi televizijski trendovi diljem svijeta govore da su to natjecateljski reality i talent showovi. Po mogućnosti oni u kojima natjecatelji, osim vještina u onome u čemu se natječu, pokazuju svoju muku, strah, tremu i emocije. Plaču jer su odrasli u bijedi, sanjajući da će jednom nastupiti na televiziji. Opale šamar drugom natjecatelju, pretvore se iz ružnog pačeta u labuda pa svi njihovi prijatelji i rodbina padaju u nesvijest.

I tako, dok je javna televizija započela jesensku shemu svojim dokumentarnim, putopisnim i inim 'ovo bi vam bilo pametno gledati' finjacima, komercijalci su udarili upravo s takvim adutima. Naravno, s tim je stigla i uobičajena porcija zgražanja. Da ajme majko, što je sad ovo? Da Isuse Bože, tko to gleda? Da kuku lele, KAKO MOGU? Pa, čisto u interesu suočavanja sa stvarnošću, da odgovorim na ta tri pitanja. 'Što je SAD ovo?' - nije uopće legitimno pitanje. Nit' je SAD nit' je neočekivana pojava u medijskom prostoru. Takvi se showovi emitiraju diljem planeta već desetljećima i jako su uspješni. 'Tko to gleda?' - podaci kažu, relativna većina onih koji gledaju televiziju, dakle sigurno poznajete podosta ljudi koji se upravo u vrijeme takvih emisija sparkiraju pred telku. 'Kako mogu?' - uopće neću komentirati. Gore piše kako i zašto.

E, sad. Koliko su takvi showovi istinski i objektivno problematični, a koliko su možda trivijalna, ali uglavnom bezazlena zabava iz rubrike 'kruha i igara', to je drugo pitanje. Visokointelektualni sadržaj koji će vas potaknuti na promišljanje položaja čovjeka u kozmosu sigurno nisu, ali to nije ni većina humorističnih i dramskih serija koje se smatraju vrhuncem televizijskog trenutka u zadnjih dvadesetak godina, pa se one ipak emitiraju čak i na specijaliziranim 'intelektualnim' kanalima, kao što je HTV3. Problem nije u njihovoj intelektualnoj poticajnosti. Problem je u tome prelaze li granicu prema eksploataciji, odnosno iskorištavanju i onih pred kamerama i onih koji to gledaju.

Prelazi li, primjerice, 'MasterChef' granicu zabave i poticanja interesa gledatelja kada uz predstavljanje kandidata prikazuje njihove fotke s prijateljima i obitelji i onda ih snima kako plaču za onima među njima koji su preminuli? Prelazi li 'Život na vagi' granicu kada treneri 'motivacijski' viču na natjecatelja koji ne može napraviti sedmo ili sedamnaesto ponavljanje vježbe jer ima stvarno jako puno kila, dijabetes i visok tlak? Prema onome što smo dosad vidjeli u novim sezonama tih showova za jesensku shemu, zasad se koliko-toliko drže unutar granica, ali prvo i prvo, tek je počelo, a drugo i drugo, neke me stvari već čine nervoznom i bude mi zebnju da će prelazaka granice uskoro biti, kao što ih je bilo i prije.

Govorim prije svega o 'Životu na vagi'. 'MasterChef' ima svojih grijeha u smislu trivijalizacije kulinarske priče, 'obogaćivanja' natjecatelja potresnim ili neobičnim životnim pričama, montiranjem izoliranih izjava kao živopisnih reakcija na odluke sudaca ('Đava te crni odnija!', plakanje i slično), a ponekad je i komičan stvaranjem velike napetosti ni od čega, kad samo snima članove žirija kako 'jako gledaju' natjecatelje, ovi drhte, svira neka triler-glazba i cijela je atmosfera kao da će upravo sletjet' vanzemaljci ili možda ne. No sve je to u domeni bezazlene zabave, nikome ne šteti, a može biti i zabavno. Čak sam i samu sebe uhvatila da s mamom komentiram: 'Si vid'la onu žensku iz Osijeka kak' je zeznula teletinu, a svejedno prošla dalje. Mora da je sve ostalo bilo jako fino!'

No 'Život na vagi', iako je zasad, u ovoj sezoni, još u pozitivnoj domeni 'mi ćemo vam promijeniti život', 'mi ćemo vam pomoći da preživite', 'mi to zajedno možemo' i HEJ-HO, LEC GO - svejedno me čini nervoznom. Zašto? Zato što mi je ideja dovođenja bolesnih ljudi u reality show da bi se pratila njihova borba s bolešću sama po sebi odbojna. Jer osobe koje sudjeluju u tom showu nisu osobe s desetak, pa ni dvadesetak kilograma viška. To su ozbiljno pretili ljudi, nerijetko s ozbiljnim dijagnozama. Iako je upozoravanje javnosti na to koliko je pretilost opasna dobro i važno, nisam sigurna je li ovo pravi put. Uzimati pojedince s imenom i prezimenom, svim njihovim fizičkim, psihičkim i emotivnim problemima kao javnozdravstvene slučajeve pomalo mi je neljudski, a to da u bitki s tako ozbiljnom bolešću ili stanjem postoje pobjednici i gubitnici koji onda ISPADAJU iz igre i čija je borba zabava za mase, daleko mi je izvan granica puke zabave. Znam da su svi ti ljudi punoljetni i da su dobrovoljno u emisiji, ali ipak.

'Život na vagi', dakle, već po defaultu u meni stvara nervozu i nelagodu. Priznajem da je to možda dijelom i zato što sam i sama debela pa razmišljam o takvim stvarima, no baš me zanima koliko bi prihvaćena bila emisija, odnosno reality show u kojem bi natjecatelji pokušavali riješiti neku svoju drugu tjelesnu manu ili zdravstveni problem. Pa da se netko na ljude dere zbog loših zuba, žučnih kamenaca, dijabetesa, visokog tlaka ili diskopatije. Da alkoholičare ili ovisnike o drogi utrpamo u jednu kuću pa pratimo njihove krize. Ako na sve to još dodamo činjenicu da natjecatelji u 'Životu na vagi' gube doista mnogo kilograma u kratkom vremenu i da se ljude slabe ili nikakve fizičke spreme tjera na ne baš lagane vježbe, od kojih im je često loše, nisam sigurna ni koliko je tu dobronamjernosti u pokazivanju javnosti što se može i treba učiniti u borbi protiv pretilosti. Naravno, postupni gubitak kilograma uz laganu tjelovježbu i postupnu promjenu životnih navika može trajati godinama i u takvom obliku nije televizičan, ali to samo još jedanput povlači pitanje je li to uopće za televiziju.

U svijetu komercijalnih televizija - jest. Jer 'Život na vagi' nisu izmislili naši domaći komercijalci. Emisije tog tipa globalni su trend i nevjerojatno su popularne pa se to može protumačiti i kao nadahnuće ljudima koji se s tim problemom bore diljem svijeta i serijalom koji osvještava. No isto tako, mnogo popularnosti takvih emisija proizlazi i iz lošeg odnosa prema debelim ljudima u društvu, jer im se ljudi vole rugati, zabavljati se na njihov račun, sami sebe tješiti da nisu kao oni ili - u najgorem slučaju - zamrziti sebe zato što im ne uspijeva ono što uspijeva onima na televiziji. Zbog svega toga osjećam tešku nelagodu pri gledanju 'Života na vagi' čak i sad, dok je još laganini i afirmativan, kao što je u ovim prvim epizodama.

'MasterChef' nema ni traga takvih dvojbi i nelagode. Nije 'Great British Bake-Off' i nije intelektualni program s Artea i HTV-a 3, ima svoja prokliznuća u laganu eksploataciju i smiješne senzacionalističke momente, ali je na kraju krajeva bezazlena zabava zbog koje nitko ne osjeća nelagodu. 'Život na vagi' je stvara, barem meni. I dok ga gledam sada, na početku, već slutim prelaženje granica. Je li to doista tako, morat ćete odlučiti sami.

ne mogu se sjetiti kako se zvaao
bio je jako popularan u americi
a onda su ga i naši kupili ta neka rtl ili nova tv

uglavnom ispalo je sranje sa showom

jer se nekoliko gostiju nakon showa samoubilo od sramote, poniženja javnog
i ispalo je da je pol toga namješteno, lažno isforsirano
ili lik dođe sa jednom pričom a onda scenaristi kroz tobožnje prijatelje nadodali svega još gore
raznih gadosti o prevarama
ružnim ogvnim navikama
ko je šta za koga negdje rekao itd

show je ugašen...pronto
a bogme su ga i kod nas ukinuli

Ladona kasnije ću pročitati.
Moram priznati da sam od Dalibora najmanje očekivao
da bude pobjednik među ne finalistima.Sjećam se kkoliko
je odbijao hranu.Sada samo kažem bravo Dalibore!
Pitam se kakvi će biti finalisti kad su ovakvi ne finalisti?

ladonna, i master šef i život na vagi može netko gledati li ne mora.
Kandidati su se javili, u master šef da nešto nauče i to im otvara vrata u karijeri, a u život na vagi, jer će im netko pomoći promijeniti život. Da su mogli ili znali sami, ne bi javno stali pred kamere.
Svi kandidati su znali u što ulaze.
Dobili su stručnu pomoć i podršku kandidata.
Da plaćaju četiri mjeseca privatnih trenera, nutricionista i smještaja u nekoj klinici za mršavljenje platili bi poveću svotu novca.

ovo je članak od kad je tek počela ova sezona

ja to pak uopće ne pratim, nimalo
al eto dođe do mene naslov, vijest nešto
imena nemam pojma
u kojem terminu ide još manje
pogledala sam u samim počecima prije nekoliko godina kada je tek započelo taj show
no kada sam drugi dan "natjecanja"
vidjela one nezdravo purpurno ljubičaste noge na jednom od natjecatelja, zgadio mi se show
zgadili mi se treneri, ono urla a sirota plače da ne može
ma svi
i od tada nisam pogledala niti jedan više

i Zato se Potpuno slažem sa Ovom kritikom
jer osjećaj je Isti
a vidim da su i ostalih komentari vrlo slični mojima

i ovo sad nije poruga za one koji To gledaju
imaju Favorite

ovo je samo pokušaj da se Osvijesti
problem
da su to mahom bolesni ljudi..

a pretvorilo se u show

ladonna, ovisnost.
Smatraš li da se ovisnost o hrani liječi peruškom po stražnjici.
To su ljudi koji si sami ne mogu pomoći.
Nije lako. I treba biti prikazano da nije lako.

Gledam život na vagi od prve sezone.

(komentari ispod tog članka)

sa užitkom sam recimo pogledala ono brit natjecanje za slastičare The Great British Bake Off ili tak nekak

tamo ih kritiziraju
na fini
ne uvredljiv način
kod nas se iživljavaju frnje, serendaju i svašta

ona večera za 5
kaj je ono
tračljivci
ono ne znaaam baš zašto je...bla posprdno
toga u brit showovina nema
da
izbacuju kandidate ali im i Kažu gdje su zeznuli kak bi trebalo i bkla
ovdje su posprdni

nemamo kulture nikakve očito, ni nigdje komunikacija nula bodova
ispada da se kod nas Čeka ko će pogrešiti
a ne ko će Napraviti super

Nekoliko puta sam bila u komuni Cenacolo za liječenje ovisnosti i program edukacije posjetitelja i program liječenja ovisnika je javno pričanje o svojoj ovisnosti, o tome kakvi su bili prije nego što su ušli u komunu , kao i javno pričanje o odvikavanju, slabostima, propustima, uništenim svojim i tuđim životima i ...
Daleko surovije nego život na vagi.

I za ta svjedočenja u komuni puno njih komentira da je surovo.
Ali ovisnost o bilo čemu, sama po sebi je jako surova.

ne pogni
treba ih bičevati jer kak su opće došli do takve faze
tih gabarita

daj se saberi, a?
bolesni ljudi ejjjj
takva Pretilost je Bolest

ja sam niska.
Na meni se kila dvije više jako vidi.

cijeli život pazim na hranu, barem tri puta tjedno vježbam "pod stručnim vodstvom". Da malo popustim bila bih šira nego duža.
Aj mi malo pričaj o pretilosti i što je bolest, a što je opustiti se i što znači kad nešto pobjegne kontroli.

I da, ponekad bi trebali i za uho i nogom vrit ..
Ne postoji čarobna tableta,

i da mi pobjegne kontroli, bila bih odmah kandidat života na vagi.
Jedinstvena prilika da te izvade iz toksične svakodnevice i stave na mjesto gdje osvjestiš samo sebe.

tamo su ljudi 50 kila viška pa na više, još jedna ti namanja u njima


i ajde ne rivlej se baš svugde, a?

znamo da si wonder woman bloga

ok klap klap bravo ti

grem zzz

osvijestite pls

Možeš ti biti zločesta koliko te volja, ali da je ova dama prije nego što je pisala kritiku bila prisutna bilo kojem liječenju ovisnosti (recimo od alkohola u vingoradskoj) ili u bilo kojoj komuni onda bi joj kritika bila puno drugačija.

Ali ti najbolje znaš.

Evo pročitao sam i ostajem kod svog mišljenja i ponovo čestitam
svima koji su učestvovali pred kamerama i onima iza kamera.Svi
smo mi različiti i različito doživljavamo iste stvari.Ovo je 6 sezona
života na vagi i još nijednog kandidata nisam čuo na finalnim
vaganjima da se žali na uslove u šou ni da se žali na trenere koji
viču na njih.Svaki kandidat može da ne trenira,da napusti kuću kad
hoće.Svakom kandidatu su prilagođene vježbe.E sad kako će ko od
nas doživjeti ovaj šou je na svakom od nas.Kako ćemo doživjeti ovaj
šou takvo ćemo imati mišljenje i to je u redu.Jedni ćemo ga kritikovati
jedni faliti.Isto tako će neko od nas razumjeti pretile i neće im se rugati,a
neko će im svašta govoriti.Ta odgovornost je na nama.
Što se tiče drugih šoua ne govorim jer mnoge ne gledam kao što nisam
gledao ni velikog brata.
Što se tiče komercijalne televizije i reklama i meni reklame idu na živce
često i zaboravim što gledam dok reklame traju i traju,ali razumijem da
te televizije od toga žive.Samo se pitam zašto nema kontrole na reklame.
Mislim kontrole jesu li te reklame istinite ili nisu.Da imam mogućnost ja
bih zabranio reklame u kojim se ne govori istina u reklamnom proizvodu.
Što se tiče toga hoćemo li gledati šoue ili putopisne emisije ili što već
mi sami odlučujemo u zavisnosti od našeg interesovanja,a ne zbog
reklama.Eto toliko od mene.

Ako je taj serijal zaista pomogao makar ijednom od "natjecatelja" onda duboko ima smisla. Sigurno je više doprinio nego dokumentarac o višeglavoj žabi gatalinki koja je u 14. stoljeću živjela na obroncima mrzle gore.

a nadrkavanja sa pjenicama od pistacija, posteljicama od kravlje balege sa klicama runolista, fine diningima, rekonstrukcijama sarme i punjenih paprika mi stvarno idu na kurac, ma kakav on bio.

Tape, domaće reality show emisije ne pratim puno, jer zapravo u zadnje vrijeme ni ne gledam TV.

Ali ako si ti uživao gledajući Život na vagi, nastavi uživati u onom što te veseli:)