Non quis, sed quid

''Postalo mi je jasno kako čovjek umire, i vidio sam da nije tako teško.. Ni lako... Nije ništa...
Samo se sve manje živi, sve manje se jest, sve manje se misli, i osjeća, i zna, bogato životno kolanje presušuje, i ostaje tanki končić nesigurne svijesti, sve siromašniji, sve beznačajniji...
I onda se ne desi ništa, ne bude ništa, bude ništa... I ništa, svejedno...''
(Meša Selimović)

A onda dodje Bozic i rodi se nada, nada u spas u zivot i zivimo dalje i ne treba zurit, smrt ce i onako doci to nam je zapisano i bez tog proci necemo a dobtad zivit se triba i mora kako se najbolje zna umi i moze

Ema sta si :(

upravo tako kako kaže meša! ako dovoljno dugo živiš to vidiš svaki dan...osjećaš...gotovo da možeš dodirnuti to svoje ništa u što se pretvaraš! nije to nikakva tuga ili neka trenutna melankolija...to je bit života koji gasne! netko mantra, jarče...a netko se samo suoči i dočeka...oči u oči!

Što nam je život bio živopisniji to nam je lakše dotaknuti taj odlazak...jer ..imamo sjećanja od kojih se nerado rastajemo no....vjerojatno nam je zato netko ugradio u ovaj savršeni stroj i hormone koji rade sada u leru...a kroz koje vrijeme ni tako pa je sve to puno lakše.Nekako ...dođemo u fazu kada nam baš paše ovaj mir.
Bože..daj nam samo zdravlja...sve ćemo drugo nekako...život je to...ne treba se bojati:-)))

Teta Sara ce nemojte i u smrti bit negativna i svadjat se, i tako je na kraju to sve svejedno bilo uzalud

Epitaf...... Puno sam puta umro, al ovako još ni jednom.....

& sara .. da, to je taj osjećaj