naprimjer'

Vrlo slojevit film
(gledao u CineStar-u u 3D))
I malo muzike iz prethonog, Avatar -1 :-)
Link

Jesmo li mi ovdje koji nastupamo pod svojim niknejmovima svojevrsni avatari?!?

A ovo je Avatar 0 :-)

Jerry Lewis vs Buddy Rich - Let There Be Drums"

https://youtu.be/xkdzo9dYLcA

Bok, Ilija odlična tema:-)

Doduše, nisam gledala Avatar 2 ali i prvi mi je dio bio dovoljan da recimo to usporedim sa virtualnim.

Isto tako i film Matrix u određenom smislu.

Razlika između Avatar-a i Matrix-a je usporediva.
Kao recimo u znanosti.

Newton radi na plećima Galilea i i takodalje.

Tako isto Ajnštajn jaši na valovima, da, na valovima, jer ih ima više...........

Tako isto Avatar jaše" na više valova kinematografije u odnosu na Matrix-a koji za podlogu ima manje pod sobom
filmskih storija iz tematike, pa usporedba ima smisla.

Filmovi su različiti po vremenu kad su nastali, možda i osnovnoj tematici.

Meni se ipak i u jednom i u drugom provlači ta nit o razlici između realnog i virtualnog.

S tim da mi je Matrix još i dodatna alegorija na temu koliko nas čula, emocije i um zasljepljuju i koliko je svijet uopće realan, posebno onaj u našim glavama?

Dobar put imaš kada razmišljaš Lana.
E, u tom grmu se krije zec :-)

U Avataru ima jako puno tema koje su razrađene u prijašnjim filmovima, Tarzan!
Tarzan u fragmentima i paradoksalno.
Ono, kad "majmunoliki"(tako zovu rođaka") živi u zajednici onih koji imaju repove, a on sam ga nema....

Upsss
Ovi što imaju repove majmunolikim nazivaju čovjeka koji nema rep

(za shvaćanje paradoksa)

Ima u tom filmu i grčke tragedije prilikom pogibije sina kao vrjednog člana familije, a i šanse mlađem sinu za procvat bez jedne sjene manje.

Istina, film prepun istina herojskom putem prikazanih.

Ne mogu baš suditi o drugom dijelu jer ga nisam gledala.

Ali osim alegorija na vječno aktualne povijesne motive, mene film, prvi dio, općenito asocira, slično kao i Matrix, na pitanje: Što je zapravo realitet?

I postoji li realnost kao objektivna datost ili je ona uvijek subjektivna, jer polazimo od naših uvjerenja, emocija i doživljavanja i kroz tu prizmu vidimo svijet?

A što se Iskrice tiče, Ilija, zapamtila sam jednu tvoju zanimljivu izjavu na postu jednog drugog blogera, tražila sam je, evo kako glasi.

Šalu na stranu sad, sad malo o slici i tekstu koji su upravo ingeniozni za ovu stranicu na kojoj se nalazim, pa i povremeno javljamo sa svojim komentarima i objavama.

Nismo li mi svi ovdje pomalo uspavani u određenom segmentu svog života?
Nismo li mi oni koji upravo imamo neku predstavu svojih snova?
Nismo li mi oni koji očekuju onoga/onu?!

Nismo li mi svi pomalo oni kojima lakše snivati i čekati, čekati,
a biti svjesni svojeg čekanja s glavom u pijesku.

A i Pinokio efekt da i ne spomenem..........

.......... ta simbioza sisavaca kao zajdničkog pretka, ma genijalno,
pa onda onaj efekt odaslan gledateljima kada naš junak"(tako ćemo ga kasnije zvati).

Iiiiiiiiiiiii............. naglo se vraćamo u utrobu kita kada se ta sva bića mogu povezati putem svojeg čuperka,
čuperak je izdanak.

poruka je u tom segmentu filma:

povežite se svojm izdanakom prema............... :-)

Jesmo Lana.

Ima jedna dobra poslastica, ups poslovica na tu tematiku koja je primarna gledajuć iz pozicije u kojoj objektivno smo.

"Puno nas je željnih, a željenih"

To si napisao na jednom postu, prilično me se dojmilo.

I ja se ponekad čitam što točno tražimo na Iskrici.

Iako je svaki odgovor individualan.

Što se mene tiče, još razmatram to pitanje.

Ali sve više očekujem neko ugodno druženje na postovima, razmjenu mišljenja, nešto glazbe i humora što me energetizira.

A ljubavne bajke definitivno više ne očekujem.

Neko ugodno prijateljstvo mi se čini boljim, i čak boljom osnovom za eventualno nešto više od toga.

"Puno nas je željnih, a željenih"

Nisam ovo dosad čula.

Zanimljivo za razmisliti.

Ljudi smo :-)

Dok sam pisala svoje komentare nisam stigla čitati tvoje, mada vidim sad da su zanimljivi.

Ali bez obzira na spomenute filmove, zainteresiralo me pitanje tko smo zapravo dok smo ovdje pod svojim nickovima?

Kolko smo slični ili različiti onom što smo u realnosti?

Jesmo li možda svi, tu uključujem i sebe, skloni pokazati se bolji, pametniji, ljepši, uglavnom superiorniji nego što smo stvarno?

I rekla bih, ova zadnja tendencija koju sam opisala isto je sasvim ljudska i donekle razumljiva:-)

Samo što ako se ipak malo previše uživimo u vlastite nickove?

Gdje je granica između nicka i stvarne osobe?

Da se malo našalim na svoj račun: ja sam ona persona koja stalno pleše po Iskrici:-)

Ilija, bez obzira koliko sam pogodila temu ili ne, bilo mi je drago družiti se s tobom na tvom postu:-)

Tu smo:-)

Na mom postu te čeka još jedan valcer:-)

Inače, pričala bih još ali me malo drži umor ovih dana od pretoplog vremena.

I stalno me nešto baca van sa Iskrice ovih dana, već sam se četvrti put ulogirala sad.

Ne znam da li je stranica preopterećena.

I zahvalila bih ti za savjete kod postavljanja moje prve slike, o tome gdje i kako mijenjati dimenzije slika.

Sad malo to vježbam na starim postovima i pokušavam jednu te istu sliku formatirati u različitim veličinama i mislim da mi dosta dobro ide.

Uglavnom, thanks:-)

Ma svi smo mi ovde pomalo netko drugi ili bar malo vise kako bi zelili da jesmo

Da se bar još netko o ovom tako iskreno izrazio?

Ilija postavio odličnu temu.

Ali od sto glasa glasa čuti nije.

Ili barem tri, hajde bolje i to nego ništa.