reko mi najbolji prijatelj, da je sanjao Lidiju Bačić, satro sam ga, pa samo ja je mogu sanjati.
guram hodalicu i šetam ulicom svoje mladosti, nekako mi se čini duža nego prije.. mora da mi je korak kraći, ulica se nije produžila ni za milimetar..umoran navratim u onaj isti park u kojem sam proveo svoju mladost..i drveće mi se čini nekako oronulo i njega je načeo zub vremena..sjeo sam na staru poznatu klupu, svježe je obojana, ali vidi se da je vremešna..netko je nožićem ispisao, Ana, voli Milovana. ehh, kad bi ta klupa pričat znala. sjedim tako i gledam dječaka koji je protrčao kraj mene..bože,, isti ja, kad sam bio mali...ali ne, ja sam bio plaviji, imao sam ljepše kovrčice, i ljepše ime i prezime, ma bio sam slađi i ljepši..dječak me ni primjetio nije, za njega sam bio nevidljiv, baš kao što ni ja nekad davno nisam primjećivao starce..gadili su mi se, pa ih nisam gledao.. uto prođe mladi zagrljeni par..on plav, dugokos, ona vitka, lijepo građena, preslatka djevojka, jedrih sisa, lijepo ih je bilo za vidjeti..odmah pomislim, isti ja i moja prva ljubav..ali ipak ne, moja prva ljubav je bila ljepša, posebnija, milija djevojka, a i ja sam bio stasitiji, sa dužom kosom i ljepši, osim toga mi smo se više i jače voljeli..ni oni me nisu primjetili..ljubili su se i dirali, kao da nitko ne postoji na svijetu osim njih, a kamoli ja.. bože,, zar sam nevidljiv ako sam star..da odem opljačkati banku, možda me ni oni neće vidjeti..? otužno sam spustio sijedu glavu.. vani je proljeće, na nas me podsjeća, gdje li si sada moja prva ljubavi, i bog zna kako izgledaš sad..sjedim i dalje na staroj klupi, ljut na sebe što sam ostario..u duši sam mlad, a izvana starac, a svi vide samo ovu oronulu ljušturu..želim im reći neka me malo bolje pogledaju, ja sam mladić, osobito uvik živnem na proljeće.. najrađe bih vikao na sav glas, ja sam mlad kao i vi, ljudiii, živ sam, pogledajte me malo bolje..ja sam onaj dječak, ma znate onaj najslađi, ja sam onaj mladić sa gitarom, ma sjećate me se svi, skladao sam divne balade, još sam svašta htio vikati, ali glasa nisam ispustio..zadnje zrake zalazećeg sunca, pale su na moje prve staračke bore..jeba sam mater i suncu, šta ono nema gdje bacat svoje zrake, nego baš na moje bore..uzeo sam maskaru, divno se našminkao, uhvatio svoj štap, poskočio i potrčao za onim klincem i mladim parom.. uz put sam srušio rekord u trčanju na 100 metara, i pozvan na Hanžekovičev memorijal, pufff, pant, ganjao sam ih i tukao štapom..pizda vam materina, ako ja nisam mlad neće više nitko..šta koji kurac vi imate biti mladi.. poanta ovog sranja je..nemojte si dozvoliti glupost pa da ostarite..odgovorno vam tvrdim da to boli, jako, jako, mučo, picolo grande boli.. ni ja nisam pazio, pa sad imam to što imam.. prije me bolio kurac za to, a sad me fakat boli.. i ovo ne pokušavajte kod kuće, ni ukućani ne vole stare ljudove.
22.01.2023. u 11:36 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar