iz Delhija van

iako naravno uvijek ima još toga, pa još onoga, ne možeš reći ni nakon desetak dana
sad sam sve važno vidjela, ali dakle ipak, odluka pada, iz Delhija van
a kamo, ok znaš, priznaješ si sa žaljenjem, da baš i nemaš vremena pogledati zbilja
kaj bi sve trebalo pogledati, i da, to kaj ipak imaš u planu, je ionako samo 25% ili sam i sa tim postotkom pretjerala (?)
onoga kaj treba pod “must” pogledati, obići...
ali to je Indija, ogromna, prepuna razlika od skroz sjajnih dijelova, povijesti, novih zgrada, širokih ulica, avenija,
do uskih zapuštenih ulica, razlike od nevjerojatnog bogatstva, pa srednje klase, do siromaštva, do onih koji zbilja,
ali zbilja, spavaju na cesti, ok uz cestu
ispod improviziranih nadstrešnica od najlona, pokrivača, ili onih umotanih u deku na samom pločniku, leže na kartonu,
al zanemarimo to, jer si u Indiji i nemaš se kaj sad tu 'ščuđavati
znaš da je zemlja nevjerojatnih kontrasta, kad je sve obrni okreni crno-bijelo-sivo
i obojano svim ostalim bojama i sve tak
dobro, ide se u Agru, i da, tam je slavni - Taj Mahal
ali Agra
od Delhija 4 i pol sata vožnje, brzom cestom, udaljena cca 220 km, grad od milju i pol stanovnika u Uttar Pradesh državi,
ali postoji ograničenje brzine, 80km/h i za divno čudo toga se drže, i da bude jednostavnije,
zakupiš taxi za 6.ooo rps (cca600kn) koji te vozi i tamo i natrag i vozač ti je još i vodič, po Agri,
ali ja nazad isti dan ne idem
moje društvo se vraća u Delhi, ja ovaj puta ne, nastavljam dalje sama, jer Indija..
mjesta, gradovi, znamenitosti, ne mogu to samo tako “preletjeti”..
a i taj dan je nebo bilo tmurno, padala na momente sitna kišica, koja je počinjala, pa prestajala i
nakon prefinog čaja, u stanci, za 25rps, (2,5 kn) serviranog u, od pečene gline, čašici/posudici, koja se jednostavno baci, napokon Agra..
no, meni Agra nije sjela, nikak
i ubijte me zbog političke nekorektnosti i osobnog stava,
(zadržavam pravo da si ga imam, ko što dozvoljavam nekome da me uvjeri u suprotno)
ali po meni je čudna, u najmanju ruku, jer ono što ja vidjeh
(ili je ipak sve u očima promatrača?)
je poluizgrađeno, polurazrušeno, sa gomilom nedefiniranih ili ulica ili zgrada, i ne znaš jel grade, ili ruše, ili im na pola posla nestalo financija, ideja, ili ?
i ono kaj me je recimo prestalo čuditi u Delhiju, u Agri me je baš zgađalo,
a to su uglavnom uz zidove “ forta”, a svaki grad ga ima, taj Fort/tvrđavu, crne kaljuže vode, pomiješane sa smećem i
svim usputnim mirisima, koji na momente zagušuju, jer dnevna temperatura u veljači je ugodnih 25-27*c
i ne pokušavajte si to zamisliti, to morate vidjeti, osjetiti ili bolje ne :)
a kaj je najveći štos moj hostel i ta neka kao ulica bili su vrlo blizu ceste, prema Taj Mahal,u,
dakle, reklo bi se sami pik, centar turizma u tom dijelu
i tamo recimo uz ogradu Taj,a, a ogorman je kompleks, ne voze motorne rikshe, već ili bicikli rikše ili mali ili malo veći
turistički autobusi, koji voze samo na struju
i svuda uokolo su natpisi „make Agra -clean”, e sad, jel su se oni toga sjetili zato kaj kuže da su pretjerali sa nebrigom,
ili je to onak spika vlasti i vladajuće garniture, jer ipak turisti i to mase ljudi , ne znam..
(za koji mjesec će im izbori, kasnije saznala da je Agra grozna po korupciji, nesposobnosti upravljačke, a gradske garniture)
ali ja ne vidim baš koristi od toga, od isključivo bicikl-rikše, i na struju autobusa
(ili sam opet to, samo ja?) kad im ok u malo ipak zabačenom dijelu zidina Forta
stoje neisušene crne kaljuže
ali odlučila sam dati još jedan dan Agri, i novom jutru, priliku da me razuvjeri..
drugi dan, uzela u ruke neki plan grada i mislim si idem obići bazar, i taj Fort Agra
btw. u Agri naučila još nešto, zaboravite da ćete se lijepo dići rano, oko 7-8h, popiti kavu , doručkovati i
oko 10h biti već na bazaru,
ja sam to napravila, ali neka čudna pustoš, ok vidjela sam dan prije savršeni Taj Mahal
ali me potresla priča, ne o ljubavi, već o odluci tog mogulskog vladara da svim tim umjetnicima, koji su izrađivali intarzije, ukrase, odreže desnu ruku, a da oni ne bi više nikome, nikad mogli napraviti sličnu ljepotu, pa ono ostaneš bez txta..
i malo ti potamni sjaj ukrasnog poludragog kamenja, žada, lapisa, tirkiza, safira sveukupno 28 vrstaa, utisnutog u bijele mramorne zidine, a reljefi na zidovima zadobiju sjenu i to je uglavnom to..
a onda lutajući uokolo uglavnom (pješice) skužila da oni sve bazare, dućane, usputne restače, manje više otvaraju
tek oko 11-12h, tak da se slobodno zaboravi svježe jutro i šetnja, tipa plac, znamenitost, park i sl.
od 13h pa na dalje tek počinje ono pravo..
i usput se malo pogubiš, (kao ja, iako zapravo ne) pa kad shvatiš da si napravila krug sve pehaka uokolo,
a šetnja je trajala, sa odmaranjem oko 5-6-7 sati, skontaš da si opet tam, gdje si bila jučer,
i da je iza dva ćoška tvoj hostel, i da ne moraš uopće, kao ujutro, uzeti bicikl rikšu i vozača koji te izvoza uokolo naokolo
samo da ispadne što dulje, i usput ti kenjka kako je to daleko za njega, i platiš mu 130 rps, sa ozbiljnim cjenjkanjem
za ni 20 minute vožnje, ali ti si turista, a on domaći...
ali u Agri imaš masu suvenira od bijelog mramora, fino tkane šalove od svile ili kašmira, restorančiće vrlo jeftine,
pa sa terase dok jedeš prefini dahl sa chapatijem i piješ masala chai sa mlijekom i mirodijama
imaš pogled na magličasti Taj ili šetaš, razgledaš, i vidiš majmune po zidovima parkova, koji baš i nisu druželjubivi,
prugaste vjeverice, koje žicaju tvoje mrvice, zelene papige po drveću i paune po parkovima,
ali i pored klupe u parku gdje sjediš i odmaraš, prođe, zapravo progmiže, jel' tik pored tvojih nogu
ta neka smeđe-zlatna debela zmija, očito neotrovna i vrlo, vrlo lijena,(ili se meni pomakao osjećaj za vrijeme)
ali duga oko metar, pa te malo štrecne..
i ne znaš, jel bi se digla istog momenta i zbrisala, ili ostala sjediti što ukočenije, ili kaj
al’ velim da je zanimljivo, kontrastno, kaj god to podrazumijevalo...

(Agra- 25. veljače 2019. )

25.02.2023. u 15:54   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Jako sam loša putnica kada se putuje bilo čime osim autom sa sjedenjem naprijed....ali...zato volim čitati ono što putnici-e kao ti napišu.
Samo putuj i piši:-))

Autor: arapo   |   25.02.2023. u 16:07   |   opcije


:))
još tekstić dva i gotova Indija priča

Autor: ladonna2   |   25.02.2023. u 16:36   |   opcije


Točno znam taj smrad kaljuže, tak je bilo i u Hong Kongu, kad to nekom kažem, ma neee, divota, mramor, kamen i željezo, jebote, a ispod smrad...daj još

Autor: juicy-mama   |   25.02.2023. u 21:42   |   opcije


i ja kažem, daj još jer je fakat zanimljivo! i da, iz ovih tvojih zapisa točno izbija ono što mene odbija i zato nisam nikad imala želju otići na istok ili jug (arapski svijet, turska,indija,japan)...posve drugi mentalni sklop i način života, osobito glede čistoće i nekog reda. priznajem, pravi sam zapadnjački snob ali sad je kasno da se mijenjam!

Autor: sara_tera   |   26.02.2023. u 9:06   |   opcije


Dodaj komentar