vještičje kronike

ionako nisu samo Taj Mahal i Agra bili u planu, ima još planova, al da li će biti vremena,
eh to je već druga priča, ali znaš da vremena na bacanje stvarno nemaš,
ali opet,
ne možeš ni takvim tempom svaki drugi dan, drugi grad ili udaljene van grada,
ne manje zanimljive znamenitosti, na jezerima obilaziti
ja ne mogu, ne tako brzo, intenzivno, da preletim i ništa od atmosfere, dojma, ne pohvatam
a da mi sve ne ispadne kao u onoj šali sa europskih mediteran cruiseva..
- draga, koji je danas dan i datum?
- utorak, 28.
- aaaha ok, onda je ovo croatia i sidrimo se u Dubrovniku..

dakle, za sada idem dalje, u cca 5 sati (od Agre) udobnim putničkim busom udaljeni -Jaipur
glavni grad države Rajasthan , u tzv. Pink City..
kaj je nekaj sasvim drugoga, od Agre (srećom), i ima svega naravno, mislim koji grad tamo nema svega,
jer ovaj ima 4,5 milja stanovnika, dakle starog grada i četiri Forta
svega, koliko 'oćeš
a bogme ni novi dio nije mali, i suvremen je al skroz, no mene zanimaju znamenitosti, povijest
i svakako želim vidjeti Hawa Mahal, i kraljevsku palaču, i.. i..
i klima je osjeća se, drugačija, suha i temperature sada u veljači su super ugodnih 25
i stvarno je lijep, i manje više sve važnije zgrade, pa i novi hoteli trude se biti te boje,
roskaste, a da bi (p)održali ime, jer su ga davnih dana u čast kralja Edvarda VII- vladara Indije
gradili od roskastog kamena ili farbali u roza boju
a unutar tih zidina forta, i kraljevske palače zgrada, vrlo dugačka ulica sa bezbroj dućančića, štandova,
tak da možeš tamo kupiti doslovce od lanaca, rajngli, lokota, okova, preko robe, odjeće
do srebrnog i zlatnog nakita, što na ulici, što u radnjama privatnika i makar jedan će te nagovarati
da dođeš u njegov dućan i posjesti u kožnu fotelju ili tabure, i pred tebi na prostrtu pliš tkaninu doslovce
iz raznih limenih/drvenih kutijica prosuti to svjetlucavo blago...
koje je tu, svi o tome, ali stvarno, za kupiti kao vrlo isplativo,
ali koliko sam ja dobila dojam, isplativo je zaista ako kupuješ onak na kile tog poludragog kamenja,
bilo da je neobrađeno, iako uvijek je makar malo obrađen, do savršeno ubrušenog komada ametista,
žada, dijamanata, rubina, pojedinačno ili već ugrađeno u ogrlicu, prsten, narukvicu..
sve ostalo na komad, u Jaipuru je manje više svugdje ista cijena, ili ona koju cjenkajući se, uspiješ ispregovarati,
dakle i za nas relativno jeftino i isplativo..
tak da osim stvarno vrhunski izgrađenih atrakcija, "vjetrovite palače" sa bezbroj kipića, pagodica, detalja,
obilaska bazara, divote kristala, skupih kamečića
to bi bilo to, od Jaipura, za mene...
ali ajd da velim i ovak,
imam cijelo vrijeme dojam da sam cca dvadeset godina prekasno tu
i vele mi, ma budi pozitivna, gledaj, upijaj i bla, bla
i ja sve to radim, stvarno da, jer oduvijek mi je želja bila - mistična Indija
a i uostalom da nisam pozitivna i znatiželjna, ne bi ni krenula
da nisam fest znatiželjna, ne bih se makla iz Delhija, pogotovo ne sama, sama
ali ne znam, znam da je to bilo prije, velim makar 20 godina, da bi mi sve mislim bilo ono
...aaaaa & wow ..i oči širom, i gledala bi oko sebe šta ovo, šta ono, i gle ovo, vidi ono,
a sada, kao da ja imam odmak, i kao da sam samo promatrač, i stvarno gledam i nije da nije
i dalje apsolutno fascinantno, jer je drugačije, mirisi, boje, arhitektura, ljudi, prolaznici
i ok
kažem, dozvoljavam da me sve to dotiče, jer ne može da te ne dotakne, ali sada sam valjda
kritična, odmaknuta, realnija, procjenjujem drugačije...
a da sam pak došla sim u svojim 20.im, mislila bih valjda da sam u "ali babinoj pećini",
u zemlji čudesa, bajki, jer je onda tada nekad bila ta spika..
kada smo još čekali jesenski velesajam, i zanimao nas je manje više samo Indijski paviljon
sa svim tim mirišljavim stvarčicama, mirisima, krpicama, sitnicama, a ko je stvarno u to
doba ‘80. bio tu u Indiji, gledali smo ga kao..ne znam, on/ona je , baš ..faca..
tak da naravno, drago mi je da sam tu, i gledam, i vidim i „dotikavle” me se, lagala bih da ne ..
i još uvijek je to stvarno egzotika, još uvijek postoje iznenađenja
ali meni je sada to kao veliki ogromni vašar, intenzivno, ali ja nikako da zagrizem u onu roza šećernu vatu
i sjednem ulijepljenih prstiju i lica, puna uzbuđenja na svoju ringišpil sjedalicu
i znam da nije do Indije, ona je cijelo vrijeme tu, malo ovakva, malo onakva, svakakva
i grabi velikim, skoro nezamislivim koracima u budućnost,
ja kasnim...


(28.o2.2019. Jaipur- rajastan)

Super ..opet sam uživala i uživila se u priču...mislim da ti nikuda ne kasniš jer......ima onih koji nikada neće stići:-))

:) ah ošla bi ja opet ne sumnjaj
i zapravo sigurna sam, i razmišljala bi možda cijelih 5 minuta ..kak posložit životinje, da mi pričuvaju
al prva prilika odoh ja
i držim sama sebi fige :)

pa joj skoro sam zaboravila...ako ste gledali na htv a već je makar dva puta bio film
i prvi i drugi dio
- Marigold hotel-
sa judi dench
maggie smith
i oskarovcem Del patel
e pa sav film, oba dijela se odvija u Rajastanu, i baš u Jaipuru
većinom

dakle sjetite se, ili ako imate priliku pogledati film, ja ga volim , jer ono ide film a ja sama sebi ..aaa tam sam bila, ovo sam vidjela i baš tak je tam i tak to izgleda i tak, sjećanja
a simpa je film

trailer od prvog filma
the best exotic marigold hotel

https://www.youtube.com/watch?v=Gidiy6NRqTg

i trailer od drugog filma - the second best marigold hotel

https://www.youtube.com/watch?v=3REYWGRmLnQ

o da, film gledala nekoliko puta...otišla u kino i fakat je smijurija...i baš odiše tom indijom o kojoj pričaš! govori o ljudima naše dobi (ak ne i malo starijima) ali vrlo duhovito! i tom srazu indijske i britanske kulture! btw jako te razumijem da kasniš...jer i ja kasnim...s nekim stvarima je možda bolje da ne dođu nikad nego prekasno? a onda opet, bolje i tako...hvala što si ovo podijelila s nama!

u stvari, to su dva filma...preporučam i ja oba

Ti misliš da si zakasnila, ja mislim da sam uranila.
Bila sam 1985.
Kad sam se vratila doma počela sam svijet gledati drugim očima.
Još uvijek svaki dan zahvaljujem Bogu što mi je dao šansu da sam se rodila gdje jesam.

..:))) ok pogni
sve5

ni novac nisam mogla promijeniti - zato što sam žena. Dok nisam došla dolje nisam znala da postoje države gdje žena mora imati vlasnika. (oca, muža, brata...)

U sadašnjoj Indiji bi vjerojatno uživala.

znam Pogni
i ja sam se raspitala, pa su mi rekli da su neke države ono , ne baš za samu ženu i dalje, iako je 21.st, iako je indija sekularna
al to su muslimani, uglavnom, oni su baš napasni, nažalost..

sikhi oni sa turbanima, su jako ali jako pristojni
hindusi a većina ih jesu su isto jako pristojni
budisti tak i tak, pod normalno

a gde si bila? koji gradovi? države?

i kolko dugo?

bila sam 57 dana.

wow sjajno. a gde sve, se smije znati?

dakle Pogni ti si meni onda '80. jer si tada bila tam..bila- the Faca

chapeau (y)

ladonna moja, puno je za ispričati, pogotovo što se u ono doba znalo zašto se ide prema istoku i u Indiju. Sigurno nije bilo gledanje hramova i božicu Kali kojoj su onda prinosili ljudske žrtve.
Ako u to doba nisam niti pila, niti pušila, a bila sam dio grupice koja imala namjensko ideološki turizam, onda se može pretpostaviti koliko mi je bilo veselo.

Siromaštvo, krađe, razbojstva, bezvlađe, bolesti. To je bila Indija 80-tih. Rajastan prema Bombay-u (sada Mumbai) pa središnja Indija. Ne znaš gdje je bilo nesigurnije.
Imam samo par slika i to ne iz svojeg foto aparata (jer sam bez njega dolje ostala) ali još i bolje jer na ovim slikama ima mene.

Još su mi jedno dva mjeseca rokovi na poslu, poslije toga ću malo pospremiti svoje zapise sa putovanja. Nožda ih stvarno ne bi bilo loše napisati.
Tebe mi je bilo lijepo čitati.