vještičje kronike

bio opet na hrt2 film Moja Afrika
a na fb,u , razvila se poprilična rasprava, kako je većina nas, žemskinja
u mladosti doživjela taj film kao super romantičan, srcedrapajući
posebno ona scena gdje on Denys njoj pere kosu, a ona njemu priča priče..
ili pak ona druga, gdje ona nakon iscrpljujućih tjedana za sve tjera sebe, ljude, volove i kola,
a da bi dostavila namirnice i koješta još toga svom mužu i njegovoj grupi koja je ratovala i čuvala granice
(ionako već kolonizirane, ali dobro sad..)
pa je suprug Bror za razliku od Denysa dočeka riječima,
- što se to dogodilo sa tvojom kosom?

i sada ga sve, makar mi koje smo ga gledale, vidimo drugim očima

sada shvaćamo, drugačije
što je sve preživjela/proživjela, žena koju suprug zarazi sifilisom
a ljubavnik joj nudi "romantične" snošaje uz obalu jezera, i pokazuje joj kako
je dobro, cool i baš fora biti slobodan, kao ptica
dolaziti odlaziti kad im se prohtije..

ali ona je doslovce očajno sama, u svim tim mukama koje je zadese, gdje se muž vraća doma tek sa kišama,
ali i tada samo da bi užicao još novaca za svoje ionako propale projekte..
i zapravo nijedan od njezinih "mužjaka", nije uz nju, kada joj je potrebno, dok čeka da joj uspije usjev,
sve dok joj požar na kraju, ne uništi sav urod i strojeve
a ona doslovce financijski propada
i naravno da je ogorčena, naravno da ispituje Denysa, kada će doći, zašto uopće izbiva
i da li se pri tome susreće ili intimno druži i sa drugima
naravno da da...
i stvarno si je “izabrala”, jedan sakuplja i širi sifilis, drugi voli svoju slobodu...
i ona se manje više bori sa preživljavanjem i održavanjem farme – sama
i zato je gorko to naše žensko vjerovanje da smo slabiji spol
a i jako oporo, nakon nekih godina i životnog iskustva zvuči ta naša romantičnost
i iskonski je smiješna, ta muška težnja za slobodom
kad u gotovo pa svakoj bračnoj zajednici- žena je ta koja najviše gubi slobodu..

i u povodu sutrašnjeg dana - međunarodnog praznika žena - 8.marta
rekla bi muškarcima i podsjetila žene, jer nekima treba, podsjećanje

nije da vas ne volimo i dragi ste nam, vi muškarci
i donekle ste nam braća, makar po biološkoj vrsti, jer svi smo ljudi..
ali shvatite i prihvatite, da kad vam mi žene kažemo da je nešto uvredljivo, jer je sexistički,
nema nas smisla optuživati da smo “nadrkane babe” i da više nemamo “smisla za šalu”
jer to je kao da bijelac, crncu objašnjava što je zapravo - rasizam..

ne ocjenjujte nas, ne procjenjujte nas: po izgledu, stupnju “ušćuvanosti”
jesmo li i/ili nismo i koliko puta bile “uparene” , da li smo vrsne domaćice, majke, kakve smo u kućanskim poslovima,
a niti prema učestalosti izmjene seksualnih partnera
ili makar to ne činite, a da prije toga niste uistinu dobro, kritičkim okom pogledali sebe i/ili svoje prijatelje
pa po istim aršinima onda ocjenjujte sebe, muškarce, kako ocjenjujete nas, - žene..

riječ Feminizam nije “f-word”, feministica biti nije uvreda, feminizam je - ideja
koja je utemeljena za Društvenom pravdom i ravnopravnošću
zbog nje - Feminizma kao ideje, se nije išlo u nikakve ratne pohode, nikoga se nije silovalo,
ubijalo, nikome zbog Feminizma nisu uskraćivana nikakva ljudska prava, pa ne treba bježati od feminizma
kao vrag od tamjana, to što vam neke feministice nisu simpatične, je sasvim nevažno,
naime u svim skupinama ima nesimpatičnih/antipatičnih pojedinaca, zar ne?

Patrijarhat, uostalom, šteti i vama, muškarcima, samo na druge načine, jer i vi muškarci
imate štete od patrijarhata, jer ako pokažete otpor da idete ginuti u nečiji rat, vi ste nedovoljno muško,
a za pokazati bilo koju emociju, a kamoli da pustite suzu, odmah ste “pičkice”,
ako pak ravnopravno dijelite roditeljske i domaćinske dužnosti, odmah ste “papučar”, i sigurno vas je
onaj vaš kućni “zmaj” ukrotio, uškopio, pa više tobož niste muževno, potentno, muško...

i zar nije već naporno, tako!? i dalje!?

sretan nam 8. mart sestre, drugarice, borkinje

e da, dođite na noćni marš 8.03. počinje u 18h na trgu žrtava..no džamija, - zgb
ponesite zviždaljke, nešto crveno makar marama, šal, je također poželjno
budimo glasne i jasne...

i meni omiljena od madeleine albright izjava, a sada max primjerena je

"mora da postoji posebno mjesto u paklu, za žene koje ne pomažu drugim ženama!"

bok dono! hvala ti za ovaj članak! o da, pogledala sam opet taj film (meni jedan od najdražih) i fakat otprilike zaključila kao i ti...kako je žena kroz povijest patila. i ja sam imala svoju afriku, no kad se osvrnem nekak sam ponosna na sebe...ali i te dvije "moje žene" koje sam podigla. a mnogi na ovim prostorima su još u srednjem vijeku (to se vidi ovih dana i s ovim klečavcima na trgu). koliko samo žene pate...i nikom ništa! društveno je prihvatljivo da je tako ženi. sva sreća, ima sve više žena koje su se izborile za sebe i svoj položaj! jedna od njih je moja kćer...managerica. ona radi od kuće i donosi veliku plaću a suprug kuha, sprema...voli to raditi! i nadopunjuju se, vole se i imaju krasan brak! kamo sreće da smo mi žene moje i slične generacije znale tako se izboriti za sebe. kao i one žene koje su na sutrašnji dan krenule u borbu za svoja prava. svaka im čast i slava. i hvala im. danas je pod normalno da se radi 8 sati, da žena ima pravo glasa i sl...a muškarci? hm...uvjerila sam se da sam uvijek više dala nego li primila, i to baš kad su muškarci u pitanju! e sad, ne treba imati kantar i vagati...ali već dosta godina ne tražim ništa više...ali niti manje od svog muškarca. ako želi biti moj, a ja njegova? egal i partnerski odnos je osnova svake dobre priče. ako toga nema, nema niti priče! dokazala sam si da sve mogu sama...ali ako to činim sama, ne treba mi on? i njegovi paketi samodopadnosti a ništ koristi, boleština i nemoći, nemuštosti i nehigijene...i da, naporno je tako dalje s takvim muškarcima! nisam sretala drugačije i druge ali nije više niti must have! sretan nam 8. mart! koliko god je tužno da sam se kroz život sa svime morala nositi uglavnom sama, toliko mi je drago da sam sve to mogla! bravo svim ženama!

:) bok

pa jelda, fkt smo se promijenile, i neka smo
ali i da , vidim , čujem, od djevojaka, mladih m/ž srećom pa pušu novi vjetrovi, promjene kak bi rekal bob dylan

nadam se da naše potomstvo neće raditi iste a naše greške, popuštati, lomiti se, okrivljavati (se), dokazivati da
znamo i možemo lopatu i kuhaču i tipkati i dijete u naručju držati, najčešće sve istovremeno.

sretan nam bio

pa znaš kaj, jako se sve to promijenilo...čak toliko da mi se ponekad čini i previše? današnji muškarci se boje djevojaka i žena jer su prejake za njih (ženska industrija potiče taj gard)! žene su za moj pojam čak malo i pretjerale danas (obrazovane i one u gradu), pa su prešle u drugu krajnost...no feminizam je na lošem glasu (muškarci su zaslužni za to jer je jasno da im on smeta kako bi lakše potčinjavali ženu) i sama spomen naziva već se muški kostruše. po meni, treba drastično promijeniti primitivni način života na balkanu, ali ne treba baš prihvaćati niti sve što zapad (i kapitalizam) nude, jer kao što se vidi ovih dana...ni taj tik tok nije baš nešto dobro i bezazleno? kakogod, bilo bi dobro da i muškarci i žene češće rabe svoju pamet na svoju korist (/pri tome ne mislim na meterijalnu korist), ali to nema prođu u medijima, nema toga na mobitelima i društvenim mrežama...povodljivost je najveći problem 21. stoljeća. previše informacija, malo vremena i volje...virtualni a ne stvarni život...i začas ćemo opet doći...na granu jer će nam sve zakržljati?

a gle, bahaćenje nije ni u kojem spoju, opciji, spolu, u redu
jer je nekulturno i okrenuto samo sebi i za sebe, egoistično zapravo
al nije ni da je isključivo ženska ili muška stvar, jednostavno je neprihvatljivo, jer je
naravno da je i dalje ok, se nadopunjavati, potpomagati, surađivati
i granica između muško ženskog zajedništa koliko ja vidim kod ovih primjera oko mene
je sve manja i neka je
nema više priče... on njoj pomaže oko djece ili u kući, jer kuha, sauga, pere
mislim kaj pomaže? pa i on koristi i to suđe, i treba mu jelo,pristojan obrok, i treba mu čist prostor, zar ne?
uostalom mašina pere, sušilica suši, manje više

a to oko djece?
pa čija su djeca? nisu od žene, samo, s nekim ih je stvorila
jel i on roditelj?!, dakle ?
pokaži muški dio načina odgoja, shvati klince, igraj se sa njima, uči ih, štiti, hrani, oblači, podučavaj jer to je svrha roditeljstva
i ako to majka zna, onda i muško zna..
nema isprike on ima dve leve..nema, jer to su izgovori
ili pak produkt patrijarhata

grem...zzz zz z

Afrika, paprika,
London, bonbon,
dan zena, slave muski,
zenan pun kuver svega,
Ja džaba slova trošin e
:)

hvala Jaro, baš si drug :)