DVIJE, TRI RIJEČI..

koliko nas određuje mjesto iz kojega dolazimo?
puno i ništa.puno jer se možemo totalno prilagoditi okruženju i biti sasvim prepoznatljivi nekome iz drugog grada,a isto tako mogu nam pokušati nametnuti ogromnu dozu frustracije ako odbijemo proces stapanja.
neki dan sam se baš slatko tome nasmijala i prvi put da sam ozbiljnije o tome razmislila.išla sam sa prijateljicom na jedan put(BELLA ITALIJA!!!),i kad sam se pojavila ona je pukla od smijeha kad me vidjela i rekla je :nema šansa da netko falije da nisi iz zg(većina je bila iz zg),s takvim cvikama možeš biti samo iz splita!
prvi put sam ih dobro zagledala,velike crne cvike u stilu bona,a ja sam ih birala jer su bile relativno jeftine(750 kn za ry ban!),pokrivale moje fleke oko očiju,i bile su široke tako da mi mrtvi kut u vožnji nije bio pokriven!ali eto,ispale su najtipičniji primjerak iz moga grada voljenoga.
eto,možda mi se ono splitsko uniformirano uvuklo pod kožu neprimjetno,po malo.a ja sam taman pomislila kako je super vidjeti toliko mladih cura koje nisu sve kao anastazija ili shakira ili sl.i da nisam davno vidjela ljude koji toliko nisu TOLIKO opsjednuti svojim izgledom i da se to sigurno ne bi dogodilo u mom gradu.a možda je ta nonšalantna nebriga isto uniforma?a ko zna,to mi je bilo baš zabavno.
splitski đir...a to je stvarno poseban štih!
pa makar samo i očale