vještičje kronike

iliti Pushkar Lake i/ili Pushkar Sarovar
u pokrajini Ajmer, ni 10km udaljenom istoimenom gradu a u državi Rajasthan, nastao je Pushkar
gradić od cca 22.ooo stanovnika
mjesto hodočašća Hindusa i Sikha, s tim da je za Hinduse to sveti grad i jezero
i nigdje u gradu ne može se pojesti ni naručiti ni meso ni jaja, za jelo..
i to je mitsko mjesto gdje je - sam Lord Brahma vršio pokoru i (i)spustio lotosov cvijet- i uz tresak, podrhtavanje tla
stvorilo se jezero, po vjerovanju mnogih hodočasnika, jedno od najvažnijih svetih mjesta Indije
sa svetim jezerom koje „čisti/pročišćava” od grijeha, krivnje i čija voda liječi kožne bolesti
i ne, ja se nisam skroz okupala u njemu, kao mnogi drugi, na jednom od gatova
možda zato što u meni nije bilo toliko vjere, ili makar dovoljno vjere
jer voda je skroz zelena, a i mislim si, uokolo su brda, ovo je dolje, dakle, sve se slijeva..
ali
polila se jesam, stajala bosa u vodi, prala ruke do ramena i bila gotovo svakodnevno
tamo ili popodne ili dopodne, ili u zalazak, jer je fascinantno i kao vizura i kao energija
i gledala sve te pelikane, bijele i sive čaplje, gnjurce, kornjače koji se sunčaju na obali,
i vidjela zlataste peraje ne baš malih ribetina, koje naglo zaranjaju u lov za manjima
i gledala kako se sa makar dva-tri gata, a ima ih sveukupno 52 uokolo
bar na nekoliko njih u grupicama moli, meditira, poje, mantra, kupa, polijeva,
i prinosi se „žrtva”, i/ili daje se zahvala, riža, kokosovi orasi, cvijeće, i još cvijeća
i puno onih vjenčića od nanizanih glavica/cvjetova mirišljavih kadifica u ogrlicu i sve se to spušta u jezero,
i onda vidiš svećenike, prave brahmane, ili gurue, koji strancima za neku paru,
rade instant „inicijaciju”, a onda oni na čelo dobiju od crvenog praha nacrtanu crtu,
a između obrva crveni „bindi” da ih zaštiti od loše sreće, kao i crveni končić
oko zgloba ruke, kao dokaz da su i oni inicirani, i svi sretni
i tak
došla napokon u Pushkar i shvatim da je u svom tom mom ..
..još stignem...trebalo bi... moralo bi se..svakako vidjeti, otići, doživjeti ...

ima nekog pritiska, i tamo u tom dijelu gdje je svetište i gatovi, shvatiš da si bio u zbilja
bučnom, užurbanom, i smogovitom gradu (Delhiju) i stalno u nekom zajtnotu
(samonametnutom?!) da što više toga vidiš, doživiš, upamtiš, upiješ, obiđeš..
i onda dođeš tamo u Pushkar i smjestiš se u prekrasan mali hostel koji nudi isključivo
vegetarijansku hranu, dakle ni jaja za doručak, jer vegetarijanci, vjera..
a u blizini hostela , drvo Neem, ogromno i ispod njega leže u hladovini lijene, iako svete krave, i žvaču uporno
neki karton i sijeno,
ali sa natkrivene terase se ima i pogled, na pustinju, i deve i daleke pustinjske dine u daljini
i samo ti se ostaje, u tom nekom čudnom miru i na ugodnoj temperaturi i suhom pustinjskom zraku i suncu
i osjetiš da sva ona gungula i putovanja, i rani busevi, i ovaj smještaj, i onaj grad, i još ovaj Brahmin crvenog krova, hram
i sve je to je nekako iza tebe, i prihvatiš da stvarno nema više smisla
juriti, inzistirati, jer ionako ne stigneš sve, a kaj bi svakako trebalo,
kaj bi bilo baš super, kaj bi išlo pod..
-hjoj da mi je još makar 3 dana ekstra, pa da stignem na brzaka i u Haridwar, i konačno na obalu Gangesa,
pa da makar djelomično zatvorim taj neki krug obilaska koji uključuje i makar dva najvažnija od važnih svetišta...
ali iz Pushkara do tamo, do Haridwara je 13 sati vožnje busom, ili 15 sati vlakom,
i to je suprotan smjer od Pushkara i sjeverno još od New Delhija
tak daaa, mmhhhm , ipak ne..
dakle, ostajem u Pushkaru i odjednom ti je mir oko tebe vrlo drag, i skužiš da je skroz druga vibra
i odjednom to cijeniš, jer si i unutar sebe u miru, onom finom, nenametljivom, neisforsiranom
ugodnom, udobnom
i postaje ti apsolutno nevažno sve ono..što bi, kako bi, baš bi..
i jednostavno sjediš, bez ikakvog plana, dva sata uz jutarnju kavu, a ne prozboriš ni riječi s ikim,
jer ne moraš, jer nemaš potrebu, samo upijaš mir i gledaš brda sa ovim ili onim svetištem i samo odmaraš
oči, tijelo, mozak i dušu..
i nakon kaj se ipak za taj dan odlučiš na šetnju do svetišta i penjanja uz bezbrojne stepenice, vijugave stazice,
puca pogled na dolinu, i ti pališ zavjetnu lučicu, onako,
neka gori, ne škodi..
a dolje, mimoilaziš se sa devama i vodičima koji ti nude stvarno jeftin aranžman da provedeš
dan i noć pod zvijezdama, kojih valjda nigdje nema toliko i dočekaš zoru u pustinji...
ili odeš na chai u jedan od kafića ili je to čajdžinica,? iako zapravo svega ima u ponudi
i svježe cijeđenog soka i brzinski spravljene hrane, i kolača, i slastica,
i pričaš s došljacima, strancima, čuješ njihova iskustva, podijeliš svoja, poslušaš sugestiju,
odazoveš se na poziv kada doći tamo na proplanak, malo uz rub grada, jer je baš tu večer
opet tamo festival vatrometa,
ili se navečer smjestiš na terasu, taman kad sunce zgasne, jer tada započinje na ulicama molitva, pojanje,
zvonjava, bubnjevi, pjesma, smijeh i svirka
i zrakom u toplo večer širi se miris i dim štapića i začina i biljaka, dio sa ulice, dio sa hodnika stepeništa
sve do gore i te zajedničke terase, jer je i vlasnik aktivan vjernik, hindus, i sam svako večer
posvećuje i nas goste i sami hostel
i tako svako večer
i obavijen tim zvukovima, mirisima i još pod dojmom nestvarnog zalaska, a onda nevjerojatno zvjezdanog neba,
shvatiš da si vidjela (za ovaj puta) što se tiče putešestvija, sasvim dosta,
iako nedovoljno, ali i znaš da se prvom prilikom vraćaš,
jer Indija, majka Indija...

Lijepo za tebe...
Kad čovjek ostvari ono
što si želi..
Vidi.. čuje..i uživa u tome...

je, baš mi je bil san, i eto ostvarilo mi se :)

Baš lijepo i slikovito opisano, ali i tvoj doživljaj... Dobije čovjek volju i sam to iskusiti. Malo je problem daljina i ne baš puno novca.

odlično napisano, gušt za pročitati

@ fata..tnx :) put je relativno skup, tamo je sve jeftinjak, ak nemaš baš para, zaista se može proći za jeftine novce
ja sam si pol smještaja birala prek laptopa, r/n/b moš bitrat ofcrs i cjenovno i ono da je pristojno, jer ima slike, recenzije
i to nekoliko dana prije premještanja iz jednog iu drugi grad
dakle ono potvrda da stižem od danas pa za dva dana..nikakve duge rezervacije, polozi i sl.

uostalom indija je ono čudnovata jer dva od svjetski 5 najskupljih hotela su u indiji :)

samo da napomenem, to što vlasnik - sveti kuću, trokatnicu..
ne znači apsolutno ništa za goste, možeš se zahvaliti, ne moraš, al ono pristojno je..
al apsolutno nikakve frke nema..povučeš se u ćošak ili odeš terasicu nad, i pušiš piješ čaj, kavu kaj već
i niko te niš ne pita

@ alis :))

jedan moj frend si je zračunal da bi sa 2800 kn penzije kolko ima ovdje i kolko grca ovdje
glat tako živel s tim da bi si mogal imati i spremačicu, makar na tjednoj bazi. i ručak vani...

Hvala, baš si draga s tim smjernicama. Imam nešto iskustva, bila sam u Irskoj najviše koristeći Airnb i sve je štimalo...

jako važno!

a postoji i opcija jer ima stranica za iznajmljivanje, al se mora učlaniti

dakle negdje te zanima biti, recimo delhi..2, 3 mj..ili athena, ili kaj ja znam frankfurt..barcelona,
odeš na tu stranicu i u tom terminu i toliko dugo mijenjaš svoj stan za isti takav ili i bolji u delhiju, ateni, frankfurtu barceloni
jer neko od tamo želi u hr zagreb ili gdje već
bez nadoknade, hrana i sve ostalo tvoja, tvoj trošak
isto to je ponuđeno onome ko dođe privremeno u tvoj stan..slike oprema stana ide pod obavezno, recenzija dobrodošla..

ali jako puno ljudi i tako biva negdje..na neko vrijeme, ono pogledal bi nekaj natenane, al skup smještaj
e pa đoraš se privremeno..

Fantastično, sve sam doživjela, vidjela, omirisala, ajde, ti si malo više :)

Daješ mi za razmisliti, možda nešto takvog smislim i sama. Taj mir... to vrijeme bez strke i žurbe u takvom rekla bih skoro bajkovitom okruženju je nešto posebno. Gledamo filmove i slično no bitno je različito kad sve to doživiš uživo.

ja sam samo u delhiju i to samo nekoliko dana imala društvo, i to samo povremeno
i ok kratak dio u agri
ostalo sam sve sama dalje i natrag putovala, busom uglavnom, i bila, posjetila, boravila
i nikakve ali nikakve neugodnosti, ni natruhe

@ đus...ajde ti , opiši nekaj, makar si ti svjetska žena..

Imam svašta, ali nisam 'in the mood'.
Mirisi su se izgubili, zvukovi se stišali, nema više tih intenzivnih sjećanja.
Samo jedan razvod između.

đus...hahha nije fora, znam al si me nasmijala..:) "samo jedan razvod između"..:D.

sviđa mi se zapravo takav sarkazam..
sorry :*

uživam opet kad te čitam...ali to je sve! ne dobivam želju otići u indiju. upravo te blatne rijeke i njihovo namakanje u tim kaljužama su mi uvijek bile problematične. i taj vjerski štih...nažalost, moram reći da sam imala prilike i poziv (ex suprug) da idem s njim na aljasku, japan, namibiju, USA...ali nisam htjela. ne volim putovati! volim otići na kraće ture, sjesti negdje i uživati. putovanja me strašno zamaraju...busom, avionom, autom...čak i vlakom! šteta. jer eto neki dan na kavi jedan znanac mašta o meksiku, pa izlaže put na maldive (neki jeftinjak jer tamo moraš ići sam a brodom u povratku) pa neko krstarenje opet nešto slično, pa bugarska...i skoro se rasplakao jer kaže da nema s kim ići! to mu je san. lijepo je imati snove, ali, za takve snove valja imati i love. ja više nemam nikakve želje osim poneki izletić u prirodu...na par dana...par stotina km udaljenosti! thats it. više si niti materijalno ne mogu priuštiti a ne želim više ići preko svojih mogućnosti. ostarila sam a i nisam nikad bila mlada za putovanja. volim putovati u glavi ali ne i fizički (nisam baš neki kapacitet). ne jednom sam nekam otišla i ispovraćala se ko zadnji kreten. nije to za mene...ali volim čitati, gledati...slušati ljude kako pričaju o svojim iskustvima. malo je takvih zanimljivih ljudi! nisam avanturistički duh, barem ne u putovanjima