Svitci s asfalta

Melissa-McKinnon: Hope on the Horizon
(Slučajno sam naletjela na ovu sliku i snažno me se dojmila, tu bi voljela imati na svom zidu)


Prolazi vrijeme pomalo neprimjetno. Samo u ogledalu primjećujem promjene, lice neke starije žene. I moj pas stari. Pisala sam svojevremeno o mom psu Nini, kako sam ju izvukla iz skloništa dan prije usmrćivanja, kako smo svašta prošle i svugdje bile. Nerazdvojne. Vjerujem da nam životinje mogu biti srodne duše, za nju osjećam da je moja. Osjećam da polako odlazi. Svaki dan se sve više gasi. Čini mi se kao kraj jedne ere. Teško mi je iako znam da je jednom moralo doći. Prihvaćam to.

I dok vrijeme prolazi pomalo neprimjetno, naučila sam prihvaćati i otpuštati događaje, osjećaje, ljude. Je li to mir, pomirenost, zrelost ili sam odustala - ne znam. Znam da mi je tako lakše. Možda je to sito ponekad imalo preširoke otvore, al ne žalim ni za čim. Malo sam se vratila i u neke prepiske ovdje, neke stare nepročitane poruke, pogledala s odmakom. Neki su ljudi prošli mimo mene neprimijećeno, i ja pored njih. Vjerojatno krivi „tajming“ i stanje duha u to vrijeme.

Neobičan je ovo način upoznavanja – online. S jedne strane prednost je što nam je često lakše biti otvoreniji i iskreniji „zaštićeni“ iza ekrana. Ponekad pisanjem osvještavamo sami sebi skriveno u nama. S druge strane, opasnost je u očekivanjima, stvaranju nekakve predodžbe i slike o drugoj osobi prema vlastitim željama i kroz vlastite prizme. Razgovori budu fokusirani kao u tunelu, nedostaje govor tijela, izraz lica, kontekst, procjena osobe kroz interakciju s drugim ljudima. Iz toge se može puno iščitati. Neki jako kvalitetni ljudi ne dobiju šansu jer se ne znaju dobro izraziti. Onda je tu naravno faktor fizičkog izgleda, „kemije“ u živo, preferencija - često se ne stigne dalje od tog. Znam to i po tome kako me ljudi često dožive kao preozbiljnu ili tugaljivu (patetičnu?) ili osjetljivu… a to je samo jedan mali djelić onoga tko sam ja. Svakako jesam sklona promišljanju i u stalnom doticaju s vlastitim emocijama, to je dio moje osobnosti. I znam da to zahtjeva specifičan ukus i specifične ljude. I to je sasvim ok. Volim intenzivne ljude, snažne osobnosti, neobične, iskrene… Također vjerujem da ne postoji samo jedna osoba za nas na svijetu, ali je stvar odluke pronaći „svojou osobu“ i ostati s njom – odluka koja ovisi o nizu vanjskih i unutarnjih utjecaja.

Gledam kroz prozor, krasan proljetni sunčani dan. Pitam se što će donijeti ovo proljeće…


Link

uppss mučim se sa slikom, ispala sam iz štosa čini se

Bok bakljo, i bilo je vrijeme da prosvijetliš svojom pozitivom i originalnošću ovaj sajt.
Respekt.

Pozdrav ti Cyber. :)

Ma, razgališ dušu čovjeku, nek ti se nade ispune:))

Odoh, pozdrav i tebi:))

Dobar dan, Babilonske_baklje.

Jako lijepa slika i inspirativan post.

S obzirom da uvijek pogledam profil osobe koju komentiram, sviđa mi se ova izreka iz tvojeg profila:

- There are only two ways to live your life. One is as though nothing is a miracle. The other is as though everything is a miracle.” ― Albert Einstein -

Već sam je i ranije čula, ali ovako vrijedne misli se volim uvijek ponovo prisjetiti.

Hvala ti Lana :) i pozdrav. Slažem se, vrijednih se misli treba stalno prisjećati. Mene fascinira kada ljudi imaju vještinu izražavanja toliko toga u samo jednoj rečenici

Hvala i tebi na rekomentiranju:)

Imam nekoliko linkova sa mislima Alberta Einsteina, i volim ih ponovo poslušati s vremena na vrijeme.

A ova mi je jedna od najljepših, i kako kažeš, nevjerojatno sažeta, a savršeno izražava dublji smisao života.

Bok BB! Lijepo te opet čitat... A i glede slike bih se složila s tvojim izborom. Moja pesa je otišla(na rukama mi bila) eto sad će godina dana. Bilo joj je 13. Valjda je tako došlo i tvojoj kuštravoj crnoj maloj? Teško je i bit će, ali bude došlo neko novo mlado kuštravo klupko! Ja nisam uzela drugo jer sam stara ali ti možeš bez brige odgojiti još jednog prijatelja i ljubimca kad ova cura ode? Drži se!

Tako izgleda bakljin midlife crysys!

Pozdrav Mai :)

Tomo, midlife crisis kažeš... moguće, vrlo moguće. Sve je to za ljude
Toplo preporučam da se malo pozabaviš sobom za promjenu..

Veče B.b..

hi babs

Uzvraćam pozdrav! :)

Znam to i po tome kako me ljudi često dožive kao preozbiljnu ili tugaljivu (patetičnu?) ili osjetljivu… a to je samo jedan mali djelić onoga tko sam ja. Svakako jesam sklona promišljanju i u stalnom doticaju s vlastitim emocijama, to je dio moje osobnosti. I znam da to zahtjeva specifičan ukus i specifične ljude. I to je sasvim ok. Volim intenzivne ljude, snažne osobnosti, neobične, iskrene… Također vjerujem da ne postoji samo jedna osoba za nas na svijetu, ali je stvar odluke pronaći „svojou osobu“ i ostati s njom – odluka koja ovisi o nizu vanjskih i unutarnjih utjecaja.

hvala ti na ovome. i ja tako osjecam. dobro je ponekad dobiti potvrdu iz vana. nisam sama u svemiru.