zmajić

nazovimo stvari svojim imenom
žene su ptice
psi su snobovi
vrućine su odvratne
rekonstrukcija rotora je nepotrebna
terapija je potrebna
terapija je varka
ljudi se ne mijenjaju
djeca se dresiraju
wether je kreten
rodion je hrabar
luđaštvo košta život
luđaštvo se isplati
muškarci se ne usude
metafore su kukavičluk
nagovještaj je uzbuđenje
mogućnost je strastvena
ostvarenje je kraj
brakovi su teški
seks je na svjetlu
jebanje je u mraku
jecanje je za bebe
odrasli urlaju

V.P..

https://m.youtube.com/watch?v=N0bTKK5ryWk

smo pobjegli s igrališta
Iako smo bili puni nade
Ljubazni i susretljivi kad treba
Divlji i slobodni
Iako smo pjevali, plesali i smijali se
Često vodili ljubav na otvorenom
Nismo uspjeli spasiti grad

Iako smo pustili brade
Pročitali mnoge knjige
Iako nismo otišli iz zemlje
Iako smo putovali svijetom
Iako smo pisali i govorili
Podjednako o stvarnosti i o snovima
Izmakla nam je sadašnjost, s njom i prošlost
I nismo uspjeli spasiti grad

Iako smo čistili izmet za psima
Reciklirali smeće i gledali iskosa
Balave mulce koji pljuju na pločnike
Iako smo prestali gledati televiziju
Iako smo prestali jesti meso
Iako smo ponekad izlazili na ulice
Nismo uspjeli spasiti grad
Nismo ni pokušavali

(Nismo uspjeli spasiti grad)


O.S.I..

O.S.I.

https://m.youtube.com/watch?v=ZDprwuODxeU

Olja Savičević Ivančević

DORA MAAR

razbila je ogledalo
starinsko i boležljivo
žućkasto kao da se po njemu uhvatila plijesan
zaostala nakon nekog starog očekivanja
ono isto ogledalo koje je sama tako vjerno birala
i inzistirala do granica koje nisam znao da postoje
i vjerujem da se radilo o zabuni
ona to sama ne bi dozvolila
mora da se u njoj pobunila neka druga žena
neka uramljena i usamljena kreatura
koju je pročitala i dala joj da stanuje
u primozgu punom hotelskih soba
i znam da je iznajmljivala mnogima
glumicama i slikaricama i jednoj ozračenoj marie curie
ali ovo je bila neka nova žena
fluidna miss havisham bez straha od stakla
zinula je kad sam joj rekao
s tom količinom heroina u sebi
ona može i u ogledalo i kroz njega
biti druga
biti ista
i ne biti nova
ali nikad
baš nikad
neće htjeti kroz cigle
naslonila se na zid
gleda u rupu koja joj prelama odraz
gleda i meni u šuplju čeljust
napadnuta tišinom koja iz nje izlazi
prekvalificirana je za ovo
odmiče
evo je sjedi na naslonu moje nove fotelje
tako je ekonomična
multifunkcionalna
proporcionalna
i prazna
ikea je čudo

V.P.

https://m.youtube.com/watch?v=Z6YjGldSD8A

Pušenje...?

https://m.youtube.com/watch?v=0tgbyWShA0Q&t=1s

gledaj donje rublje
ovješeno po neboderu
suši se pokretna tama
banalne noći prljaju sve što je nevino
ništa ne može osušiti glupost
dođi, odlazimo iz grada
lukobrani brane luke
od valova prezira usamljenosti

zašto si me pozvao na more?

htio sam ti pokazati valove
i govoriti uzaludno o mraku
i recitirati misli o prvoj sukrvici
koja nas možda iskupljuje
htio sam ti reći
da je mrak obična pojava
da su krunice u automobilima banalne
da su križevi oko vrata banalni
da su banalni i debeli zlatni lanci
na sirovim crvenim šijama
da je banalno prstenje totalno banalno
na seljačkim prstima bez intelekta

i bez mora znam
dijagnozu zemlje
ali volim sjediti uz tebe i nesvjesnu vodu
slušati rock i gristi usijane žice
ako malo i ostarim kao iskusna gitara
nema veze, glazba ne može ostarjeti
htio sam ti reći
da je nemoguće izraziti se kratko
o dugom putovanju nakraj noći

htio sam ti reći
da je banalno postalo nepodnošljivo
da su sapunice mokre od epskih organizama
od lažnih jecaja, ljigava smijeha, reklama, interijera
da samo more može podnijeti
banalne dijelove ekrana
da se banalni grčevi banalnog
zabijaju duboko kao sklizavo smeće čak i u daleki
antarktički led bez televizije

i bez mora znam
dijagnozu blata
ali volim sjediti uz tebe
dodirivati tvoje prolazne ruke
tvoje valovite hlače, tugu, sve
naginjati iz boce buduću nostalgiju
votku, pivo, vino i violine, barove i alternativu
crne južnoameričke rijeke u ponoć, sve

da bih te mogla voljeti
ja ne moram znati ništa
o paralelnim praznim svjetovima
zaostaloj slami, o slamnatim milijunima
koji gledaju ushićenu prazninu
slamnati laboratorij big brother
o novčanim misijama na mozak i Mars
ti i bez mora znaš
kolika je moć moje privrženosti
tebi i nestajanju

znam, more samo podcrtava
svakodnevicu kao banalnu vodu
taj tamni sjaj u mraku
kratkotrajni pokret tople svemirske juhe
prije kraja koji nosimo u dahu

M.V..

https://m.youtube.com/watch?v=NZl5X50ov68