Non quis, sed quid

"Riječi možeš prosipati pred svima. Neko će ih usvojiti, neko zaboraviti, neko promijeniti, neko prešutjeti. Nije bitno. Riječi su jeftine.
A tišine .. E, tišine ne možeš poklanjati svima. U tišine stane iskrenost i ono što jesi, ti. Tišine ne lažu .."
M. Selimović
Link

Tišina je univerzalni poklon
koji malo tko zna cijeniti.
Možda zato što se ne može kupiti.
Bogati kupuju buku.
Ljudska duša uživa u tišini prirode
koja se otkriva samo onima koji je traže...

Pjesma o tišini

Ona se uvijek javi kad zanoća.
U večernjici svako veče sija.
U tami bdije, u lišću ćarlija,
A njena sestra zove se Samoća.

Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom.
Blagoću ima stare mame.
Ko dobar drug je; zagrli te rukom
I punim smisla govori ti mukom,
Ili ti ruku položi na rame.

Ako ti srce sija od vedrine,
Milinom svojom ona je uveća,
Ako je tamno, teret s njega skine,
I otvara mu vidik u dubine.
I katkad u njem zatreperi sreća.

D.C.

Samo nekog' nema
kad nikog' nema.

o tišine, mogla bih im pjesme napisati koliko sam ih se naužila! zato valjda toliko i pričam kad sretnem život čovjeka? a i slika ti je krasna...jedino kaj me odmah asocirala na đusin tekst o lijepoj jani, ribara staroj kći.