I..Tako..sad imaš..sad nemaš...
Zašto pjevati daleke zvijezde,
Zašto prkositi nisku tlu?
Zašto praviti od njih pjesme,
Kada zapravo i nisu tu?
Ljubavi nema, ni snova ni nas,
To sve nam je tek razum dao.
Al' iznova te isti upitkuje glas:
Kako pisajuć o njima si znao
17.06.2023. u 22:16 | Editirano: 17.06.2023. u 22:18 | Dodaj komentar
https://m.youtube.com/watch?v=wCGlKlopIS4
Autor: wasyxde | 17.06.2023. u 22:20 | opcije
Najbolji rak......a svi odmah pomisle na onaj zle čudi....
Ovaj nije dobro čudan.....nego znatiželjno.. odličan....krajnje dobro....potentan....
Autor: zdrni | 17.06.2023. u 22:21 | opcije
GENIJALNA fotkica....
Autor: zdrni | 17.06.2023. u 22:23 | opcije
Krajnje dobar......samo pogledao ima li Rusa....da ih i ima.....ne smetaju....
Autor: zdrni | 17.06.2023. u 22:25 | opcije
Gibala se bez ikakva zvuka,
Ko žene koje viđamo u snima.
Za veo, nalik na oblačak dima,
Skrivala se čas dojka, čas ruka.
Koraci na prstima i skokovi
Imahu lakoću letanja;
Umiljato bijeljahu se bokovi
Kod okretanja.
Ko da je težinu htjela potisnut
Od sebe, ko koprenu u plesu,
I u zrak se nekud otisnut,
Ostavivši za sobom, ko znak
Da nije samo začarani zrak,
Daske što se od skoka još tresu.
Dobriša Cesarić
Autor: wasyxde | 17.06.2023. u 22:27 | opcije
jutro ...
Autor: calida | 18.06.2023. u 2:11 | opcije
ZAVJET
Ako mi srce ne prestigne ptice
ako mi oči budu siromasi
ako mi ruke budu udovice
koje prisustvo ljubavi ne krasi,
i ako noću ne čeznem u snima
i ako danju ne žudim na javi
i ako venem u močvarnim dnima
i u tjesnoći duša mi boravi,
i ako ulje nalijevam u svijeću
uhodi tamno da pomognem djelo
i krivom ako vjerujem umijeću
i laži svoj pozajmljujem čelo,
neka mi jutro na prag ne pristizava
neka me zemlja iz milosti briše.
I ako živim k'o jalova trava
neka me sunce i ne grije više.
Vesna Parun
Autor: calida | 18.06.2023. u 2:14 | opcije
Jutrooooo...
Autor: wasyxde | 18.06.2023. u 7:41 | opcije
Cmok....
Zna se kome....
Autor: wasyxde | 18.06.2023. u 7:42 | opcije
Mi smo se sreli
Autor: PatriciaC | 18.06.2023. u 7:55 | opcije
Mi smo se sreli na ovoj zvijezdi što se zove Zemlja.
Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj)
stoji za nama dalek, gotovo beskrajan,
da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.
Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu.
Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.
O kada se opet rastanemo i pođemo na naše
tajne puteve kroz beskraj,
na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?
I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati
u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi
koji su se nekada ljubili na nekoj zvijezdi
što se zove Zemlja?
Antun Branko Šimić
Autor: PatriciaC | 18.06.2023. u 7:57 | opcije
:)) pin up doba pa i sličica..
Autor: ladonna2 | 18.06.2023. u 13:55 | opcije
Wasy:-)*
Autor: arapo | 18.06.2023. u 16:32 | opcije