Inside out

Paz'sad, slušaj ovamo: događaji i likovi iz ovog zapisa su stvarni, istiniti i... svaštanešto još.
Elem, krenimo redom - Iskrica nekad. Old Sparky time!

U rudimentima kontaktnostranične zore, Iskrica se pojavila kao jedan od prvih jačih foruma - jačih po broju stvarnih korisnika - pomalo preuzimajući korisnike sa tada popularnih, ali zalazećih mreža poput ICQ-a i Iskon chata. Pojam kontaktne stranice, tada još nepoznat u balkanskim gudurama, početno je članstvo usvojilo čineći baš to - stvarajući kontakte. Ljudi su pisali na forumu, smijali se, svađali, zavodili... ali - družili. Virtualno i fizički. I svi koji su svoju pojavu pokušali zakriti ultraglupim izgovorom da "nisu tu da bi nekog upoznali", bili su u roku čokolino izopćeni iz društva. Nisi tu da nekog upoznaš? Pa za koje si onda spolovilo tu?
Naravno, popularizacijom Interneta među širokim masama sasvim predvidljivi efekt zvan margaritas ante porcas (u prijevodu: ono kad budali daš šibice i pošalješ ga da se igra na benzinskoj crpki) je sve jače rušio kvalitetu svih sadržaja, a najviše upravo društvenih stranica. Pravih društvenih stranica, a ne parazitskih prodavača oglasa klase fejsbuk. I krenula su čišćenja, baniranja, blokiranja, no kad nekom tvrdoglavom tukcu zabraniš pristup, on naprosto otvori tri nova profila. Onda mu zatvoriš i ta 3 jer naravno da on nema pojma što je IP adresa, pa tukac otvori još 13. Nije uopće problem nekome naći ni stvarno ime i prezime, adresu, broj i boju gaća koje nosi zadnja dva mjeseca - problem je plaćati ljude da sve te naporne daveže uporno bacaju van. To je kao da pokušaš dlanom izbaciti ocean na obalu. Probaj.
Da bi se ipak nekako zaštitilo normalno pučanstvo (to je bilo ono koje nije išlo svima na jetra i k tome je plaćalo i pretplatu), napravljene su sobe, a forum je prepušten truleži entropije. Sobu si mogao kontrolirati sam, učlaniti u nju koga god želiš, kao i izbaciti kroz prozor koga god želiš. Sobe su bile škvadrice stvarnih ljudi koji su pili stvarne kave i zajednički se stvarno zabavljali. Ne, ne na onaj način koji vam je sad pao na pamet. Makar, a kajjaznam, sve je moguće. U mojoj tadašnjoj sobi je bio i jedan baš drag čovjek koji nije skrivao svoju homoseksualnost, pa stoga neke grupne aktivnosti ipak nismo prakticirali. No, uglavnom - održala se svrha stranice za upoznavanje. Ljudi su se zbilja i upoznavali!
I družili.
I zaljubljivali.
Čak i vjenčavali!
Pa se potom razvodili i vraćali na Iskricu, al' pustimo sad to.
U to je doba autor ovog zapisa bio upoznao osobu zbog koje je ugasio sobicu i maknuo se sa iskričarenja. Nekima od nas, neke stvari nešto znače. Nije da će ih u današnje doba baš puno njih biti u stanju razumjeti. Kako god, ono što pokušavam reći - nekad je sve ovo imalo smisao i svrhu. Nekad se nije smatralo da si luzerski kreten kad si nekome rekao da si član Iskrice. Nekad su ovdje tipkali ljudi koji su razlikovali č i ć i ne bi ni mrtvi napisali "u nikojem" i to je naprosto bilo normalno.
Nekad bilo, sad se spominjalo. Ispravka: ne, više se niti ne spominje.

Ne, ne pada mi na pamet ponadati se da će se ikad takva vremena vratiti, na Iskricu ili igdje drugdje. Ovo je stoljeće površnosti, ispraznosti, brze gluposti i sveopće retardacije, pa se u skladu s time već ponašaju i oni koji bi možda - možda! - u nekom drugom dobu među nekim drugim ljudima koji su živjeli po nekim drugim mjerilima vrijednosti - bili drugačiji. Osuđivati nekog zbog go with the flow je uzaludan gubitak vremena, a uostalom obično biva da upravo ono što osuđuješ, kasnije te proguta u svoj nezaustavljivi smrdljivi tok. No opet, prepustiti se baš bez i najmanjeg tračka otpora i ne pokušati iz polja korova izvući barem jedan sićušan cvjetak - naprosto neću. Nije da samo ne želim, nego ni ne mogu. I zato ću i nadalje nemilosrdno čupati korov i raznoraznim terpucima i radičima braniti pristup svome polju. Imaju druga polja, koliko god zapišani bili, možda ih netko ipak uzme za salatu.

Za kraj ovog dijela, iskreni naklon mom nekadašnjem društvu, fizičkom i virtualnom - haj nshonshi :) - znat ćete što želim reći kad velim, drago mi je što vas nađoh, žao mi je što vas nađoh ovdje.
Nu da.

........

End nau samting komplitli difrent!
Iskrica sad, u slici i pjesmi. Pa kažu:



Link

Pooooooaaaaaakkk.... poaaaakkkkk... pak pak pak PAPADAAAK paaaak pak paaaak....
I tak.


Disclaimer: sve su kokice iz ovog zapisa, žive, zdrave, vrlo popularne, na jajima istinabog sjede vrlo rijetko, no neeeemreš imat sve. E da, i ono, ovdje svaka sličnost sa bilo kime jest puka slučajnost, tako mi najdražih šlapica, đonovi im se odlijepili ako lažem.
....



Errr... ima li tko Uhu?

al se nekad dobro jeb'lo
baš

nshonshi i ja skupa radili u firmi
desetak godina cca

a siguran sam da će doć vremena kad će netko za ovim sad vremenima nostalgično kukat

a znaju ljudi i kukat za vremenima u kojima su bili nezadovoljni

što će reć, pamte jače osjećaj nadanja i htijenja za boljim, neg što pamte belaj

i od svih ljudskih osobina, ta nam je jedna od najboljih

osjećaj blijedi milijun puta slabije od sjećanja na fakt

i još jedan fakt se da izvuć iz ovih premisa
osjećaj nadanja vazda jači od osjećaja jada

a koje gorivo treba nada?
entuzijazam

što rade ljudi kojima je entuzijazam na rezervi a odbijaju melankoliju?
prišabane se nekom tko pršti entuzijazmom

rječnik stranih riječi i pojmova:
prišabaniti se znači prikrpati
e sad, jel' to od krpe ili krpelja, vrag će znati

Nije ni krpelj najgore rješenje kada se loviš za slamčicu:-)

Flying, a da probaš sad opet, al sve to u JEDNOM komentaru? Inače ću morat na sljedeću sličicu dodat i pijevca, jel' :))

Arapo, nije iz tvog komentara baš jasno jel' se krpelj lovi za tebe ili ti za krpelja. Mislim si, neke razlike bi trebalo bit... valjda... ok, bolje da si ne mislim. :)

One...nije važno...prilijepi se onaj kome je potrebno....a dalje kako bude bude.Ako krpelj ne nosi bolest...sve ok:-)))

kad mi se piše esej, otvorim zapis
pod tuđim tekstom razgovaram
u jednom komentaru, jedan segment misli
puca mi kurac za brojače komentara
pardon my french

dok si bio poglavica, nijesi tako cjepidlačio :)

a sad si u jednom od onih dana

:))

a kad sam ti doveo martu na kavu, milo ti bilo :)))

sad će se poglavici lampice upalit

OneOfThisDays...novi sam i nisam bio tu prije 10 i/ili više godina...vjerujem da je bilo bolje, možda će i za 10 i/ili više i ovo danas biti bolje u odnosu na ono kaj bude...činjenica je da Iskrica i danas živi, možda ne u istom onom obliku kao što je živjela prije...ljudi koji su danas ovdje isto tako nisu više isti kakvi su bili nekada i to ne samo u fizičkom smislu...za kraj ono što sam htio navesti kao osvrt na ovo što si napisao, a to tvoje je stvarno bilo ugodno za čitati...htjedoh dodati da je sve podložno promjenama, ali ja sam si eto u ovo današnje vrijeme koje je brzo i rekao bi sirovo dao zadatak i proučio ista ili slična virtualna društvena mjesta te sam donio jednostavan zaključak...Iskrica u usporedbi s ostalim mjestima je isto što je trebala biti i nekada, a to je mjesto za spajanje ljudi (onih živih, a ne umjetnih koji se nameću kao izvor zbirne vrhovne inteligencije već onih koji imaju osjećaje i prepoznaju ih kod sebe i drugih)...Iskrica ima dušu za razliku od onog plakata kraj autoputa, a ta duša su baš možda ljudi koji su to od prije 10 godina, plakat kraj ceste će idući tjedan dobiti novo lice i za mjesec dana treće i td., ali Iskrica ona će ostati ono što ćemo mi novi i vi stari htjeti da bude...Tekst ti je top...respect!

Skromno,nadasve skromno, moram primijetiti kako je ono što je valjalo ostalo, a ono što nije baš bilo nešto ostalo u prošlosti ma koliko glorificirali tu istu prošlost. Samo bi još rekel, sve je onako kako treba biti, jer da je trebalo biti drugačije onda bi drugačije i bilo.

Tako je..ljudi su se jako promijenili...život ih je promijenio...tempo...klima...sve nas mijenja.
Pitanje ..što mi koji ništa i nikoga ovdje ne tražimo tu uopće radimo???.
Mogu reći za sebe.
2014 se dogodio moj životni brodolom sa osobom koju sam voljela više od sebe(neki su me već jako izvrijeđali radi te izjave pa molim ako je moguće da to više ne rade).Bio mi je uz moje dijete sve do čega mi je bilo stalo.No...oni koji me svih godina prate znaju zašto to više nije tako moglo biti i ja to ne želim ponavljati.Reći ću samo da sam ovdje pala na nagovor ljudi kojima sam zahvalna za uvijek jer...trebalo je spašavati glavu...doslovno.Bila sam zaista totalno pogubljena sa jako odgovornim poslom na leđima ..putovanjem svaki dan u kojem sam po nekada imala 5 života u tom autu i biti skoncentrirana 100% A JA SAM BILA SVE SAMO NE TO.
Ovo mjesto mi je pružilo jednu okupaciju koja je to valjda svima kada su novi isto takva.Na pvt-u stotine ljudi nešto hoće ..pita...ne znaš više s kim se dopisuješ..kome kaj odgovaraš.....akli..ne misliš na ono što te ubija.Bilo je onih koji su me tjerali u očaj svojim ponašanjem jer...prvi puta sam koristila ovakva mjesta za kontakt i nisam znala da je to zverinjak ...da tu neki jedu malu djecu za doručak...sorry!!!
Kako god....već sam se zahvaljivala svima i radim to ponovo...svi su pomogli ..čak i oni koji su kod mene jako ozloglašeni..znaju koji su to.Ja sam i njima u datom trenutku bila od pomoći...nismo si ništa dužni.
Iskrica je dobro mjesto...treba samo preživjeti ulazak u društvo i negdje se smjestiti8 ..i onda je sve dobro:-)))
Nema starih i novih...svi smo mi tu jednaki...svi smo samo ljudi.:-))))

Žal za dobrim, starim vremenima je prvi znak starosti (iz knjige Romantični egoist).Ja bi išao još dalje i neke stavio na lomaču.

cit. te:
"...Ovo je stoljeće površnosti, ispraznosti, brze gluposti i sveopće retardacije, pa se u skladu s time već ponašaju i oni koji bi možda - možda! - u nekom drugom dobu među nekim drugim ljudima koji su živjeli po nekim drugim mjerilima vrijednosti - bili drugačiji...."

a kako sam tute, na ovom prostoru gotovo od stoljeća sedmog (2007.g. počela pisati blogove) nađoh se prozvanom? a nisam nostalgična...dapače, sve lijepo što mi se imalo dogoditi u stvarnom i virtualnom, već se dogodilo! ne ištem padanje zvijezda, ali nešto malo pravog i dobrog druženja, da! e sad, većina koja ne bje na ovom prostoru davnih godina nema pojma o čem ti pišeš niti o čem ja trabunjam? oni čak nitine znaju da ne znaju!

od nemuštih, nepismenih i polupismenih, ne bi me boljelo...ali ako nema onih drugih, pismenih, zanimljivih, koji znaju i mogu pisati, reći...e tada sam u bedu! popih na stotine kava sa živim ljudima, napisah i svoju "famoznu" abecedu, ali...čega bje na ovoj iskrici, to najbolje ja znam. možda više onoga što ne bje...jer, što tražih, ne nađoh, što nađoh ne tražih! što uopće ne znači da nisam kao i sve kokice...čeprkala po bunjištu strništu ili kako se već to zove?

mala digresija fly, kaj zaista misliš da je marta (a prije toga nici, iako mislim da većina je pamti pod nickom božićnica) mjerilo žene? i da je popit kavu s njom nešto? žena je imala dobar ženski mozak i visoka i mršava kak danas cijene žene po tome...ali ženstvenosti jock. ni milimietra! kad smo već kod haj naj žena iskrice, meni je stoput bolja bila pašemka...um na 220 a i manje štrkljast izgled, a imala je neku baš žensku toplinu (nek mi oprosti dotična na stavljanju u usta)? no, o ukusima se ne raspravlja, no neukus ću uvijek takvim proglasi. ali ne mogu ne primijetiti gdje su te žene od negdašnjih žena...koje su zračile ženstvenošću...jedna Romy Schneider, Ava Gardner, Meryl Streep (žene koje su osim fenomenalnog izgleda imale i britak i savršen um kojem je malo koji muškarac dorastao)! bilo je takvih žena i na iskrici, ali danas i dugo već ih nema! možda ih je pregazilo vrijeme, možda su se povuke i nestale s ovog virtualnog prostora...ali, njihov izostanak ne znači da ih nije bilo! ne sjećam se kad sam dugo u noć brainstromala s bilo kim...ne samo na blogu već i na pvt. i u real life? ne znači da to ne postoji i da nije moguće...samo se nama ne dodgađa! meni možda stoga što sam izgubila volju, korak...jmbg...ali ne vjerujem da je zato? više stoga što nas nema...što smo rijetke ptice...možda prije školjkice zavučene u svoje kućice? kakogod, ova kokica i nadalje nabada...kako ovdje tako i u reali! zrno po zrno...al nema pogače!

Flying.... ERGO?!? :)
Sad ideš na sljedeću sličku garant. :)))))))
Čovječe.... i gdi mi je Marta, moja neprežaljena nedepilirana ljubaf? :)

win, aj objasni mai da je spominanje marte koja sjedi za susjednim stolom i gleda te "onako" imalo za svrhu sam da se sjetiš tko sam ja
jer ovo o čem mai priča, nema apsolutno nikakve veze sa onim što ona priča.
a zašto da ti preneseš a ne kažem ja direktno?
pa zato što sam ja njoj totalno nerazumljiv
domene

fala
:)

Sara, a propos Marte, to je jedna druga priča i nema veze sa ženstvenošću... mislim, ne, definitivno nema. :)))) Nije uopće bitno jel' Marta zgodna (nekome jest, nekome nije), bitno je da je (bila) nezgodna! :) I usput, za glavu viša od mene ili skoro tak. :))
Jednom možda i napišem kako je izgledala ta ekspedicija nepatvorene i istinske kreme Iskrice do moje malenkosti u Rijeku, samo da bih ja mogao popiti kavu s Martom. :))

@svi ostali, da ne naklikavam komentare jer upravo to mrzim - ono što sam htio reći jest - ljudi, dajte budite opet svoji i ne dajte da površnost postane pozitivni kriterij vrijednosti. Ja neću biti dugo tu, to je sigurno, jer ili ću ostvariti nešto, ili ću to krenuti tražiti negdje drugdje - kuću si morate održavati jer inače ćete ubrzo sjediti na termitnjaku.
Što, kad promislim, nije potpuno ne-sexy vizualizacija... :))

jer da se referirala na ono što ja pričam, valjda bi dva puta razmislila prije nego uvuče tolike nickove u kontekst koji nikad realno nije postojao nigdje osim u situacijama gdje netko priča svoju priču gdje ček i kontradikcija ima slovensku antitezuž

Ergo, vidim da se uspješno odupro opamećivanju. Fala ti bože, nisam jedini. :))

gle fly (ja tebe neću uporno krstit ergom jer ti uporno misliš da s ergom počinje era iskrice), to kako si ti gledao (ili one) martu i kako sam ju ja doživjela nema veze jedno s drugim! svatko ima svoje iskustvo. ja sam (pazi ovo, koje neskromnosti) se drznula protuslovit jednom kumeku na blogu već desetljeće i nešto (moj prvi blog sa ovog nicka bio je upravo ergu posvećen...ha ha...zahvalna na tom)...a radi se samo o tome: svi gledamo isti svijet al ne vidimo iste stvari!

i opet ni traga o prihvaćanju fulanog fudbala

nanišanila svoje i briga ju
nikad samokritičnost
nikad escuse moi
nikad žao mi je
nikad zabunila sam se
nikad ništa od tog
samo martin i samo divizija
:)

ovo je divan "egzemplarni primjerak"

nego win, šta ti misliš o ovoj izjavi?

"mislim da to već spomenuh malo više, da je ovo jedino mjesto gdje se može nekažnjeno lupetat to što se lupeta, a da nikome to nije čudno. :))"

one, bilo bi dobro kad bi svatko pričao o sebi...a ja pričah o marti iz svoje vizure i svojih kontakata. kako smo i koliko vodile otvoreni rat na blogu, recimo da je upravo ergo svjedok...alii ne bih ga zvala! nit bih se sudila...nit sam htjela tužit...ali volim javno divanit ono kaj mislim što ne znači da svi trebau znat kaj ne mislim! ovo mi bilo zgodno tipkat dok sam varila, a sad ću pozdravit sve pernate i opernatile dvonožne životinjice, uključivo i sebe!

Ergo, pa to stoji. I to jest ono što meni izaziva urtikariju - jer nikome to više ne smeta. Ili se barem ne vidi da smeta.
Ali nije to problem samo Iskrice, ovo je još mili raj za razne fejsbuke i tiktoke i jutjube i ino smeće. Kad ta sranja pogledaš, totalno si u šoku da toliko glupe amebe uopće znaju staviti mob na punjenje.

opet ću skromno, nadasve skromno primijetiti da je samo jedno martino srrrrk vrijedilo više od cjelokupnog "opusa" trtljuše.

i to je to
opcija a) moš kukat kako ne valja
opcija b) moš iz tog izvuć za sebe što se da
opcija c) moš u boj sa vjetrenjačama

Što god da ja mislio o upravo natipkanoj poanti - nažalost je istinita.
S tom konkluzijom ide ključ, jer mi pumpate popularnost i sve ću vas morat blokirat. :)