D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

Dnevno vidim mlade ljude, dosta njih mlađih od 40 godina koji pucaju po šavovima..
Ima dosta toga što psihijatrica nije spomenula u svom opširnom obrazloženju, kao ni baš najbolje poredane najstresnije poslove. Hobije koji izazivaju stres, kao i sportske aktivnosti, tipkanja po netu koja budu stresnija nego na netu, kao i mnogo zabava itd
Ima se toga za nadodati podosta toga

Stalno ste umorni, loše spavate, teško se koncentrirate na radnom mjestu, sve vam zapravo ide na živce i samo razmišljate o tome kada ćete pobjeći kući, a jedino što vas drži da ne date otkaz činjenica je da morate platiti račune i nada da ćete možda ipak osvojiti zgoditak na lotu te da će vašim mukama konačno doći kraj. Prema podacima iz statistika, niste jedini koji se tako osjećaju. Zbog sve zahtjevnijih očekivanja poslodavca, izazovnijih radnih ciljeva i sve dužeg ostajanja na poslu mnogi Hrvati se povremeno osjećaju nemoćno, ne znajući se nositi s nakupljenom količinom stresa koji pak može biti toliko jak da psihički pucaju po šavovima, odnosno dolazi do takozvanog izgaranja. Sve o simptomima sindroma izgaranja na poslu i načinima samopomoći objasnila je za tportal psihijatrica Zrinka Ćavar

Naziv burnout osmislio je 1974. godine psiholog Herbert Freudenberger za fizički i psihološki odgovor pojedinca na izloženost intenzivnom i dugotrajnom stresu. Osobe koje proživljavaju izgaranje na radnom mjestu pokazuju promjene u emocionalnom ponašanju i nemogućnost kontroliranja emocija, nemogućnost samoumirivanja i visoku razinu stresa.

poster
Stručno nazvan sindrom sagorijevanja na radnom mjestu učestao je i javlja se kod tri do sedam posto opće populacije, ali i kod pet posto studenata, što jasno govori o tome koliko je ozbiljna ova tema o kojoj se rijetko govori u medijima.

Iako je stres neizbježan dio života s kojim se povremeno svatko od nas susreće, psihijatrica i voditeljica Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih Nastavnog zavoda za javno zdravstvo (NZJZ) 'dr. Andrija Štampar', dr. Zrinka Ćavar, tvrdi kako se ne nosi svaka osoba jednako sa stresom.
Slijedi faza povlačenja i izolacije uz kompenzacijski cinizam i otuđenje od radnih aktivnosti/ljudi, pretjeranost u pušenju/alkoholu/kavi, uz pad koncentracije i tjelesne poteškoće. Posljednja je faza apatije ili alarmna faza koju karakterizira depresija iscrpljenja uz osjećaj bespomoćnosti, neuspješnosti, nesposobnosti za promjenu, život se čini poprilično besmislenim uz osjećaj konstantnog očaja te uz pad otpornosti sa stalnim obolijevanjem.

Slijedi faza povlačenja i izolacije uz kompenzacijski cinizam i otuđenje od radnih aktivnosti/ljudi, pretjeranost u pušenju/alkoholu/kavi, uz pad koncentracije i tjelesne poteškoće. Posljednja je faza apatije ili alarmna faza koju karakterizira depresija iscrpljenja uz osjećaj bespomoćnosti, neuspješnosti, nesposobnosti za promjenu, život se čini poprilično besmislenim uz osjećaj konstantnog očaja te uz pad otpornosti sa stalnim obolijevanjem.


Sindrom izgaranja razvija se u nekoliko faza
Da ste počeli izgarati na poslu, primijetit ćete po sljedećim fazama; prva je faza idealističkog entuzijazma ili medenog mjeseca, kada je osoba ushićena, optimistična, uz visoki radni elan jer očekuje uspjeh/priznanje/zaradu. Prati je zatim faza početnog nezadovoljstva i pesimizma, kada se javlja gubitak idealizma zbog raskoraka između uloženog i dobivenog te razočarenje zbog neispunjenih očekivanja, umaranje i frustriranost.

'Osobe sa stabilnijim crtama ličnosti - ekstrovertnije, otvorenije, ugodnije i samosvjesnije osobe lakše se nose sa stresom, dok se one koje su po prirodi emocionalno nestabilnije teže nose sa stresnim situacijama. Uzorci javljanja sindroma sagorijevanja su međudjelovanje crta ličnosti, vještina nošenja sa stresom, međuljudski odnosi te uvjeti i zahtjevi radnog mjesta', objašnjava psihijatrica Zrinka Ćavar.

Najstresnija zanimanja
Najstresnija zanimanja koja mogu dovesti do izgaranja na poslu su prosvjetni djelatnik, liječnik, medicinska sestra, psiholog, socijalni radnik, vatrogasac, vojnik, pilot, policajac, menadžer, broker, trgovac, glumac, televizijski i radijski voditelj, novinar, reporter i konobar.

Dvije faze odgovora na stres - uzbuna i prilagodba ili iscrpljenje
Prilagodba je temelj za razvoj ličnosti i uključuje ovladavanje novim vještinama uz stjecanje otpornosti. Prilagodba na stres uključuje prepoznavanje i proradu emocija kako bismo uklopili okolinu u sebe. Međutim može uključivati potiskivanje emocija kako bismo se uklopili u okolinu, pri čemu stresovi ostaju u svijesti osobe kao neželjene i ponavljajuće misli te neugodni osjećaji, što dovodi do ponašajnog izbjegavanja uzroka stresa te konačno do iscrpljenja.

Osobe se nose sa stresom na različite načine. Zaštitni načini su preoblikovanje očekivanja, traženje informacija, planiranje, poduzimanje akcije, usmjeravanje na pozitivne aspekte situacije (kognitivni) te traženje podrške, otvoreno iskazivanje emocija, njegovanje dobrih odnosa, izbjegavanje impulzivnosti, učenje podnošenja poraza (emocionalni), dok su rizični načini samozavaravanje, negiranje i neangažiranje, kao i bijeg u maštu (izbjegavanje).

Simptomi sindroma izgaranja
1. Psihološki

preosjetljivost (zvuk, miris, toplina, svjetlo…), nesigurnost, nervoza i razdražljivost, netolerantnost uz svađe, pretjerivanje u pušenju/alkoholu/kavi
otuđenje od radnih aktivnosti - kašnjenje i odgađanje poslova, neprihvaćanje novih radnih zadataka, produžavanje pauza, cinizam prema kolegama, izolacija od prijatelja i obitelji, ravnodušnost i emocionalno isključenje od posla
smanjena učinkovitost - intelektualna iscrpljenost s teškoćama koncentracije, kreativnosti i učenja, odustajanje od prijašnjih ciljeva, negativizam, samopodcjenjivanje, bespomoćnost i beznađe, pesimizam, negativizam, osjećaj osobnog neuspjeha, doživljaj emocionalne iscrpljenosti uz učestale izostanke
2. Fizički

pad energije, nesanica, dnevna pospanost, gubitak apetita, pad libida, glavobolja, infekcije, alergije, PMS, osipi, doživljaj tjelesne iscrpljenosti uz učestale izostanke zbog bolesti
Simptomi sindroma sagorijevanja ne smiju se zamijeniti drugim mentalnim (depresija, anksiozna stanja, sindrom kroničnog umora) i somatskim poremećajima (anemija, hipotireoza...)!

'Svaki poslodavac trebao bi kao cilj imati poboljšanje poslovne komunikacije, što podrazumijeva izbjegavanje neadekvatne komunikacije, kontroliranje ljutnje i nenasilno rješavanje konfliktnih situacija. Također je važno da poslodavac potiče uravnoteženje osobnih i radnih potreba zaposlenika. S druge strane, zaposlenik bi trebao biti odmoran kako bi imao dovoljno energije i motivacije za rad, ne zanemarivati sebe i svoje potrebe, ali ni svoje radne dužnosti koje se očekuju od njega. Samo tada može doći do uzajamnog razumijevanja i zdrave radne okoline', zaključila je psihijatrica Zrinka Ćavar.

I radno vrijeme igra važnu ulogu
U nekim zemljama poput Njemačke pojedine tvrtke čak su zabranile kontaktiranje sa zaposlenikom izvan radnog vremena, no nažalost, mnoge tvrtke u Hrvatskoj, pa i u svijetu, nemaju namjeru usvojiti ovu praksu. U Hrvatskoj 40-satni radni tjedan se uporno nastoji produžiti prijedlozima zakona, dok u Skandinaviji nadležne vlasti nastoje uvesti šestosatni radni dan, svjesne toga da će zaposlenici zbog manje rada biti zadovoljniji i produktivniji.

Sindrom izgaranja može se spriječiti
Sindrom izgaranja najčešće se javlja kod osoba koje zanemaruju vlastite potrebe te istovremeno imaju visoka očekivanja i nedovoljne resurse za suočavanje sa stresom. Prevencija razvoja sindroma sagorijevanja uključuje rad na sebi i uvježbavanje životnih vještina kao što su:

strukturiranje vremena s planiranjem i organizacijom dana, postavljanjem i održavanjem granice radnog i slobodnog vremena, slaganjem prioriteta i uloga, rješavanjem problema i odlučivanjem, postavljanjem realnih ciljeva usklađenih sa sposobnostima
usredotočenost (koncentrirajte se na rad) - tijekom rada je obavezno napraviti pet minuta pauze svakih 25 minuta rada
nošenje sa stresom (povezanost osjećaja, misli i ponašanja) i prepoznavanje emocija te jačanje samokontrole
samokritičnost (osobna tolerancija na stres) i odgovornost
razvijanje i održavanje prijateljstava kao sustava socijalne podrške
jačanje samopoštovanja, asertivnosti i empatije.
'Pronalazak ravnoteže između osobnih i radnih potreba je temelj za dobro mentalno zdravlje. Ne živimo da bismo radili, već obrnuto. Preporuka je spavati sedam do osam sati, osam do devet sati raditi, a sedam do osam sati zadovoljavati osobne potrebe. Zdrav stil života također uključuje planiranje redovite i raznolike prehrane, održavanje higijene spavanja i dovoljno sna, barem 30 minuta dnevno aerobnih rekreativnih aktivnosti poput šetnje, vožnje bicikla ili bavljenja nekim sportom, barem 10 sati tjedno relaksacije (glazba, čitanje, izleti, druženje, hobi, kino, koncerti, kazalište), prakticiranje tehnika opuštanja (joga, istezanje, masaža), suzdržavanje od kofeina, nikotina, alkohola i droga, doziranje online aktivnosti (2-3 sata dnevno) i vođenje aktivnog društvenog života (podrška prijatelja i kolega)', sugerira psihijatrica Zrinka Ćavar.

Samoocjenski upitnik za procjenu

Emocionalna iscrpljenost

Osjećam se emocionalno iscijeđen radom.
Osjećam se iskorištenim na kraju radnog dana.
Osjećam se umoran kada ujutro ustanem i trebam se suočiti s novim radnim danom.
Sudjelovanje u radu je za mene napor.
Osjećam se iscrpljenim od rada.
Cinizam

Sve sam manje zainteresiran za rad.
Sve sam manje oduševljen poslom.
Ciničan sam oko koristi rada.
Neodlučan sam oko značenja svoga rada.
Profesionalna učinkovitost

Učinkovito rješavam probleme tijekom rada.
Učinkovito doprinosim na poslu.
Dobar sam radnik.
Stimuliraju me postignuti ciljevi.
Naučio sam interesantne činjenice tijekom rada.
Na poslu se osjećam kao dio tima.


Snaga

Kada radim, osjećam se mentalno jak.
Dugotrajno sam izdržljiv u radu.
Kada radim, pucam od energije.
Kada radim, osjećam se jak i snažan.
Kada ustanem, rado odlazim na posao.
Posvećenost

Smatram da je moj posao značajan i svrhovit.
Moj posao me inspirira.
Oduševljen sam poslom.
Ponosan sam na svoj posao.
Moj posao je izazov.
Usvajanje znanja

Vrijeme leti kada radim.
Kada učim, zaboravim na sve oko sebe.
Osjećam se sretnim kada intenzivno radim.
Rad me nosi dalje.

Otkrila Ameriku! Pa naravno da ljudi nisu isti, a uporno nas trpaju u ladice!

svako radi svoju fasadu, a u biti su u dnu duše SVI egoistični pizdeki.

A mladi ljudi su priča za sebe. Krivicu snose njihovi roditelji koji su ih odgojili u iluzijama, kao "zlatnu telad" bez radnih navika.

Zato "prizemljenja" nisu glatka.