Inside out

Počeja jesen meteorološki istovremeno kad i kalendarski. Ne dešava se često.
Već standardno nevoleći jesen, malo me zbunjuje ova. Nekako je... pretoplo. I tu ne mislim na celzijuse. Ne, niti na Nives.

Vjetar vani otresa krošnje od prvih posustalih listova.
Kiša vani omata ljepljivim slojem vlage sve što dotakne.
Nebo vani sivim sivuje i tmurnim tmuruje. Sve je kako bi i trebalo biti, reklo bi se. Pa ipak nije.
Nemam neku ideju, čak ni približno, što uopće pokušavam reći. Samo... no, tako. Nešto je drugačije.

Pred samu zoru, sa istoka više osjećam nego vidim sunce i nikad nije bilo takvo kakvo jest. Nije do boja jer nevidljive su. Nije do topline jer neosjetna je. Nije do oblika - kvrapcu, okruglo je, ne može biti kvadratno.
A opet...
Pred samu zoru, sa istoka osjećam. Nešto.

Dolazi li jesen sa istoka? Ako da, zašto ga osjećam kao proljeće?


Vakula, netko od nas dvojice je nešto gadno sje... zeznuo.