Inside out

4.11.2008


/Provodiš li ga sanjajući, život je vječan.
Provodiš li ga ljubeći, život je vječan.
Čak i kad mu fizički trag bude prekinut, rodit će se opet na ovaj ili onaj način... u neprekidnom nizu jednog te istog sna, jedne te iste čežnje, jedne te iste ljubavi.
Vjerujte u to./


Protezala se na trosjedu poput zadovoljne mačke. Osjećala je njegov dlan kako joj mazi kosu, uživala u toplini dodira, zamalo došla u napast da zaprede - toliko je bilo dobro. Otvorila je oči. Pogled na sat prekinuo je fantaziju.
/Isuse, zakasnit ću, moram ići./
Sa smješkom mu je utisnula poljubac na usne i brzim koracima krenula put kupaonice, računajući u glavi ima li dovoljno vremena da pošteno uredi kosu, zamršenu njegovim prstima. Par poteza četkom će morati biti dovoljno... nemam vremena za bolje od toga, nezadovoljno je zaključila.

...

Uredski prozor gledao je na ulicu.
Uobičajena vreva ljudi, dokonih šetača i užurbanih lovaca nedostajućeg vremena, ispunjavala je vidokrug. Sa strane, na niskom zidu oko susjednog dvorišta, opazila je mačku kako se umiva jezikom.
/Da barem imam vremena poput tebe/, pomislila je, /pa da se mogu na miru urediti kad god želim i ići kud god želim i…/
Kucanje na vratima prekinulo je misao. Nevoljko je otvorila spise na stolu istovremeno pozivajući - uđite! - stranku koja je došla na poslovni dogovor.

...

Bol u grudima bio je sve jači. Očaj... nije joj pomagao. Shvatila je, njeno je vrijeme došlo i ne postoji nikakva viša sila koja bi tu spoznaju mogla promijeniti. Stisnula mu je ruku jače, ne želeći da taj stisak ikad prestane... a znala je da je tek minute dijele od trenutka kad ga više neće osjećati, nikad više. Nježno ju je mazio po kosi, činio ono što je uvijek toliko voljela, suze su mu kapale po njenom jastuku, nepresušne. Miris njegove ruke osjećala je jače no ikad - upijala ga je bolnim plućima, urezujući ga u već polako gaseću svijest.
/Mazi me…/ tiho je prošaptala.
/Mazi me…/ riječi su utopljene njenim posljednjim dahom nestajale u zraku.

...

Osjećala se čudno.
Taj prozor... bio joj je poznat. I ta kuća.
Spretno se popela na prozorsku dasku i meko kliznula u sobu.
Taj miris... ona zna taj miris. Otkud ga zna?
Približila se mirisu, oprezno stavljajući nogu pred nogu. Podigla je glavu i zagnjurila je u dlan koji joj je tako poznato mirisao. On se trgnuo, iznenađen. Topli osjet pod dlanom neodoljivo ga je pozvao da raširi prste i stane maziti tu lijepu, maznu glavicu.
Dođi, ti mala ljepotice, dođi, nježno joj je rekao smještajući je u krilo.

A ona je započela presti onako kako to samo jedna zadovoljna, mažena mačka može.