Svitci s asfalta

Autor: Georgi Petrov


Sto ljudi, sto načina pokazivanja ljubavi ili naklonosti. Govorimo različitim „ljubavnim jezicima“. Netko pokazuje dodirom, netko riječima, netko djelima, netko brigom o svakodnevnim stvarima, djelima, malim iznenađenjima… mnogo je tih jezika i često se ne razumijemo. Google translate u ovom slučaju ne pomaže. Možda treba vremena da se nauči jezik drugoga. Truda. Čini mi se da tu najčešće zapne – na trudu, posvećenosti, da s vremenom taj netko poseban - prestane biti poseban. Ha… nekada i ne postane poseban, no to je neka druga tema. Tema o navici, očekivanjima, strahu od samoće, strahu od vezanja, inerciji i lažima koje govorimo sami sebi.

Često sam čula „pa ne može stalno pažnja“, „nismo djeca“, „život je nešto drugo“ , „ zaljubljenost prođe“ i slične izlike koje opravdavaju nevoljkost ili nemoć prepuštanja drugoj osobi. Možda sam ja nepopravljivi romantik, ali mislim da može, zapravo…mislim da je potrebna stalna njega odnosa. Da upotrijebim klišej: ako se biljku ne njeguje, ona vene. Mali znakovi pažnje svaki dan kao što su dobro jutro, laku noć, kako si, kakav ti je dan, kad nismo jedno kraj drugog -usputna poruka, slika, muzika, gesta koja pokazuje da pomisli na mene, da mu je važno. Sitnice i pažnja koji čine razliku i svojom dosljednošću učvršćuju povezanost i stvaraju nove i nove nevidljive niti između dvije duše.

U zrelim je godinama možda teže,pregoreni i pomalo cinični, malo nam je volje i strpljenja ostalo. Ali baš sad u ovakvom stanju svijesti i razdoblju života partnera biramo za sebe, da se osjećamo dobro, da odgovara nama ne drugima, društvu, da se ne odričemo u ime ovog ili onog. Odnos u kojemu uživamo svaki dan. U kojemu postoji ravnoteža između danog i primljenog, ona prirodna ravnoteža- ne ona koja se mjeri. Drugo nema smisla.


Link

Tek da velim, iz osobnog iskustva mogu potvrditi većinu toga što si opisala.

Bok, Babs:)

Slika koju si stavila je prekrasna.

A i ovaj tvoj link je divan, pun prirodnih ljepota kao i prigodnih stihova.

Slažem se s tobom da je jednom ljubavnom ili partnerskom odnosu potrebna stalna njega.

I da se ona očituje u svakodnevnim malim znakovima pažnje koji pokazuju da nam je stalo.

I nadasve, da osobu koja je tako blisko i intimno prisutna u našem životu ne uzimamo zdravo za gotovo.

Haj!
Dugo te ne sretoh pa ti se razveselih:-))))
Je....imam godina ko Isusovo magare i .....niš to meni ne smeta osim kaj sam postala oprezna ...i preoprezna u ovim stvarima....mislim na puštanje ljudi u svoj život.Preispitujem do besvjesti njega ...sebe.....nas...i na kraju...nikaj.Zaključim da to meni više ne treba...nisam baš sigurna da je to tak dobro ali.....sad je tak:Baba z kolačima mi više nemre prejti jer je već prešla...kaj mi se more dogoditi:-)))

Btw...slika je predobra..mam bi ju nakeljila na zid:-))

Tak je draga ženo! No najprije moramo poći od sebe i za sebe tražiti da se razmazili i priuštili si ono što nas veseli pa onda to možemo i trebamo i podijeliti! Nažalost ako ljudi dijele samo neki prostor ili zrak a ne i zajedničke interese, sklonosti i ljubavi...nedugo sam pisala o kompoziciji (mene odnos dvoje ljudi podsjeća na to) gdje svaki vagon vozi svojom brzinom alivoze istim tračnicama i istom cilju! A glede ovog učiniti ili ne, ja sam uvijek za učiniti...ionako ćeš požaliti pa radije si probao nego odustao unaprijed!

Otkuda tebe..
???...

Sama ideja o monogamiji vrlo je romantična, no je li taj ideal uistinu održiv i u realnosti? Iako se većina odnosa u zapadnom svijetu danas i dalje temelji na monogamiji, sve je veći broj znanstvenika pa i psihologa koji smatraju da taj koncept naprosto nema smisla.

Imati u svom životu tu jednu osobu na koju se uvijek možemo osloniti čini svakodnevicu puno jednostavnijom, na neki način. Ipak, znanost smatra da monogamne veze nisu prirodne niti normalne.

sorry babs.
dl s i ti imala takvo iskustvo...i kako je završilo ?
ja sam zadovoljan sa ono malo pažnje koje mi neke lijepe duše pruže.
škrt sam i sam .....
i volim slobodu
život nije bajka....prošli smo moja bivša i ja i zlo i ono malo dobra
znam svaki milimetar njenog tijela...kad me pogleda...i dan danas...znam kakve je volje i o čemu razmišlja..
ona mene čita kao slikovnicu.....zna kad sam lud...kad sam agresivan..i smiri me tako nježno ....
čita me.
nikad više neće biti ničeg takvog.
ne treba ni biti

opet blebećem bezveze...

al babs.....nemoj nikad očekivati savršenstvo...ono se gradi godinama uz puno truda...a tako lako se lomi...

Zašto se svi cijelo vrijeme zavaravate da je moguće voljeti jednu te istu osobu cijeli život ???

suglasna sam s tobom, patricia! i ja mislim da je to protuprirodno tj da je prirodno voljeti više puta. prerastemo i sebe a kamoli drugu osobu. i moje geslo je, lijepo je dok traje i treba uživati u tome, a kad prestane logično je da svatko nastavi svoj put sam. to je obično teško i lomovi su više zbog materijalnog, zbog djece...ali kad emocije prerastu u svađe, nerazumijevanje ili prijevare...ljepše je otići! i zdravije. i znam za te znanstvene činjenice, ali što ćeš...crkva, običaji i odgoj nas često prisiljavaju da činimo kontra sebe! ja sam shvatila sa šest banki da nema više ništa...zauvijek!

A sta fali savrsenstvu e

treba vremena da se nauči jezik drugoga, da svakako
ali ako nema one iskre..prepoznavanja, napetosti, klika...ne da ti se učiti nečiji jezik, jer ti kak bi se reklo - nije sjeo u uho, i nemreš, ja nemrem i džabe :))
na tom prvotnom, lako graditi dalje, onda se sve lakše posloži, onda se uštimavamo, gledamo gdje su podudarnosti, gdje
ima štofa za nadograđivati sebe, njega..nas

onda se i trudiš onda se i prilagođavaš

ne uzgajati rijetku biljku ljubav. je fkt greh
al ima takvih da,
ionda se postane stranac
i nema razumijevanja i ode sve ..nekam

ali da, zaljubljenost prođe, pa ak nema prijateljstva, i svega kaj ide uz to, još prepoznavanja i poveznica i ak se to ne pretvori u ljubav...opet ne valja

onda nemreš niš dalje, jer nema dalje
i badava trud, badava mi bumo sad skupa, bez strasti, bez jubavi, nema ničega, sve je isprazno
onda ste cimeri, sustanari
a to pak ne bi
to mi nema smisla,
jer život je da se živi a ne egzistira..
i imam prijatelje, al taj prijatelj nije mi strast, nije mi ljubavnik
tak da onda mogu i sa prijateljem živeti skupa
al čemu
pričamo o ljubavi, jer svi želimo ljubav

a ljubavi pak ima više nego jedne..
bilo bi žalosno zapravo da je samo jedna

predugo živimo za samo jednu ljubav