Inside out

Sunce ti micikino.
(Digresija: kad se sjetim svog okretanja očima na te stare - što, psovke? Kletve? A ne'š ti prostačenja iz Habsburške monarhije)
Nazad na temu.

Vozim jutros prema jugu i već na rubovima zagrebačkog predgrađa auto mi se stane umatati u maglu, ne tek neobične čuperke koji jedva objašnjivo čitavo ljeto pred zoru grizu grmlje uz prigradske ceste, nego baš pravu maglu, gustu, ljepljivu, pravu jesensku. Palim maglenke i mislim si, to je to, zore su na 'aj' bok, sunce je na 'aj' bok, ljeto je na 'aj' bok, što je, uostalom, za početak listopada nešto što se i očekuje. Valjda. To je to, a prognozu o popodnevnih sunčanih plus 27 si mogu zabiti u... jel'.
A sad gledam kroz prozor i stvarno, vidi ti to. Sunce k'o nacrtano. Iako, tamo negdje prema horizontu više se osjeća nego vidi vlažna maglica koja samo čeka sumrak da se rasprostre tlom, jer, na koncu - jebiga, jesen je.

Dobra strana moga posla je što mi ne dopušta baš često da ono što gledam, zaista i vidim. Ugodno je kad si možeš priuštiti biti površan. Magla je samo smetnja u vožnji, uvelo lišće je samo poziv na oprez pri kočenju, kiše i kišice su samo podsjećanje da treba doliti tekućinu za pranje stakla i pitati svog omiljenog perača automobila kako je, da li je dobro, radi li, te kad me može uzeti preko reda jer - pa dobri smo si, bemmu šlapice, i to 5 eura napojnice po pranju dobri. Čovjek je skroman, srećom.
Ugodno je kad si možeš priuštiti površnost i u magli ne vidjeti sjetu, u uvelom lišću ne vidjeti tugu, u kiši ne vidjeti prolaznost života.
Kamo bismo došli kad bismo iole obraćali pažnju na takve stvari?
Mislim, zbilja.

Sunce mi micikino sije tamo vani, kava na stolu je baš najtaman kakva treba biti i nakon pisanja ovog zapisa čeka me novih par stotina Xcom2 aliena koje treba ubiti.
Šta sad?

Ja barem priznam.

Nemoj slučajno da ti padne na pamet dirati aliene, jesi čuooooo:)

svupriču sa alienom riješila bi mačka, dok je još alien bil beba..al se nisu sjetili

pa je onda sigourney sve to morala sama obaviti i tako nekoliko puta

Sajber, ne bih ja to nikad. Samo alienke. :)
Ladonna, strah me i pitat kakvu ti to mačku doma imaš... :))

Malo bih se osvrnuo na austrougarske psovke, a ima ih bome i takvih da čovjek protrne kad ih čuje. Tako je mene hvatala jeza kada bi mi netko od starijih rekao, jesem ti gajde. Niti sam znao što je jesem, a nit što su gajde.

Poslije su se pojavile i naše inačice, nešto žešće i opakije. A u piksu strininu je jedna od takvih.

Rođen sam poprilično poslije austrougarske, i te su psovke (kletve) ishlapjele dok sam progovorio, i počeo shvaćati. Već u moju mladenačku glacu nije moglo ući da na primjer kada se u radionici, šupi, vani, ili bilo gdje, klepim čekićem po ruci, uzdahnem i velim, a u piksu strinini, ili sunce ti micikino. Kao pravi nekulturni, nedofrađeni balkanjeros sam sam znao grubo i na glas reći, uh, milosnu ti majku jebem u sred pičke. Sramim se, ali baš tako.

Moj ujak bizu kojega sam odrastao imao je poluaustrougarske kletve tj. psovke. Tako bi znao podviknuti, jebem ti pomrčinu. To je već bio evolucijski pomak u odnosu na austrougarsku.

Kada bih nešto zakakao, a znalo se dogoditi zbog moje nestašne prirode, stari me znao drvenim stolarskim metrom zveknuti po dupetu, ili ispruženom dlanu ruke uz psovku, jebem ti neblak. Znatno sam evoluirao, i ne ponosim se time.

Bilo je tu i prijetnji kao na primjer, ak te ja flisnem buš videl svog boga. Na moju sreću ne ugledah ga.

I kako da čovjek ne opsuje, tj. prekune kada tipka sa ovoliko tipfelera kao je. A u tri čoška.

Krelec, neblak? Prevedi. Btw, verzija moje bake je bila strička ti pinina, a u međusobnom fajtu s djedom obavezan je bio pišmevrit. :)

neblak je kao trebao biti oblak, bar tako mislim. A pišimevrit je bila standardan zamjena za odjebi.

en ti vrapca :)

ne volim baš tepanje pa kad mi dođe da nešto opsujem, onda to napravim kak se šika... nisu to sad neke teške psovke, ali ak se opizdim čekićem po prstu onda ne kažem jesem ti miša ili k vrapcu ili ježi ga Buga, nego jauknem i viknem - pa jebemti da ti jebem...

jedino što sam pokupila od svog starog je izraz - usrala sam motku - to kad nešto zajebem, razjebem, spičkam, rasprdim i slično...

ako želiš napisati ili izgovoriti prostu riječ, onda je napiši ili izgovori kak treba, a ne one fore sa zvjezdicama, j**i ga... kaj je pak to? kamuflaža da ne ispadneš prost?

Psovke su evoluirale, postajale sve okrutnije, vulgarnije i grublje. Ni zaklinjanja nisu zaostajala. Nekada je ozbiljnim ljudima u slučaju nevjerice dovoljno bilo reći, časna mi riječ, dok je danas i majke mi premalo.

nikoga ne proklinjem, ali znala sam nekome poželjeti da mu naraste prišt na dupetu ili nosu...

a zaklinjanje je skroz bez veze, pogotovo mi je užasno kad se ljudi zaklinju djecom... zakaj? čemu?

Ima jedna, meni simpatična, stara dalmatinska. Mlika ti materna, a još nisam dokučio preciznije značenje.

Ili, an ti jarca tovara.

https://youtu.be/kHx8g6MVnXE?si=K6XxfGlUeuVHGuK5

viš te hitil
u prijevodu, bacio te vrag, ili odi k vragu. Omiljena kletva moje bake.
Jedan susjed je bio poznat po: jebem ti Hitlera
drugi susjed je bio (na žalost pokojni) inspirativan u kletvama: između ostalog psovao je lavor gdje majka Božja pere noge.
Ja nisam fina. Rijetko koristim psovke, ali kad je stvarni razlog ružno me čuti (nije niti za napisati)

Dalmoši su kreativni, ali bome i Zagorci.

Moje prvo radno mjesto bilo je u Zagorju, e vala tamo sam se naslušala fakat svakojakih kombinacija. I lavora i križa i krvi Isusove i sve kombinacije sa svecima, Bogom, majkom njegovom i baš su brutalno degutantne, pogotovo kad to izađe i nevinih dječjih usta.

Trebalo mi je vremena da skužim kak je to njima svakodnevni vokabular.

baš se raspisah... bivša mamina poslodavka, milostiva zagrebačka, za snebivanje je uvijek govorila - decaaaa, jesusna - pri čemu bi prekrižila ruke na trbuhu, a glas bi joj bio tih i dramatičan :D

Jezuškristušimarija al ste se razlajali, postajete ko patriša, tako mi svetih nekrštenih šlapica. :))

a gleč, vrag te skelil (to ne kužim, jel me obuzeo, zalijepio, priheftao?)... nametnul si temu koja je zabavna i gotovo neiscrpna

Skeljil = pogodil.
Nu dakle tak, psovali bi neiscrpno, a kad spomenem gledanje pornjave, undak su svi odjednom fine suzdržane primadonice. Mo'š mislit'. :)