Inside out

/Ovo nije moje vrijeme, ovo nisu moje zime
nisu ovo moje kiše, u meni su kiše tiše/

Lijeno klizanje kišnih kapi po prozorskom staklu izvlači mi pomno potiskivanu svjesnost neumitnog prolaska vremena. Ne, ovo nije moje vrijeme i definitivno ovo nisu moje kiše. Ili jesu, baš zato što nikad nisu bile, niti će biti moje. Ponekad imaš upravo ono što nikad nisi mogao imati. Ponekad - katkad - s vremena na vrijeme... ma vraga. Uvijek. Uvijek su kiše tu, samo ti nisi. I ne prolaze kiše, ti prolaziš.

/Ovo nije moje vrijeme, ovo nisu moja jutra
nepoznate mračne sjene, buđenja su moja sutra/

Ponekad - katkad - s vremena na vrijeme... ma vraga. Uvijek. Uvijek su buđenja negdje drugdje u nekom drugom vremenu, u nekom nikad dotad viđenom krevetu uz neki čudni noćni ormarić koji nikad nije postojao. I jutra, po čitavu noć dolaze i taman kad ti već pokucaju na vrata - nema ih više. Tek se sjene mijenjaju iz mračnog u tmurno i crnog u crnije.

/Poljubi me iako znam da nisam ni snažan ni mlad
poljubi me kao nikada do sad./

Poljubi me, ili nemoj - nikog nije briga niti je ikad bilo. Kao da je uopće i važno! Tu smo negdje ne videći se, ne čujući se i ne dodirujući se, u dva preklopljena vrtloga koji prolaze jedan kroz drugog ne postojeći u istom svemiru. Možeš me poljubiti, doista, ničije usne to osjetiti neće, ni moje ni tvoje. Ni prsti neće znati da se držimo za ruke ni koža nam se neće dodirnuti iako čvrsto zagrljeni lutamo tražeći se. Poljubi me, ili nemoj. Zaista nije važno. I nije važno što druge prilike neće biti, niti što prilike ionako nikad ni nije bilo.

/Ovo nije moje vrijeme, ovo nisu moje zime
nisu ovo moje kiše, u meni su kiše tiše/

Ovo nije moje vrijeme iako ne postoji nijedno drugo vrijeme koje bi moglo biti moje. I zime, ne, nisu moje, sve te pahulje kojih neće biti i vjetrovi koji neće vijati i ledene iglice probodene kroz kožu, nije to moje. Ne znam čije je. Pitaš pogrešnu osobu, nisam ja odavde.
Nisu ovo moje kiše, moje kiše zvuče drugačije i kapi su oblije i oblaci su siviji na drugačiji način. Ne, neću ti pokazati, jer to je samo moje, uvijek je bilo i uvijek će i ostati.

Link


Jesen je. Jebiga. A nije čak ni moja.