Inside out

Mentalni sklop 1:
Pas si je lizao jaja i zatim veselo lizao oduševljenu vlasnicu po licu, što je bilo baš smiješno.
Za one koji si još uvijek preko e-kupi nisu nabavili smisao za humor: smiješno je, jer ona nije vidjela što je pesek radio pred par minuta.
Zaključak: kad od nedvosmisleno smiješnog događaja u tri sekunde dođeš do zaključka da netko mrzi pse, životinje, ljude i sve crne rupe ove galaksije (a i pokoju bijelu, tek za potaknuti maštu ljudi koji je baš i nemaju), onda ti baš i nema svrhe išta objašnjavati.

Mentalni sklop2:
Pas si je lizao jaja i zatim veselo lizao oduševljenu vlasnicu po licu, što je bilo baš smiješno.
Za one koji si još uvijek preko e-kupi nisu nabavili smisao za humor: smiješno je, jer ona nije vidjela što je pesek radio pred par minuta.
Zaključak: kad od lizanja svojih jaja pesek pređe na lizanje tvoga lica, onda moraš imati gadno sjeban mentalni sklop koji iz toga zaključuje da se sigurno mrzi 69. 69 je, naime, poza u spolnom odnosu gdje se istovremeno radi i cunilingus i felatio (žao mi je, neuki će morati guglati, iako znam barem jednu osobu ovdje koja bi to sad odmah prevela u pušenje i lizanje) i - vjerovali ili ne - odnosi se na ljude. Homo sapiense. NE odnosi se na oralno obožavanje kućnih ljubimaca. No, ako se već lizanje psećih jaja smatra primjerom za uživanje ili neuživanje u 69, baš sam radoznao čuti iskustva koja, eto, ja sam nemam pošto em nemam psa, em svoje jezične vještine u pravilu prakticiram samo sa meni identičnom biološkom vrstom, na obostrano veliko veselje. Mislim, mora da se radi o iskustvima, ne? Jer kako bi se inače, jezušimarija, došlo do ideje o 69 na temelju samooblizanih jaja nekog milog canusa?

Kad me već vučete za jezik. Koji, FYI, ne liže svoja jaja jer, kao što je svojedobno odgovorio Mel Gibson na pitanje zašto je opet počeo pušiti i više ne jede pseće kolačiće - kad god si pokuša polizati jaja, padne s kreveta.

Komentari ostaju zaključani, ne zbog Erga, nego zbog toga što mi komentatorsko kokošarenje izaziva urtikariju.

Eh da, još nešto, skoro zaboravih:
Najprije je na ignore odletio kokošinjac koji me pokušavao uvjeriti da mi život (ovdje, pa i općenito) ovisi isključivo o njihovom smeću koje u ogromnim gomilama ostavljaju pod blogovima. Kao, to se zove popularnost. Issovih ti šlapica.
Sad pomalo leti na ignore kokošinjac koji više sebe nego mene uvjerava da se bez obilnog zavlačenja u mile prenemažuće guzice neću zavuć' ni u čije gaćice. Dakako, čak i sama pomisao da se tim guzicama ne bih zavlačio ni u što ni da jedine u svemiru imaju vagine, njima je nepojmljiva. A šta'š. Svatko sudi po sebi, tako to ide. Bizarno je, usput budi rečeno, to da isti taj kokošinjac vrvi napomenama da one nikad ne bi nikome dale bez da ih barem zamete vjetar. Pošteno, ne bih ni ja na njihovom mjestu. No čemu onda histerično kokodakanje kad netko vidljivo i nedvosmisleno pokazuje da to ni ne želi? Mislim, nit' gaćice nit' vjetrove?
Ovo mi je baš bila dobra rečenica.

I usput, opet mi raste broj pratitelja. Bit će da ovdje popularnost možda i ne ovisi baš toliko o toni proljeva u komentarima i histeriji izazvanoj cjepivom protiv humora i neizlječivom površnošću uz potpunu nesposobnost čitanja sa barem mrvu razumijevanja. Nije da je meni to bitno za išta, nego naprosto katkad volim srdit kokošinjac.

Liiiiiizzz slurp.