Sjecanja na Tebe...

Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi...

Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš ... bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.

Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge ...

Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.

dobro jutro ivane! knjigu nisam čitala, ali prekrasni su ovo citati! o krasnom filmu "sjaj u travi" da ne govorim, klasik, krasni glumci...Natalie Wood i Warren Beatty, love story za sva vremena! on je slovio kao jedan od najljepših glumaca svih vremena! meni je pak ona bila oličenje prave žene...onak nježna i ženstvena...dugo mi je bila top, a i sada je među prvih deset najljepštih glumica svih vremena! priča baš pripada u vrijeme kad je zabranjena ljubav baš bila zabranjena! nije čudo da su nekoć bila česta ubojstva između supružnika jer nije postojala mogućnost da odu jedno od drugog, iz braka! a društvena klima, licemjerje, roditelji...pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća uništili su tolike ljude, ljubavi...fala bogu, danas postoji mogućnost izbora i odgoj da možeš otići i ne moraš poslušati roditelje, pa nema toliko drame, što ne znači da nema puno nesretnih ljudi i dalje! nažalost, mi smo još zaostala sredina gdje često muškarac (uglavnom je to on) smatra da kad ga žena ostavi, treba ju upucat? zato i jesu pune stranice "crne kronike". a i roditelji još uvijek često određuju tzv dogovorene brakove i utječu na izbor partnera protiv volje.