Mic, mic...

Ja nikako.
Više nikom ništa ne vjerujem. Naravno, govorim o muškarcima.

Ja mislim da sam izgubljeni slučaj, više nikad ništa ne mogu nikome vjerovati, svi samo muljaju, a i ako možda ne muljaju, što vrijedi kad ja mislim da muljaju.

Izgleda da je za mene gotovo.

Jel' postoje više pošteni ljudi ili su svi neki sociopati,narcisi i slična bagra?
Pitam za prijateljicu.

Malo sam umorna od sumnji, ne mogu se više opustiti i biti bezbrižna kao što sam nekad mogla.
Kad se uvuče crv sumnje, a druga strana baš ne pomaže i u stvari podgrijava stvar.
Gotovo je, ja ne mogu više.
Pokušavam po deseti put i mislim da mogu, ali u stvari ne mogu.

Netko će reći, sve je u meni, manjak samopouzdanja, nesigurnost...može biti, ali nisam prije takva bila, to su posljedice loših iskustava i imanja posla s lažljivcima.
Možda i lajem na krivo drvo, ali tko je jednom, dva, tri, puta opeče, puše i na hladno.

A na kraju krajeva, svi koji smo ostali ovdje i drugdje u nekim godinama smo oštećeni, na ovaj ili onaj način...priznali to ili ne...

Ne kažem da ne postoje pošteni ljudi, ali sam ja koja više ne vjerujem.

Taman da mi je ispred face, ne vjerujem više, ništa ne vjerujem i za poštenu osobu to mora biti stvarno frustrirajuće, a za nekog patologa ionako ništa ne znači, jer on zna da je varalica i za njega je to normalno stanje. I nije mu stalo do toga da, nekome (meni) uzrokuje bol...možda ga to čak i pali

A ako se stvarno radi o patološkom lažljivcu, onda nemam šanse ja, koja sam iskrena do boli i sve sudim po sebi.

Da okrenem stvar drugačije, kako iskrena osoba može dokazati da je iskrena?
I to je frustrirajuće. Ne može.

Vjerujem.

Svakome, ili svakoj dam šansu, a ne vidim razlog zašto u startu ne bih vjerovao.

Svaki dan srećemo ljude koji lažu...osobito u virtuali i ovdje na iskrici! Nažalost čovjek sudi po sebi ( ti, ja) i ne očekuje laž i muljanje ali mislim da bi iskrica davno propala da ne počiva na lažima! Poanta je da na vrijeme otkriješ prevaru bez većih štetnih posljedica. Zato se već par godina uopće ne dopisujem s ljudima dugo već odmah nakon par poruka krećem u realu...jer virtualna je dušu dala za prikrivanje. Ovako barem odmah orkriješ i preduprediš štetu!

Što mi može napraviti ako mulja? Jednostavno muljatoricu, muljatora nakon provale otkopčam i bok.

Mislim da je loše biti optrerećen time da te netko mulja.

Krelec, ja nekako ne vjerujem da ti spadaš u grupu patologije, ne znam zašto, ali mislim da se te bi ne da zezati s pričama, da si iskren ovako ili onako...iako, nemam pojma

Možeš ti pričati o meni što god te volja. Savršeno me boli kurac za tvoje mišljenje o meni.

Ne mislim na tebe đusika.

Ja sam u velikoj gabuli, ja mislim da je najveći problem u meni i ako još naletim na lika koji mulja ili ne mulja, a meni se čini da mulja....jao si ga meni

Ja sam gotova, ja ne vjerujem više nikome ništa...i nemam dokaza, samo messenger radi istovremeno, vrijeme određeno za mene, ona je slobodna i to se vidi, onda nestanu na messengeru, onda se pojave istovremeno...mene to ubija, nemam ja živaca za to

Ja sam sigurna da Kreleca poznajem bolje i dulje ovdje i na ovaj način nego većina, tako da mi ne trebaju savjeti.
A znam ga od prvog dana kad je došao, zato molim te Patricija....

I ovdje ne razgovaramo o Krelecu, nego općenito o povjerenju...ajd nećemo zaje...i šefa i stanicu, ostavite barem šefa....

oprosti juicy-mama...otkuda ovakav ogorčeni post? pa još mi zvone u ušima oni ushićeni zapisi i fotke...od njegovog vrha nosa do cipela? a možda pitam previše...

povjerenje...ah to povjerenje. pa..imam ga dok ga ne izgubim. na žalost, nekako se sve brže gubi...zamrlja.
ponekad i ja vratim koju lopticu....a onda se malo grizem..nije to moja priroda.
ali da ću ikada nakon iskrice gledati na oženjene muškarce istim očima..nikada više, to stoji.

Ja njega ne volim manje, ne, to je čudno, ali mu ne vjerujem...kak sad to?

ojej razumijem te skroz ))

Kako možeš volit nekog u kog nemaš povjerenja, e to je pitaje, ali tako je...

no kad se to meni dogodi...a ponekad je tako na stvari...tad pokrenem izlaznu strategiju, iz svojih osjećaja.
nastane novi pjesmuljak....itd. sve što treba da izbacim iz sustava nepoželjno. nepoželjna je ta disonanca - jer to je baš to što ti spominješ. disonanca.

A moj dan se svodi na gledanje tko je kada online, jesu li skupa off i on, naravno ako je nedužan, ima pravo popizditi, ali šta ako nije...ludim...momentalno smo u prekidu

Nije mi lako, mislim prekinuti, ako je nevin, mora da je grozno kad te netko optužuje, ako nije nevin, mora da ide na živce

nema tu pomoći juicy-mama. smogni snage. odmakni se od tog otrova spoznaje...nagađanja...boli....tako je kako je. počni vrištati u jastuk.
razbijati staro posuđe. ili što već možeš raditi tamo gdje jesi a da se susjedi ne uzbune.

Investirala sam 7 mjeseci od svog života u njega, a kao što znamo, nije mi baš preostalo mnogo od života (mislim na godine do kad mi je stalo i mogu, ne mislim na godine života, jer me ne zanimaju godine od 90. do 100.), investirala sam emotivno

Možda odbacujem ljubav svog života, naiskreniju osobu, koja me obožava...ali to možda me ubija

da. znamo. no zar ćeš se sada ostatak vremena trovati, sve jače i jače? ili ćeš zagristi i očistiti tu ranu, spaliti je da se ne širi dublje i zakoraknuti dalje? s bolovima ali zdrava..i na kraju slobodna. za zdrav nastavak onih dana koji su još pred tobom.

Da, pokušala sam to, ali me uvijek grizlo ono, šta ako nisam u pravu...a i volim ga

Ljetos u srpnju sam ti rekla što sam imala o tome i bojala se upravo ovoga...virtualne priče nisu dobre. Sada mislim slično ko Heidi...riješi to ovako ili onako. Neizvjesnost je najgora. Ljetos mi je u sličnoj situaciji bio jedan frend i ja sam mu savjetovala...sjedni u auto (bje u pitanju 300 km) i provjeri...odvezi se do kuće i nazovi ju! Post festum mi je rekao da je to i napravio. Nazvao je pred njenom kućom i pozvao je na kavu (radilo se o dosta mjeseci prekida i nije znao što i kako dalje). Ona ga je odbila...sjeo je u auto i znao što i kako dalje...vratio se u zgb! Možda drastično ali efikasno! Izbori se za sebe i nađi načina jer ti si vrijedna toga.

odlično sročeno sara_tera. naravno da nije lako. nikada nije.
no reci juicy... rekla si mu svoje bojazni?

Da ti iskreno voliš bi to njemu pokazala, a ne se pravila ovdje "tragičarkom". Preteatralno si pumpaš ego!

Da Sara, hvala, i Hajdi, hvala i Krelec i Pat...još mi nije došlo do malog mozga, mi smo prekinuli, tj. sad samo trebam to održati, iako to nije baš sasvim jednostavno jednostavno, jer su i neke druge stvari prisutne...

Naravno da sam rekla, ali to govorim prečesto, tako svaki put prekinemo, ali to s messengerom se ponavlja svaki dan, ja ne vjerujem u koincidencije

imaš...znaš sve odgovore znači. jedino ih trebaš prihvatiti. vremenom ćeš se i pomiriti s istima.
i sve to znaš i sama. nije ti prvi puta, zar ne. pa si preživjela. kao i svi mi. ajde... hrabro. nema ti druge

znaš...imala si i lijepih trenutaka..razdoblja. to ponesi sobom. to je tvoje.
koliko njih bi dalo sve i za lijepe i za ove trenutke na kraju? samo da im se dogode. da ih oni prožive. pa nek boli.

Djusi, nije problem u povjerenju nego u krivo postavljenoj percepciji ljudi koje ne poznamo, u našim očekivanjima i idealiziranju
Jer tada ne možemo realno uočiti tko je kakav, pa dođe i do zaeba ili kao tu, do izigranog povjerenja

I kad se nanizu takva iskustva, krenemo s generaliziranjem, trpamo ljude sve u istu ladicu i me damo priliku ni sebi da sami sebe demantiramo

A inicijalno, sami smo "krivi"

Super je uvijek imati ispruženu ruku s okrenutim dlanom prema gore, ali ako se dogodi da nam se jednom, drugi put, peti, deseti netko prokaka na dlan, trebamo se zapitati, ne pa kak, nego - jbm, pa kak sam tak bedasta...

I ovo nije prva priča u kojoj si razočarana
Je, lakše je prebaciti krivnju na drugu stranu, muljator je, ljiga, govno od čovjeka....ali kad se ponove iskustva, nije problem u njima već u nama

Zakaj, svatko bi trebao znati odgovor na to pitanje uz jedan uvijet - da želi popričati sam sa sobom. Iskreno.

I niste vi prekinuli jer niste zajedno možda ni započeli.
Započela si ti jer ti je trebao netko, ne on, da je uletio Pero Perić, bilo bi isto

Za steći povjerenje treba vrijeme. Zajedničko vrijeme, ne povremeno.
I ne samo to - trebaju nam situacije u kojima nekoga možemo "odvagnuti".
Bez toga, gradimo odnos kakav bi željele imati, čak ni ne pitajući se da li za to imamo osnove, kapaciteta, pa i želje.
Obostrane, ovo je bitno!

I dobro je ako iz loših iskustava nešto naučimo o sebi.
Loše je ako prebacimo odgovornost samo na drugu stranu i uljuljkamo se u svoju sliku stvorenu o sebi - ja sam divna, pametna, poželjna....
Jer netko želi uz sve to i još nekaj kaj mu mi možda ne možemo ponuditi
Jer nemamo, a ako imamo, ne znamo kako

Znam, znam, nije ovo moj blog, ali jezi ga.... :)

I znam da normalni ljudi još spavaju :P

Da mi se da, otvorila bih muški nick i demonstrirala kako je lako prodati priču
Ispričati onu koju netko želi pročitati
I opet, priče se pričaju jer to želimo, trebaju nam, gladni smo...
Druga strana samo vješto iskoristi priliku

E sad, da li je to ok ili nije, o tome nije ni ovaj zapis

Kak ja stojim s povjerenjem?
Je, razočarana sam kad se izigra, bez obzira o kakvom je riječ, ali paralelno uz cmoljenje izbalansiram i svoju ulogu u tome
I obično ide - ma tko ga/ju jebe!
Iskustvo više i idem dalje...

Djusi, probaj ovako - zapitaj se kaj o njemu stvarno znaš, ne kaj voli jesti, koje filmove i knjige gleda i čita, kaj mu se vrti u autu na CD-u
Stavi na stranu kaj ti je ispričao, zanemari to....

Vjerujem da ćeš doći do toga da fakat nemaš pojma tko je on kad se sve oko njega "skine", ne samo bokserice

I povezat ćeš moje komentare. Nadam se...

Možda odbacujem ljubav svog života, naiskreniju osobu, koja me obožava...ali to možda me ubija

Autor: juicy-mama 20.10.2023. u 23:07 opcije

Da je to tako, ne bi bilo ovog tvog zapisa...


Sad ću nekaj napisati, možda ćeš se naljutiti, vjerojatno će i meni biti krivo - da ne znam koliko imas godina (na stranu kaj super izgledaš i možeš komotno skinuti 15), mislila bih da je zapis žene u kasnim 20-tim, ranim 30-tim, koja još sebe traži....

OK je to, imati emocije koje godine nisu potrošile, ali....

Kažeš sve sudiš po sebi :))

Aha znači ti si patološka lažljivica :))
Šala naravno.
Nego reci ti nama što je tvoj najnoviji dragi skrivio?
Sigurno zbog njega misliš da svi muškarci muljaju.

Uz njih biti i realan, zbrojiti dosadašnja životna iskustva i iskoristiti ih na najbolji mogući način
Za sebe i zbog sebe, a posredno tako i zbog ljudi s kojima dijelimo život, nebitno u kojoj kombinaciji

(ispada po komentarima da sam opet crna ofca bloga :))

(a afirmativni komentari, ok podrška je potrebna, nisu ništa drugo nego priče koje netko nama priča, želimo ih čuti, a on/ona to i zna)

(Imamo li koristi od toga? Kratkorocno da, kao kad se opečemo i gurnemo ruku pod hladnu vodu, ali dugoročno ne, i dalje, možda malo manje, peče)

Sad kad sam pročitao pola komentara vidim da je Đusi samo ljubomorna:))

Ja mislim da povjerenje je druga stavka
Prva če bit ljubomora

Ti njemu više ne vjeruješ?
Da li ti je dao povoda za to?
Da li si s njim o tome razgovarala?
Ili si svoju nesigurnost, isprepletenu još sa svojim emocijama koje imaš prema njemu, uvukla u priču koja može a i ne mora imati osnove?

Iskreno, tlaka je tražiti dokaze ljubavi i partnera "prisiljavati" da nas uvjerava u suprotno

Rijetko koji ne popizde na to

Ili samo traži razlog za prekid,hoću reći nogu u dupe :))
Jedno je nepovjerenje,a drugo sumnja,za sumnju treba
imati valjan razlog.

Kaj nemres uživati u vremenu koje imaš s njim. Ili si imala?
Ne kužim...
Nećeš se udati, nećeš s njim stvarati obitelj, roditi klince, kupovati zajedničku nekretninu...

Eh da pitala si kako mi stojimo sa povjerenjem.
Ja kad sam s nekom u vezi onda joj u potpunosti
vjerujem sve dok se ne uvjerim da joj ne mogu
vjerovati,a tad svako sebi.

"I gle, ja sam zapravo sputana time sto nikom ne vjerujem, ali sam sama sebi rekla, dosta je, ovo je ostatak zivota, idem ga zivjeti kako treba bez strahova."

Moj savjet,sjeti se ove tvoje c/p izjave i sad postupi isto.

Ej ženo božija, gledaš kada je tko log in, ili obratno. Nikad , ali nikad se nisam odjavljivao sa iskrice, nego me valjda sustav izbaci nakon nekog vremena neaktivnosti. Zar sam zbog toga lažov. Zar log in, ili log out išta dokazuje. I mnoštvo takvih bezveznih stvari koje samo tebe truju, a druge ni ne dodiruju.

nemam konkretnog savjeta .. osim, opusti se i uživaj ;))

Ja mislm da se povjerenje stice kroz vrijeme provedeno s jednom osobom
Na samom pocetku dajem jednu dozu povjerenja, imace ne bih bila s tom osobom
Kroz odnos upoznajemo se, ako dobijem osjecaj da nemam povjerenje, trazim razlog tome, kroz njegovo ponasanje i ostalo.
Ako je to samo moj osjecaj a osoba je okej. Znaci da nesto mene dovodi do tog osjecaja nepovjerenja, moze biti nesigurnost, ranija iskustva ili strah.
U nasem umu nemoguce je u isto vrijeme osjetiti pozitivnu i negativnu emociju.
Svi odgovri zasto nesto mislimo i osjecamo su u nama samima, treba zaroniti duboko u sebe i pronaci odgovore
Ako zivim s nekim pod istim krovom to je osoba koju istinski volim u pravom smislu te rijeci, dobija sve od mene. Kad se nesto pojavi, moja sumnja ili problem to rjesavam razgovorom, otvoreno kazem sto mislim i osjecam.
Ako je to veza s redovnim vidjanjem, svjesna sam da zivimo odvojeno i da ne mogu znati sve o njemu, ono najosnovnije mogu provjeriti a to je da je neozenjen i da zivi sam. To mi je vazno. Ostalo mu vjerujem dok ne osjetim iz njegovog ponasanja drugacije. Tada kazem sta mislim i osjecam, nebitno o cemu je rijec.
Meni je najvaznije kakav je taj netko prema meni, neozenjen i zivi sam, da nam je lijepo zajedno. Idem na osjecaj koji imam.
Veze na daljinu su nesto drugacije. Nemamo mogucnost vidajti se cesto i tu ide sve tesko. Ponekad jedan susret ne govori nista. Mozda jedna strana ulozi sve emocije a drugoj je to samo jedna avantura. Ne mora tako biti.
I tada je najvaznije kakv odnos imamo s tom osobom. I sta osjecamo.
Sumnja nije dobra, moze biti neopravdana ali i pokazat se da smo u pravu
Ne treba generalizirati, muskarci kao i zene su samo individue. Treba se dobro upoznati, imati konkretne dokaze za nesto.
Povjernje se stice vremenom i ne daje se samo tako. Nema pravila, mozemo biti s nekim dugi niz godina i dati mu svo povjerenja taj ga moze prokockati.
Na pocetku veze treba dati svega koliko je dovoljno, korak po korak dok se dodje do toga sto oboje zele.
Povjerenje se tesko stice i moze se lako izgubiti. Jednom izgubljeno povjerenje tesko se vraca.
Kad ocijenimo oosbu da je kako treba, dozirati pomalo povjerenje i opet nema garancije ni za sto, jer mozemo pogresno procijeniti situacije nebitno o cemu je rijec.
Ja u svemu idem na osjecaj, volim rijeci ali djela gledam, analiziram i rijetko da kad pogrijesim nebitno u cemu je rijec. Ako dobijem necije povjerenje to cijenim i
trudim se da ga ne izgubim.
Odnosi su promjenljivi, nikada ne mozemo biti sigurni u nesto. Jer mi ljudi se stalno mijenjamo.
Znaci, kad nesto osjetimo da nije kako treba,razgovor sve moze rijesiti, reci iskreno kako osjecmao i mislimo i vidjeti sto druga strana ima da kaze u vezi toga.
Osjecaji su rezultat misli. Vrlo cesto sami sebe opteretimo raznim mislima i stvaramo neke price koje ponekad nemaju veze s stvarnoscu.
Nesigurnost, strah i losa iskustva iz ranijih veza znaju nas navesti na razne misli kad se pojavi netko drugi.

Necu reci sta ti Juicy (ne) trebas u vezi toga. Pisala sam kako ja mislim u vezi ovoga i uopceno. Ti ces sigurno pronaci odgoovre na svoje sumnje i da li mozes imati povjerenje u tu osobu i ostale. Sretno !

Hvala Una na opširnom odgovoru. Sve stoji.

Dušo Krelec, o čemu ti govoriš?

Pa ja uopće nisam nikad na Iskrici.
Ja govorim o Facebook Group gdje radim svakodnevno, gdje nas je samo 5 koji komuniciramo, tu je vrlo lako uočiti šprancu.
I to mi je stalno ispred nosa, jer to imam 16 sati na dan ispred sebe, hoćeš-nećeš, vidiš.

Meija, imaš pravo, to je razumno, ali...kada sumnjaš da je osoba u sličnoj vezi s još nekim drugim, ali ne možeš dokazati 100%, ali to me ždere i satire?

Dobro jutro, pročitala sam sve i hvala vam, ja imam taj problem, ali me je zanimalo kako se drugi nose s time...

...meni se čini da sam tu osobu upoznala dobro, svaki dan pričamo po par sati, čak i po 6 sati, upoznajemo se i ne mogu reći da ga ne poznajem bili smo tjedan dana skupa, i sve to traje sada već 8 mjeseci...

...ali to je sve što on kaže meni, pokazivao mi je i slike svoje obitelji iz jednom starog kofera, vidjela sam ga kad je bio mali, i sve je to u redu, frajer izgleda iskren u svemu, posvećuje mi maksimalno vrijeme...osim u onome u što ja sumnjam, kad prestanemo razgovarati, da se to isto događa s drugom ženom na sličan način...i kao što je netko rekao, da, jesam ljubomorna, ali ne bez razloga.

...a ta druga žena ima 18 godina

I samim time što o ovome ovdje pišem znači, da me Iskričari ne interesiraju kao potencijalni, ne zato što ne bi bili OK, ne, nego

zato što sam ovdje provela godine i godine bez ikakvog rezltata i većinu od vas počinjem doživljavati kao braću i sestre.

Zar stvarno misliš da njega u tom smislu može interesovati
žena od 18 godina ili još više da nju može interesovati muškarac
njegovih godina?

Da, mislim da je luda za njim, baš kao sto sam ja luda za njim, samo mislim da njoj priča neku drugu priču nego meni, ali to nikad neću saznati.

Ček, otkud znaš za paralelku s curom od 18 godina?

Haha Meija, ne znam 100%, ali sam uvjerena po znakovima, a ne mora biti niti istina, o tome i jeste Blog, o povjerenju ili nedostatku istoga

Ne kužim
Nije imaginarna kad znaš da ima 18 godina

A da ti popričas o toj curi s njim, a ne tu na blogu, s nama?

A ne, ona je stvarna, fenomenalna, ali ne mogu s njom pričati ni o čemu, jer ju je gaslighted i da bilo šta kažem, objavila bi javno...ne dolazi u obzir, ona bi i lagala za njega, nažalost

Ovdjeje bilo predviđeno razgovarati o povjerenju, ali kao uvijek sve postaje personalno.

Djusi, sama si skrenula u tom smjeru jer si napisala informacije koje nisu uopćene već, kak veliš, personalne

I nisam napisala da s njom popričas je s njom ti nemaš ništa, vec s njim, ako je s njom u nekakvoj vezi
Ili nije, pa će te razuvjeriti :)