Inside out

Upravo mi je moj mob - android, da bude jasno - javio da imam nedvosmisleno zlonamjernu aplikaciju i nek' je pod hitno obrišem. Naziv te aplikacije je - Google. :)))
Kao da nisam znao.
Ono kad ti nešto biva nametnutim i to ne nešto tek tako, ne-baš-potrebno, nego čisti parazit kojem je jedina svrha samo da ti ogadi život i time nekome zaradi novac. A sve to je postavljeno tako da je parazit upravo osnovni dio toga što imaš ili koristiš.
Jedini lijek - zavitlati mobitel u zid. Pa onda otperjati u neku pećinu (kad bi takvih još uopće i bilo) i glumatati hare-krišnu-višnu-ajurvegeta gurua do kraja života.
Naaah, nije mi to baš napeto.

Da nisam alergičan na linkove, sad bih zalijepio Crnog leptira. Nekako me puknula asocijacija na biće koje uporno i neizlječivo za svoje vlastito dobro odlazi, pa se potom ponovno vraća neraskidivo povezano sa upravo onime što ga ubija; i ta je asocijacija dvosmjerna jer u kom god smjeru biće krenulo, na kraju te ulice je nešto što ga ubija.
A možda i ne. Ali biće to ne zna. Katkad je dovoljno vjerovati da te nešto ubija pa da se zaista tako i osjećaš. Moj je problem u tome što nikad nisam naučio kako stajati sa strane i ne opeći ruke do ramena pokušavajući spasiti nekog tko sam sebi želi spaliti i krila i nogice i ticala i sve.

No to je moj problem, samo moj.