Zapisi jednog zavodnika

Nekak sam zbrčkan.

ti zbrčkan? ma daj!? nemoguće....! :))

Ujutro voda je hladna

nos i grlobolja

inpregniran sam spaljenim čupercima
i ostatcima piljevine
a nemoguć mi je ikakav dodir
češanje

ovo je lažna kupaonica

ovo je laboratorij

crnim od želje da se ispružim
i čekam da mi netko nešto napravi.

Već jesam.

Na dvadeset i trećem katu
anđeo je posrnuo
opsovao i zalio cvijeće vinom
tko još danas mari
za metafore
svi žele seks i smrt
svi žele film unutar papira
čemu razmišljati?
to je naporna igra
za starce nad pločom
od osam puta osam
još jedan joint
još jedna boca lošeg pića
i zaboravimo da smo ljudi
ovo je mravinjak
sulude samoće
u kojem se brzo krećemo svi
kao po navici
ne mareći za metafore
što su postale stvar prošlosti
požutjelih knjiga
rasprava o poetici
pjesnik danas ne izmišlja
on prepisuje svoj delirij
niskoga uma
zavarava sebe
zabavlja druge
svojom prazninom
dok anđeo na dvadeset i trećem katu
uzima nož za kruh
reže svoja krila
krv uništava perzijski tepih
anđeo otvara prozor
udiše zrak
i posljednji put podiže ruke za let.

Baš tak!

Izazovi me svojom vrtoglavom duhovnošću
i ne idi dok ne ostaneš gola
pred mojim licem mirnim i zaraženim
bludom i sigurnošću
nesanicom i dječjom igrom

Rastvori sve latice svoga umornog cvijeta
i daj mi da dotaknem jezikom rosu tvoje nutrine
zapaljen do prsnuća
sam a opet ispunjen mladim ludilom
moje krotke nedorečenosti

I ne zamjeri mi što nisam ozbiljan
smijeh je krošnja mudrosti
dok se dim povija i sakriva nas od pogleda
na riječima stranim ja zaklinjat ću se
do bezboštva tvojim usnama

Kad glazba nebeska i zemna utihne
i kad se zaljubimo u tišini
pripadam ti od početka
jer ne znam više bez jutra tvog
i sunce izlazi još samo zbog tebe

U tmini zatvoreni izmijenit ćemo
kočije naših divljih prostora
i prijeći preko pustinje odigranih zabluda
bez ikog da nas okalja
bez ikog da posumnja da smo voljeni.

Kapetane ovo je veri najs.

Znam.

Ne već sam pil Karlovačku.