Jučer smo tvoja duša i ja...185.
Popričale smo jučer, tvoja duša i ja. Ni o tebi, ni o meni, ni o nama - kad sve je poznato, šutnja je tijelo koje dijelimo.
Zato smo tvoja duša i ja pričale o vjetru, o komadićima tebe koje mi odasvud donosi.
Tvoja smo duša i ja, porezane krhotinama, igrale priču odavno za nas napisanu.
A gdje si bio ti u tom trenutku? Kao i obično: na podu moje spavaonice.
Jer tamo si najbudniji, dragi. Tamo noć po danu dolazi:)
09.06.2005. u 11:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar