svemirska ljuljačka

on:
nemoj biti stroga prema meni
umišljam da ima to nešto moje što viri iz tebe
možda te skroz i ne shvaćam
nemoj mi ni to zamjeriti
ako konce tvoje lijepe neću ubrzo pohvatati
u tebi je sve što znaš
vučeš me u sebe
tjeraš me
da nekako čudno razmišljam o tebi
nokte si mi zabila u dušu
pogled tvoj opojni...sanjam ga sad
upijaš me sistematski
riktaš me, osvještavaš me
osjećam prostor u tebi
želim trčati tim zlatnim poljima
samo pogled da me vodi
cijelu povijest svijeta
bih ljubio u tebi
ispod sebe
uzeo bih te od tebe
da zaboraviš na sve što znaš
i želiš mi šapnuti
tu tajnu svoju
D.

ona:
znatiželjna i omamljena
plovim kroz tvoje nizanke
dopustih si osjetiti
toplinu obraza okrenutog plamenu
miris cimeta i kardamoma
u šalici kuhana vina
onog opola što si ga pomno pospremio
za večeri poput ove
kad bi barem u noći pao snijeg
možda je ovo godina drugačijeg božića

Link
Link