I..Tako..sad imaš..sad nemaš...
Dobro je dok mi pričaju
iza leđa..
He he..ima sila teže..
I protuteže..
Za ovaj selo... jelte..
17.01.2024. u 9:08 | Dodaj komentar
https://m.youtube.com/watch?v=txmlaZbY-f4&pp=ygUbYm9iIGR5bGFuIGxpbHkgb2YgdG
hlIHdlc3Qg
Autor: wasyxde | 17.01.2024. u 9:10 | opcije
Budite ljubazni prema ljudima
na putu prema gore,
jer ćete ih možda upoznati
na putu prema dolje.
” Jimmy Durante
Autor: wasyxde | 17.01.2024. u 9:13 | opcije
Kada mi netko priča iza leđa to samo znači da je bar korak iza mene ,a ja mu toplo savjetujem...budi bar deset koraka...sigurnije ti je:-)))
Glede slike be.2"Jebala te gravitacija":-)))
Autor: arapo | 17.01.2024. u 9:15 | opcije
Zaogrnuv tamni plašt,
Čekat ću osvitak dana.
I poći zatim na pute daleke:
Kroz dozrela polja i livade zelene,
Preko voda, planina, dolina,
Do devetoga brda.
A Sunce još neće
Planuti na mene!
No kad stupim na vrh,
Izaći će Sunce, veliko, sjajno,
I zaliti mene, Vječnoga Bježača,
Srebrnim i zlatnim zrakama.
Pružit će se moja sjenka
Duboko.
Stajat ću na vrhu dugo, dugo, dugo.
Sunce će me milovati blagim rukama,
A ja ću biti na vrhu sam.
Zaviknut će grlo moje Suncu:
Pobijedio sam mrak,
Savladao sam žalost...
Sad sam radostan, jak.
Vječan sam kao i ti, Sunce!
Najzad ću početi da se spuštam, lagano,
S vrha u dolinu.
Sunce će me pratiti neprestano.
Moja će sjenka bivati sve manja,
Sve tanja:
Nestajat će me, polako, u dolu.
Pa ću se okrenuti vječitom Suncu
I pogledati na vrh:
Ugledat ću Drugoga Čovjeka
Gdje ide mojim stopama;
Čovjeku ću se nasmijati,
A Suncu šapnuti, malen:
Tko može s tobom, Sunce?
Nestat će mene
I moje sjene
U dolini mraka.
D.T..
Autor: wasyxde | 17.01.2024. u 9:18 | opcije
Jutro arapo...
Nema života bez
gravitacije..
Autor: wasyxde | 17.01.2024. u 9:19 | opcije
KOLIKO ČOVJEK
SEBIČAN MOŽE BITI
KAD TUĐEM BOLU SE RADUJE
I KOLIKO JOŠ KAD SAMO
TUĐU SREĆU VIDI,
PA JOŠ JOJ I ZAVIDI?
ZAR NEVOLJU DOSAD
JOŠ VIDIO NIJE
TEŠKU RUKU NJENU OSJETIO,
ZAR TUĐA BOL GA NE DOTIČE
DAL’ SREĆU
SAMO SEBI PRIŽELJKUJE?
DAL’ ZNA KAKO JE
NEMOĆAN BITI
BOLOM SHRVAN
ŽIVOTOM UMORAN?
DAL’ OSJETIO JE KAKO JE
KAD PONOS TI JE POGAŽEN
KAD PONIŽEN SI I PORAŽEN?
DAL’ TAKAV ČOVJEK ČOVJEKU
OSLONAC MOŽE BITI
U TEŠKA VREMENA,
IL’ SAMO JOŠ JEDAN TERET
NA VEĆ UMORNA RAMENA?
Autor: wasyxde | 17.01.2024. u 9:22 | opcije
Vole ljudi biti teret na umornim ramenima...to im je posebno drago..i ..kada istog pospreme na drugi svijet a nisu ga prstom takli...još mu i na sprovod dođu....čudne smo mi biljke:-(((
Autor: arapo | 17.01.2024. u 9:28 | opcije
Ha ha..
Biljke????
PREDATORI...
Autor: wasyxde | 17.01.2024. u 9:36 | opcije
A čuj...pa ima i ona kaj jede meso...istina ..smrdi ali....kaj je to nekome važno....neki imaju jake želučeke:-))
Autor: arapo | 17.01.2024. u 9:41 | opcije
Svaki je trač dvosjekli mač.
Ponekad dovodi do bola i plača,
ali na kraju posječe najviše onog tko trača.
Vredni ljudi dobra stvaraju.
Dokoni druge ogovaraju.
Ako na ogovaranja dižete buku
zlobnicima idete na ruku.
Pustite ih neka laju,
pa oni samo to i znaju.
Kad nas ogovaraju budimo zadovoljni kao i kad nas hvali.
Nije dobro kad nas žale.
Od pamtivijeka postoji narodna izreka:
Ne ljutite se kad vas trač stiže,
samo za dobrim konjima se prašina diže.
N. Š.
Autor: wasyxde | 17.01.2024. u 21:20 | opcije