I..Tako..sad imaš..sad nemaš...


Dobro je dok mi pričaju
iza leđa..

He he..ima sila teže..
I protuteže..
Za ovaj selo... jelte..

17.01.2024. u 9:08   |   Dodaj komentar

https://m.youtube.com/watch?v=txmlaZbY-f4&pp=ygUbYm9iIGR5bGFuIGxpbHkgb2YgdG
hlIHdlc3Qg

Autor: wasyxde   |   17.01.2024. u 9:10   |   opcije


Budite ljubazni prema ljudima
na putu prema gore,
jer ćete ih možda upoznati
na putu prema dolje.

” Jimmy Durante

Autor: wasyxde   |   17.01.2024. u 9:13   |   opcije


Kada mi netko priča iza leđa to samo znači da je bar korak iza mene ,a ja mu toplo savjetujem...budi bar deset koraka...sigurnije ti je:-)))

Glede slike be.2"Jebala te gravitacija":-)))

Autor: arapo   |   17.01.2024. u 9:15   |   opcije


Zaogrnuv tamni plašt,
Čekat ću osvitak dana.

I poći zatim na pute daleke:
Kroz dozrela polja i livade zelene,
Preko voda, planina, dolina,
Do devetoga brda.

A Sunce još neće
Planuti na mene!

No kad stupim na vrh,
Izaći će Sunce, veliko, sjajno,
I zaliti mene, Vječnoga Bježača,
Srebrnim i zlatnim zrakama.

Pružit će se moja sjenka
Duboko.

Stajat ću na vrhu dugo, dugo, dugo.

Sunce će me milovati blagim rukama,
A ja ću biti na vrhu sam.

Zaviknut će grlo moje Suncu:
Pobijedio sam mrak,
Savladao sam žalost...
Sad sam radostan, jak.

Vječan sam kao i ti, Sunce!

Najzad ću početi da se spuštam, lagano,
S vrha u dolinu.
Sunce će me pratiti neprestano.

Moja će sjenka bivati sve manja,
Sve tanja:
Nestajat će me, polako, u dolu.

Pa ću se okrenuti vječitom Suncu
I pogledati na vrh:
Ugledat ću Drugoga Čovjeka
Gdje ide mojim stopama;
Čovjeku ću se nasmijati,
A Suncu šapnuti, malen:
Tko može s tobom, Sunce?

Nestat će mene
I moje sjene

U dolini mraka.

D.T..

Autor: wasyxde   |   17.01.2024. u 9:18   |   opcije


Jutro arapo...
Nema života bez
gravitacije..

Autor: wasyxde   |   17.01.2024. u 9:19   |   opcije


KOLIKO ČOVJEK

SEBIČAN MOŽE BITI

KAD TUĐEM BOLU SE RADUJE

I KOLIKO JOŠ KAD SAMO

TUĐU SREĆU VIDI,

PA JOŠ JOJ I ZAVIDI?



ZAR NEVOLJU DOSAD

JOŠ VIDIO NIJE

TEŠKU RUKU NJENU OSJETIO,

ZAR TUĐA BOL GA NE DOTIČE

DAL’ SREĆU

SAMO SEBI PRIŽELJKUJE?



DAL’ ZNA KAKO JE

NEMOĆAN BITI

BOLOM SHRVAN

ŽIVOTOM UMORAN?



DAL’ OSJETIO JE KAKO JE

KAD PONOS TI JE POGAŽEN

KAD PONIŽEN SI I PORAŽEN?



DAL’ TAKAV ČOVJEK ČOVJEKU

OSLONAC MOŽE BITI

U TEŠKA VREMENA,

IL’ SAMO JOŠ JEDAN TERET

NA VEĆ UMORNA RAMENA?

Autor: wasyxde   |   17.01.2024. u 9:22   |   opcije


Vole ljudi biti teret na umornim ramenima...to im je posebno drago..i ..kada istog pospreme na drugi svijet a nisu ga prstom takli...još mu i na sprovod dođu....čudne smo mi biljke:-(((

Autor: arapo   |   17.01.2024. u 9:28   |   opcije


Ha ha..
Biljke????

PREDATORI...

Autor: wasyxde   |   17.01.2024. u 9:36   |   opcije


A čuj...pa ima i ona kaj jede meso...istina ..smrdi ali....kaj je to nekome važno....neki imaju jake želučeke:-))

Autor: arapo   |   17.01.2024. u 9:41   |   opcije


Svaki je trač dvosjekli mač.
Ponekad dovodi do bola i plača,
ali na kraju posječe najviše onog tko trača.

Vredni ljudi dobra stvaraju.
Dokoni druge ogovaraju.

Ako na ogovaranja dižete buku
zlobnicima idete na ruku.
Pustite ih neka laju,
pa oni samo to i znaju.

Kad nas ogovaraju budimo zadovoljni kao i kad nas hvali.
Nije dobro kad nas žale.

Od pamtivijeka postoji narodna izreka:
Ne ljutite se kad vas trač stiže,
samo za dobrim konjima se prašina diže.

N. Š.

Autor: wasyxde   |   17.01.2024. u 21:20   |   opcije


Dodaj komentar