i tak

h

moja umirovljena kraljica od 89 godina kaže život je sranje osim pišanja

imamo samo ponekad privilegiju kontrolirati svoj život

kojiiiii tekst uhhhhhh
ono kad pišeš kao pre napuhnuti balon ispustiš si taman toliko zraka da možeš dalje s manje pritiska

piši piši

treba pisati , tako najbolje razgovaramo sa samima sobom iz srca , iskreno ispovijedajući se,
a kad uspostavimo takav kontakt i drugi
se kontaktiraju :)

iznio si toliko univerzalnih strahova
i pitanja na koje nitko nema odgovor

baš si me dojmio

:) hvala...

a valjda sam se suocio s njima, pa onda ..moram nesto i zakljuciti :)

Moj čovik šta da ti rečen, mene toliko nasekira oni drugi jarac u meni da je to nemoguće izdrzat to je toliki kreten i idiot da je i ovi prvi jarac od njega poludio e.

Tako da ti bipolarni poremecaj uopce ne funkcionira e :))

ae :)

Potpuno te razumijem.
RTT... samo jedan pogled, možda upali.

lady... hvala ti

no, jos uvijek nisam u toj fazi, hvala bogu :)

Nisu kod mene sve te stvari dosle do nivoa u kojem ih ne mogu otjerati/pobjediti, ali imam doma jednog frajera od 86 kuki, koji mlavi i mene i sestru, pa onda preko njega primjecujem patnju vecu od moje.

Naravno da sam i njemu predlozio kojekakve stvari koje bi ga, nakon smrti moje mame, digle malo, pa mu dale drugi smisao...ali covjek nema nikakvog smisla osim inatiti se i ciniti sve sto ne bi trebao.

moja umirovljena kraljica od 89 godina kaže život je sranje osim pišanja C/P Gelso

Ima nastavak ovoga kaj tvoja draga Kraljica reče a to je "I pišanje je sranje ako pišaš uz vjetar":-)))

Peempee, imam samo jednu riječ za ovaj tvoj post.

A to je - Masterpiece.

Možda samo da dodam da te jako dobro razumijem.

Prolazila sam i prolazim gotovo sve što si opisao.

Nedavno je bila godina dana da je moja mama otišla.

I sedam godina da je otišao moj otac.

Teške su te obljetnice.

A čovjek počne preispitivati i smisao vlastite egzistencije.

A da stvar bude teža, odmah poslije toga bio je rođendan moje mame, pa onda rođendan mog oca.

Koji oboje nisu doživjeli.

Sve se to sabilo u prosinac prošle godine i siječanj ove godine.

U vrijeme prije, oko i poslije blagdana.

I još uvijek nisam uspomene na sve to razriješila.

A moja rad na sebi u vezi s tim će možda potrajati i godinama.

Po mojim postovima i po vedrom nastupu na njima nitko ne bi mogao ni sanjati kroz što prolazim.

Ljudi bi jedino mogli pomisliti da mi je baš sjajno i da nemam nikakvih briga ni nekog pametnog posla.

I nemam uopće naviku ni javno kukati ni ispovijedati se.

Godinama već odrađujem svoje životne dileme i lekcije u tišini.

Ali eto tvoj post me dotakao u dušu i doista dirnuo.

Svaka ti čast na iskrenosti.

Želim ti puno sreće nadalje.

za ljubaf...treba imat' dušu :)

Zao mi je zbog tvog slucaja. Zao mi je zbog svih takvih slucajeva. Ne znam koji je motiv jedne persone da svoj dosadasnji zivot odbaci u gnjevu i primi se za inat (necemu) i hraneci taj neki inat pakosti svima oko sebe.

OK..kuzim bolest, kuzim starost, kuzim ja stosta (da u radiju zive mali ljudi)... no, opet, nije mi jasno kako su izgubili tu dusu i ljubav.

Hvala ti na pohvalama. Nije da mi nije drago zbog tih pohvala, ali su nekako gorke. Ne uzimaj mi za zlo. Vise bi volio da vas zadivim nekom ljubavnom pricom, ili masnim SF-om...fantasy pricom iz carstava dalekih..preko sedam...muka i paranoja, pa da se sasvim lako prebacimo u zvotni mod, dok nam jos pramičci price lelujaju na marginama svijesti.

Ovo je...nekako..pretakanje žuči. Oprostite mi na tome, ali vrisak je morao izaci.

Patetično, ne ?

Pozdravljam egzistencijalistički blog. Niš drugo, tema je vječna, viđenja bezbroj. Autentično i pomalo dirljivo je ovo, Peempee.
Chapeau

Sorry Peempee kaj nisam ništa napisala kao osvrt na tvoj tekst koji sam naravno pročitala ..no...imam jednu od 87 i puno sam puta ovdje svašta napisala i ne mogu to više ..malo me ovo bacilo u rikverc ali...prespavati ću i pokušati sutra opet sa osmjehom doći pred nju.:-(((

merci ete, beaucoup

arapo.. nisam imao namjeru podsjecati, pikati ili nanjeti nekome bol..oprosti

isprike su ovdje stvarno iskrene, nisu floskule...

no...

ima jedna priča..simpatična...malo ću je upotrijebiti ovdje, pa i okrenuti njen simpatični dio u neku čudnu stranu

ide ovak..

ptičica se zaigrala, bilo joj lijepo i nije na vrijeme odletjela na jug...pa je, krenuvši prekasno, došla u situaciju da su joj se krila smrzla..i ona je pala. Slučajno je krj mjesta pada prolazila krava i izmetila se obilno, prekrivši ptičicu balegom. Ptičici bilo toplo, krila se odmrznula i počela je od sreće pjevati. Pukim slučajem jedne krave, prolazi tuda mačak i čuo ptičji pjev, razmaknuo balegu i vidi ptičicu..i čap!

kao neka moralno (ab)moralna poruka u priči je da ti nije svatko tko sere po tebi, načelno neprijatelj, a opet..nije ti svatko, tko te vadi iz govana..prijatelj...

najveća poanta u svemu tome, a vezana za moj point...je da..kad si u govnima..šuti!

da me krivo ne shvatite, a da ulovite point... bolje da sam šutio nego ovo napisao. Ovako je ta žuć postala zarazna i povrijedila još nekoliko ljudi. Naravno, nisu te povrede velike, ali empatija u meni se buni i protiv tolike mizerne količine.

s druge strane, postali smo toliko osjetljivi da nas sve i svašta vrijeđa. (opet molim, ne krivo razumjeti).

recimo, meni je smetala i onomatopeja u stripovima "splat!" koja me podsjećala na tupi pad tijela o neku površinu..naravno, mrtvog tijela. Užasno me smetala. Tupi zvuk udarca u tijelo...ne znam onomatopeju za isto, ali... užasavalo me. Nasilje u filmovima mi je znalo omogućiti kupku u hladnom znoju...

prvi puta u životu priznajem isto. I sebi i vama.. ne zato da se izjadam, nego da probam i sebi i vama prikazati koliko moraš biti introvertan da to prešutiš, da ne bi bi preekstrovertan da to staviš ljudima pred oči. Gdje je tu umjerenost, gdje je balansna točka...ying-yang nulta pozicija..nemam pojma.

istovremeno, kao što sam već spomenuo, bombardirani smo svime time u knjigama, stripovima, filmovima..i nikom ništa.

Pempe..pa nisam ja to tako ni shvatila.U pravilu mislim da ovdje može svatko pisati kako voli i želi...pa kome krivo ..kome pravo:-))

dobro :)

Peempee, ne mislim da je tvoj izražaj patetičan.

Ponekad nešto jednostavno mora izaći iz čovjeka.

Kao što je i ovo što sam ja rekla o svojim roditeljima očito moralo izaći iz mene.

Ako je tvoj post odraz tvog osobnog iskustva kako sam razumjela, zaista cijenim tvoju iskrenost.

Čak i da je svojevrstan amalgam tuđih iskustava koje razmatraš, post i dalje ima dubinu.

Mislim da o tome svjedoče i iskreni rekomentari ljudi koji su se na tvoj zapis odazvali.

Zgodna priča o ptičici i čula sam je ranije.

Svi mi možda dolazimo u situacije da balansiramo i tražimo točku ravnoteže uvijek ponovo.

Mislim da nikom nije lako s tim.

I čini mi se da se ne bi trebao smatrati odgovornim zbog bilo čije preosjetljivosti.

Svi mi pokušavamo raditi na sebi a taj put je cjeloživotni i ispunjen uvijek novim otkrićima o sebi samima.

Možda se čini jako bolno ali takav je ovaj zemaljski život.

I možda smo svoja iskustva na ovom svijetu odabrali još prije svog rođenja.

I možda sa jako dobrim razlozima koji nam na prvu na svjesnom nivou nisu sasvim jasni.

Ali postaju nam jasniji kako se priča našeg života odmotava.

Barem je takvo moje iskustvo a i u ime nečijeg tuđeg i ne mogu pisati.

Možda bih još štogod dodala, ali kasno je.

Zato ti samo još mogu poželjeti ugodnu noć.