Bože moj gdje ja to živim?

Link

I ..rekla sam joj jučer"Ne pitaj me zašto sam stalno sama jer....maknula sam se od tebe najviše što mi savjest dozvoljava jer..ljubavi...,mislim da je nemam za tebe,a maknula sam se samo zato da ne vidiš kakvu si zvijer od mene napravila svojim ponašanjem".Okrenula sam se i otišla i putem do kuće plakala.O kakvoj ja to zvijeri pričam...zvijeri ne plaću.No...to su samo trenuci kada više ne znam i što ni kako pa onda pokažem zube ali....ništa od toga...uvijek ispadne da je zvijer ugrizla samu sebe i jedino nju to najviše boli.
Sada se samo tješim spoznajom da ...sve će to proći jednoga dana jer....sve prođe.Tko preživi....ma jbg..taj živi!!!

Sunce je prekrasno u rano jutro...zrak čist...moje ptičice dobile doručak i jedu ...sretna sam:-))

I ...nisam sama ..pogledajte ovaj moj bloški prekrasan čopor!!!Svi gledaju u isti ekran i samo čekaju svoj trenutak:--)))

Arapo draga, pretpostavljam da se radi o tvojoj majci. Suosjećam s tobom, ali...nemam namjeru docirati...Nešto slično imao sam sa svojom mamikom (dodatno je bilo opterećujuće za mene što sam jedinac)..Sada kada je nema u mom životu osjećam samo žalost što nisam našao put da komuniciramo drugačije. Najgora je ambivalencija, kako s njezine strane tako posljedično i s moje. Treba pomiriti u sebi taj neprebol dok su roditeljice još žive. Pomiriti. Oprostiti. Bert Hellinger i rad na familijarnim konstelacijama. Ho o pono pono, Havajska tehnika koja je na istom tragu. Prekasno sam shvatio, i sada mi je žao. Volim svoju mamiku usprkos svim toksicitetima kojima me filala desetljećima. Da je moglsa drugačije, valjda i bi. Neka joj je pokoj duši. Sada znam da me dio nje ipak volio, kad vrtim sve filmove iz djetinjstva. Nije me voljela dijelom u kojem sam je suviše podsjećao na svojeg oca kojeg je otjerala i zabranila mu da me viđa (i vice versa). Sad mi je tek jasno. Đabe mi bilas moja psihologija. Na koncu, bila je mentalno jača od mene (lavica u horoskopu), dominantna , agresivna, narcisoidna osoba. Ali mamika mi je. Još uvijek imam znak na trbuhu. Sori a ko je digresija. Pomiri u sebi, kažem ti, oprosti joj. Ako sam uopće dobro iščitao. Ako nisam, opet tii želim iscjeljenje, pa o kom god se radi. Čuvaj sebe i svoj svijet. I hrani prtičice. I ja ih volim. LIjepi pozdrav šaljem iz sunčanog Zagreba. I tratinčice se guraju:)

prtičice, ha ha ha, sorkač, u brzini lapsus

poštovanje.. nešto u čemu dozvoljavamo drugima da budu ono što jesu. Dobiveno odgojem, razvijeno u međuljudskim odnosima. Od djetinjstva prema smiraju i zalasku.

ružna je stvar kada te netko natjera da pregaziš te svoje norme poštovanja i ponašanja, i izbljuješ tu zasluženu žuć preko svojih ustiju i razliješ je po svojoj patnji, pa takav smrdljiv i žučan ideš dalje dok ti kroz ostatak vremena ječe te riječi.

ne znam koliko te riječi znače i imaju vrijednost, ali bih rado da ih nisam rekao, da sam i tada zadržavao poštovanje i očuvao dostajanstvo..i svoje i ...one druge strane. No, opet...natjera te.. Nakon par sisuća puta..pukneš.. pukne ta membrana i svijet se izokrene...postaješ onaj utopljenik iz mojeg posta.

savjet?..nemam...

već sad kad pišeš o tome, ako ti je upola kao meni, znam da si svjesna i poštovanja i dostojanstva..pregaženog, bačenog u dreke nečijeg narcisoizma.

probao sam to sagledavati kao bolest, ne moju. No, tu je zloća toliko jaka da ne mogu vidjeti bolest, već samo otrovanu patnju kojoj nema kraja. Ponašaju se kao crna rupa i uvlače svaki oblik dobrote u sebe i uništavaju je, a kad se nakupe, razlijevaju žuć oko sebe i truju sve.

Nemoj biti otrovana, odupri se unutar sebe. Ne znam kako...još uvijek učim.

heh ..ete...

naišao sam na puno zapisa u kojim vele da "ne kriviti sebe"...to je zamka!

ipak... "morao sam biti jači"..pjeva netko o nečem.. sve dok je takav stav, dobar je..još uvijek se boriš. Jer, najlakše je okriviti drugoga. Samo, nemoj biti prestrog u tome :)

Pempee, ti znaš da te cijenim. Poanta je na oprostu i iscjeljenju ambivalencije. Ne krivim nikoga.

super :)

neki od nas još uče, neki već znaju, no, opet nema pomoći..u smislu nekog krajnjeg rješenja. Ostajemo na dobronamjernim savjetima. Isti znaju isprovocirati, ali nemam takve namjere, pa ih neću više ni davati.

Ne ulazim u ezoterijske spike da je duša odabrala svoje zemaljsko iskustvo, niti me previše nije imprresionirala ideja o "karmi". Možda je istina, možda i nije. Ovdje sam i sada. I uvijek iznova restrukturiram svoja iskustva. Što je dosadan posao it laka, ako ćemo pravo. Život je prekratak da se bavimo tim stvarima do beskonačnosti. Svatko je živ na svoj način, kako reče u onoj pjesmi "Bijelog dugmeta"
Sve više sam svjestan činjenice da je kontingent dana, koji su mi dodijeljeni ovdje u propadljivom tijelu, na izmaku. Dani su odbrojani. Zar nema ničeg što je izvan tog dosadnog "mitotea"?. Ima. Svjedočim. O tome ne treba ovdje. Ali ima. Volim trenutke u kojima doživljavam odmak. Rijetki su, ali su baš zato dragocjeni, jer pružaju naznaku nečega što bi moglo biti blaženstvo, raj na zemlji kakvog na nebu zamišljaju vjernici.

Sloboda od prošlih iskustava, očistiti um i emocije. Ne bi to trebalo biti teško kako su nas učili oni koji za drugačije ne znaju.

I nitko nema ingerenciju nad našim svijetom osim nas samih.

Tko uopće misli na nas dok smo sami sa sobom? NItko. Zašto onda misliti o njima, koji ne misle na nas? Radi što god hoćeš

Očiti sukob generacija roditelja rođenih prije rata (II svjetskog rata) i djece koja su birala samostalnost.
Možda je moja sreća što sam za roditelje, bez obzira na njihove riječi i djela imala pravilo: da ću ja napraviti baš sve, da mi poslije ne bude žao. (Bila sam uvjerena da mi neće biti žao).

Kad ih više nema, kad u svojem ponašanju prepoznamo njihovo, kad počnu neke nove životne situacije zbog čega nam je bliže razumjeti ih- onda počne ono o čemu piše eternis: misao da sam mogla za života bolje ih razumjeti.

Ali zaboga, čuvaj taj dar koji se zove Život. I ne preziri mogućnosti slobode u nevezivanju koja ti je data

pogni...

mogla si. Ali..nisi. Jer..nisu ti dozvolili na neki način (ukoliko si i ti u istom žrvnju bila kao mi sada). Svakodnevna sranjca koje su ti priuštili, zapošljavali su tvoje vrijeme, emocije, pozornost, radnje...sve.. i nisi imala vremena, ni volje, ni snage..borila si se za dasak sebe..ono o čemu piše eternis. Nije to sebično, već ono što je. Tvoje pravo na Život koji ti nečija sebičnost oduzima i kinji.

Ete, slažem se skroz.

Etee..vidiš i moja je lavica u horoskopu..osoba koja je jaka ...uvjerena da je najmočnija ..najpametnija..sve zna i nemreš preko nje osim da je obrušiš.Ti si jedinac..ja imam sestru prema kojoj je potpuno drugačija...zove ju moja buhtlica.Moja sestra se zove Danica a ja sam recimo ...Francika.Ona mene kada zove godinama kaže "Dano".Stotine puta mi je rekla da me je trebala zagutiti onaj tren kada sam glavu pogurala van..a ne bi se ni čudila da je to pokušala napraviti jer sam bila tamno plava i tri dana nisu znali hoću li se izvuci ili ne pa su popa pozvali da me valda odpremi na drugi svet pa sam se pobunila i ...evo me.
Strašno se ponaša iz jednog jedinog razloga a to je što kada sam počela raditi više nije imala tu snagu ...financijsku da mi brani odlaske tati koji je živio u drugom gradu..i ja sam naravno išla kod njega.Ona mi je to za uvijek uzela za zlo.,
Ma ..predugo ..prestrašno je to što roditelj djetetu može napraviti i ne bi više.Ja sam mojoj oprostila ali..ubila je sve u meni i za nju imam samo osjećaj da joj sve što treba napravim ...vodim brigu o njoj i znam da će mi biti teško kada ode..ali..sada ..da bi sebe spasila morala sam izgraditi takav zid da me više ne može povrijediti jer..jako sam zbog nje bolesna.
Hvala ti na komentaru...nije mi drago da nas tako puno ima jer..na pvtu se puno ljudi javlja koji ne žele o tome javno pisati ..i svašta pitaju....prestrašno:-((
Uživaj u tratinčicama.....nek ati je lijep dan:-))

Peempee....zadnji puta kada sam bila kod psihičke ...idem svakih 5 godina ...tak smo se dogovorile i ....ona zna u kakvom me je stanju davno dobila u ruke i jedva mi pomogla ..svaka joj čast..no....naučila me svašta .Nije ona meni rekla nekaj kaj ja ne znam ili nisam znala ..samo mi je dala par štaka kojima ću si pomoći hodati kada počnem padati.Zadnja rečenica je bila..neka sam i dalje Francika"Draga Francika....Vaša Vas je majka rodila ali nema pravo na Vaš život i zato.....idemo naprijed".To su naravno obične riječi koje su mene skrenule s puta da ode sve k vragu..da ja odem.Pa zaista ..ko je toga vrijedan?Nitko ..ona sigurno nije.
Puno sam ja toga riješila sama sa sobom i osoba sam sa kojom je ugodno boraviti...družiti se..nisam naporan tip ..zločest...svojevoljan ..ali ne podnosim budale..ne mogu si pomoći.
Netko će reći da ko sam ja da znam tko je budala ???Ma....znamo mi svi no ..nekome pašu budale ..meni ne pašu!
Želim ti da se još bolje i još više izvučeš iz tog u čemu već jesi jer...ti najbolje znaš i kako kaže Etee..ne mislim nikome docirati ali....oslobodila sam se velikog tereta.Sama..ona u tome nema zasluga ali niti malo!

Pogni...ja svoju jako dobro razumijem ..poštivam njen izbor da je trpila da ju muž 14 godina tuče jer ..bila je teška osoba a on to nikako drugačije nije mogao zaustavljati pa je odlučio šakom mada ni to nije palilo.Zamjeram joj jedino to što je svaki puta kada bi ju ja branila i dobila krvave batine..sestra ju nije branila nikada,ona nije drugi puta bar radi mene neke stvari ili prešutila ili mene poslala van pa neka se tuku do iznemoglosti.Znači....ili nije mislila na mene i posljedice ..a bilo ih je puno i često....ili joj je pasalo da govori i govori sve dok on ne popizdi a onda je bilo u redu da djete vrišti i da to pokuša zaustaviti.Ne znam što je bilo u toj njenoj glavi tada ..a ne znam ni sada što je ...no ..sada je stara i ja više ne želim ništa osim da odem od nje bez suza.

tu se da puno generalizirati i naći neke vektore svijesti i nesvijesti... no to je bio njihov život i oni su se u njega svjesno uvukli, no nije išlo kako je trebalo, pa je iznjedrilo traume za vas koje niste bile dio "plana"...koleteralne žrtve. To je bila njihova borba, a oni su trebali biti svjesni što rade i kome u stvari to rade.

uvlačiti se dalje u to, nije ni mudro, niti pametno. Držati se svog života i lizati rane, tražiti svoje mjesto pod sunašcem šarenim, oprostiti njima, oprostiti sebi. Nekako tako...samo da i ja to usvojim :)

meni se smiju kad kažem da su godine najbolja stvar koja mi se dogodila.
Najsretnija sam bila kad sam shvatila da sam dovoljno stara da se nikome ne moram opravdavati. Niti na poslu, niti u kući, niti boljoj polovici ili susjedima ni pokojnima.
Niti se u tramvaju ne moram dizati babama.
Mogu napraviti što me volja i što mi tko može??
Godine daju- slobodu

Tako je Peempee..idemo dalje sa svojim ruksakom punim nečeg teškog....nekada je to cinculator pa je smiješno ..a po nekada je i život..ali..mrtvima je on lagan jer ga nemaju..mi smo sretni jer pišemo...hurraaaa!

Pogni..to je velika sreća...jedino što nam godine ..možda najljepše prođu u tom traženju ko je kriv ..zašto je kriv..pa vrijeme za oprost pa sto čuda.I onda kada dođe sumrak života...eureka...i pitanje "Kak to nisam prije znala..mogla"?Nije bilo vrijeme:-))
Uživaj!

Lijepo Arapi

Kruno:-))