Sjecanja na Tebe...

Link

Kostima i maski ima posvuda;
u kazalištu snova, dobrote i zala.
Nekad smo car, a nekad dvorska luda
što čeka aplauz od drugih budala.

Vladimir Pavić

Svaki je život ko jedan san
i jedna nada u bolje sutra,
a svaka smrt je ugasli dan i
nova strepnja do narednog jutra.

Svaka naša želja, misao i pokret
određuju ulogu što sutra će biti,
i ponekad mislim: O, baš sam proklet
što svoje želje pokušavam skriti

od onog što vječnu sreću mi nudi;
život bez krinki, smiješnih i tužnih,
od Njega što iz noćne more me budi;
iz ludih snova, lijepih i ružnih.

Kostima i maski ima posvuda;
u kazalištu snova, dobrote i zala.
Nekad smo car, a nekad dvorska luda
što čeka aplauz od drugih budala.

U carstvu snova je bezbroj kostima
za svako biće što dođe na svijet.
Nekad smo zvijer što besciljno luta,
nekada kukac, a nekada cvijet.

Predstava što traje brzo će proći
i novi kostim odabrat ćemo sami,
a uloga nova uskoro će doći
jer život je kratak ko bljesak u tami.

Često smo zavidni na druge glumce
što bolji kostim sad netko nosi,
al onaj kog danas obasjava Sunce,
možda će sutra morat' da prosi.

Neuki vjeruju u ono što hoću
i misle da nakon smrti ničega nema,
pa zato uživaju u zabranjenom voću,
nesvjesni da za svaki grijeh kazna se sprema.

Pravednici su nagrađeni da žive u raju,
a grješnici osuđeni da trunu u paklu,
ali ta snoviđenja dugo ne traju
jer svaki je san baš kao odraz na staklu.

I zašto smo ovdje? Tko nas tako guši?
Zašto svaki san naliči na javu?
Morat ćemo sanjat sve dok ne presuši
ta opaka žudnja za bogatstvo i slavu.

Ovaj je svijet velika kulisa,
mjesto rođenja za mnoge sanjače.
On je ko zatvor za svakoga glumca
što se na bini smije il plače.

vaki je život ko jedna priča;
nekad tragedija, nekad humoreska.
A planovi naši o sreći bez Krišne,
na kraju se ruše ko kule od pijeska.

Vladimir Pavić

U zatvorima bolje nego lani, no i dalje premalo mjesta
Autor: Poslovni.hr/Hina , 24. svibanj 2013. u 15:21
0 komentara

Ministar pravosuđa Orsat Miljenić potvrdio je da je stanje u njima bolje nego u 2011. no da postoje prostorna i financijska ograničenja.

"Sigurna smo zemlja s obzirom na postotak zatvorenika", ocijenio je Miljenić dodavši kako je zadržana razina sigurnosti bez povećanja broja osoba u zatvorima.

Miljenić je također napomenuo da je u prošloj godini na 18.000 zatvorenika zabilježen bijeg samo jednog zatvorenika koji je kasnije uhvaćen. "To pokazuje da se iz Hrvatske nema kamo pobjeći", ustvrdio je Miljenić

Najtraženiji ‘nakit’ u Hrvatskoj

Ako Hrvatska ičim ne oskudijeva, to su ljudi koji služe kazne u kaznionicama ili čame u istražnim zatvorima.

Miroslav Filipovic : BLOG

04 Apr 2023

Hrvatska je demografski opustjela zemlja. U njoj je sve manje gužvi: jutarnja i popodnevna prometna špica u Zagrebu i nekoliko većih gradova, gužve na autocestama prema moru i obrnuto u ljetnim mjesecima, gužve na benzinskim pumpama večer uoči poskupljenja goriva i gužve uoči praznika u šoping centrima… i to je – to. Sve je vidljivije da nedostaje ljudi, onih skoro milijun “nestalih” u popisima stanovništva u zadnjih 20 godina. Hrvatska je mala zemlja, ali nije tijesna. Osim u zatvorima.

Zatvori u Hrvatskoj su prepuni. Štono bi se reklo, traži se mjesto više, ali kapaciteti su naprosto nedovoljni. E tamo vlada gužva kao osamdesetih na sjevernoj tribini Dinamovog stadiona ili na predizbornim skupovima HDZ-a početkom devedesetih. Ako Hrvatska ikime ne oskudijeva, to su ljudi koji služe kazne u kaznionicama ili čame u istražnim zatvorima čekajući podizanje optužnice.

Zatvori puni kao apartmani na Jadranu

Zatvorski sustav je preopterećen. Četrnaest zatvora, šest kaznionica, dva odgojna zavoda za maloljetnike i jedna zatvorska bolnica nisu dovoljni da prime sve koji bi tamo odlukom sudova trebali biti. Zatvori su puni kao hoteli i apartmani na Jadranu u špici turističke sezone.

Premalo mjesta u zatvoru znači i loše uvjete. U ćelijama od šest kvadrata stišće se i po troje četvero ljudi, higijenski uvjeti su loši, nerijetko u istoj prostoriji kaznu gule i oni koji su počinili lakša kaznena djela i okorjeli kriminalci. Zbog svega toga proteklih je godina pokrenut već niz tužbi protiv države.

Dvjestotinjak narukvica čeka gležnjeve

Budući da su zatvori puni, traže se načini da ih se rastereti pa su sudovi proteklih godina za blaža kaznena djela češće izricali zamjenske kazne poput rada za opće dobro i uvjetnih kazni u poluotvorenim ili posve otvorenim uvjetima. Upravo zato narukvice ,ili “nanogice”, za elektronički nadzor postaju rješenje problema i sve traženiji “nakit” u Hrvatskoj.

isti problem u svedskim zatvorima ..

prekrcato ..

ja imam jos par godina do mirovine ..

malo razgledam po jadranu ..
gdje bi volio duze boraviti tijekom ljetne sezone ..

cijene apartmana su takve kakve jesu ..

jeftinije nece biti za 4 godine ..

ako zelim nesto za sebe kupiti ..

Goli otok, pakao gdje su ‘preodgajani’ YU disidenti

Logor na Jadranu, gdje su ‘ibeovci’ zatvarani i ‘preodgajani’ nakon Drugog svjetskog rata, danas je prepušten stihiji, iako je idealno mjesto sjećanja i podsjećanja te kritičkog suočavanja s prošlošću.

U paru zavezani lancima i provedeni direktno iz istražnih zatvora širom cijele Jugoslavije u stočne vagone, čija je posljednja stanica bila Bakar, odvojak pruge Zagreb – Rijeka, hiljade zatvorenika pod okriljem noći bacano je u tovarne utrobe brodova za koje nisu znali gdje idu.

Tako dezorijentirani, nakon pristajanja na njima nepoznatu lokaciju, gurani su sa palube na oštri krš obale, ponekad toliko jako da neki od njih nisu ni preživjeli pad. Zatim su natjerani da trče kroz “špalir”, dvored tadašnjih milicajaca, koji su ih pljuvali i vrijeđali dok su prolazili između njih, nazivajući ih “slugama Moskve”.

Sedamdeset i dvije godine nakon toga, u istoj uvali gdje je bilo “pristanište” takozvanih ibeovaca, pristalica Rezolucije, koji su, na nesnosnom suncu, mučeni žeđu, stajali u “gnijezdu” golootočkog kamena, prisiljeni da ga usitnjavaju kako bi nastale najpoznatije pločice u Jugoslaviji, sada je mjesto gdje uplovaljavaju privatni mali gliseri i brodski izleti s turistima u kupaćim kostimima, s peškirima i ostalim plažnim rekvizitima. Na pitanje da li znaju šta se na otoku dešavalo, u prolazu na engleskom jeziku odgovaraju da su usput saznali da je tu bio zloglasni zatvor, koji opisuju kao “hrvatski Alcatraz”.

Vedrana Maglajlija ..

Odmah uz pristanište je restoran te suvenirnica s magnetima, majicama i razglednicama, čiji su vlasnici ljudi sa otoka Raba, koji tu dolaze svaki dan u sezoni. Preko puta je i polazna tačka za turistički vozić, prikačen na traktor naziva “Goli Express”, koji za 40 kuna (5,5 eura) vozi goste kroz nekadašnji sistem četiri logora, kroz koji je, tokom sedam prvih godina postojanja, prošlo oko 13.000 zatvorenika i zatvorenica.

Na iznenađenje mnogih koji su došli očekujući samo kamen i krš, u skladu sa samim imenom mjesta i pričama o teškom radu pod suncem koji prži, na Golom otoku raste dosta vegetacije, a jedan dio je potpuno pod drvećem. Pošumljavanje je krenulo s prvim zatvorenicima. Zemlja se dovozila sa Raba i Velebita, kopale su se jame, u koje su logorši sadili sadnice bora, a zatim stajali iznad njih cijeli dan na suncu kako bi napravili sjenu i zalijevali ih da se to primi i počne rasti. Čak i ova vrsta aktivnosti bilježila se kao pokazatelj revidiranja stava ako su se zatvorenici dobrovljno javljali da to rade, i to nedjeljom, kada su imali slobodan dan.

Od 13.000 ljudi koliko ih je bilo tu, a neki su bili povratnici i njih su zvali ‘dvomotorci’, poginulo je 287 ljudi, prema evidenciji UDBA-e. Najgore je bilo u razdoblju kada je eskalirao sukob Staljina i Tita, a kasnije je, pogotovo nakon smrti Staljina 1953. godine, ublažen režim kazne.”

Nakon 1956. godine, na Goli otok prestaju se dovoditi politički zatvorenici te, umjesto toga, postaje zatvor za kriminalce koje su bili osuđeni u pravim sudskih postupcima. Zatvor je ukinut 1988. godine, a nakon što je čuvarska služba potpuno napustila otok, počeli su dolaziti ljudiiz okolnih mjesta i pljačkati sve što su našli. Skidali su čak pločice i prozore, a jedan brod je i potonuo pod težinom ukradenog materijala.

Danas je cijelo mjesto prepušteno stihiji. Ozbiljnije od vlasti i vjerovatno s više uloženih sredstava, potencijal mjesta su shvatili lokalci. Ipak, da bi se ostvarila istinska svrha Golog otoka kao mjesta sjećanja i podsjećanja te kritičkog suočavanja s prošlošću potrebne su državne inicijative i ulaganja.

Kao obicno drzava ne zna niti se brine o imovini ..

Niti zna to unovciti ..

Treba potraziti privatnog investitora i sklopiti posao ..

Uz pomoc eu - fondova izgraditi kompleks hotela ..

Tako rasteretiti zatvore u Hr i evropskoj uniji ...

Sigurne goste imaju cijelu godinu ...

Ne samo tijekom sezone ..

Od profita izgraditi lokalnu infrastrukturu i posumiti cijeli otok ..

Dvojica maloljetnika s područja Koprivnice snimala su i objavila kako maltretiraju 20-godišnjeg mladića. U snimci se vidi kako su ga tjerali da viče ‘Dinamo’ dok su ga pritom šamarali, a tjerali su ga i da na svojim društvenim mrežama objavljuje stvari koje su mu oni naredili. Snimka koja je nastala uoči Božića prošle godine proširila se društvenim mrežama, a nakon što ju je objavio lokalni medij reagirala je i policija koja je pronašla maloljetne nasilnike.

Velika akcija navijača Hajduka urodila plodom, zlostavljanom mladiću Igoru kuća će biti obnovljena

"Prkos moćnome, zaštita slabome", rečenica koja opisuje hajdučke vrijednosti, a nakon više od 112. godina navijači su još jednom pokazali kako ih uzdržavaju.

Da podsjetimo, prije skoro mjesec dana Koprivnicu je šokirao slučaj zlostavljanja mladića Igora samo zato što je navijač Hajduka. Situaciju čini još gorom to što Igor boluje od autizma i s majkom živi u jako lošim uvjetima, bez priključka vode, i s mizernim primanjima.

Kada je vijest doputovala do članova DPH Šibenika, nije im dugo trebalo da organiziraju akciju da pomognu mladiću. Njihova akcija je urodila plodom, osim drva za ogrjev, novih mobitela, potpisanog Livajinog dresa, već je od prikupljenih sredstava krenula i cjelokupna obnova kuće, a za ozbiljniji napredak će trebati čekati samo mjesec dana.

Mladic i njegova majka zive od 220 eura socijalne pomoci ..

Svima je jasno da vladajuca stranka s Plenkovicem nikad nije marila za takve birace ...
Njima nisu oni bitni da ostanu na vlasti ..

Oni koji u Hr imaju taj kriz da su ovisni o socijali - nisu bitni za " nikoga " u saboru .

Plenkovic ne cini dovoljno za taj sloj gradjana ..

Milanovic nije a pogotovo ne kao predsjednik ..

Oporba ..?!

Najveca sprdacina hrvatskog drustva - toliko sebicnih i nesposobnih osoba koje godinama ne shvacaju bit politike .

Da se razlikujes od vladajuce strukture - da to biracko tijelo prepozna da zelis uciniti nesto da podignes kvalitetu onih koji ne mogu i nisu toliko obrazovani da se izbore za bolje placen posao ..

Plenki podigne place u drzavnom sektoru i osigura pobjedu na izborima - privatni sektor sve to placa

Privatnom sektoru pogodujes da ih porezno rasteretis iako to nije ni blizu onoga koliko bih trebao - ali im barem malo zamazes oci ..

Ostali - uz malo srece bude osvanulo na vijestima ili u novinama kako zivite u bijednim uvjetima s primanjima socijale od 220 eura,bez kupaone i adekvatnog smjestaja ...

Mozda vam se dobri ljudi sugradjani smiluju pa skupe novac i jednokratno vam pomognu ..

Kao u ovom slucaj gdje Torcida zeli obnoviti kucu mladicu od 20 godina i njegovoj Majki ....

soori kompa... kaj ti ovdje glumiš sebe i ostale posjetitelje tvoga bloga?!

Pusti čovika da govori!

bok! dobro si secirao goli i vrijeme prošlo! iako mislim da bi danas trebalo obnovit neki drugi goli, ali ne za poličke već za ove prave krimose. prvo bi cijela vlada stala...a dalje bumo vidli! a glede oporbe se ne bih složila...jer nijedna oporba nemre ništ (osim prosvjedovat i govorit) a tek kad dođe na vlast pokaže što zna i može? većina oporbe u HR nije niti imala prilike (osim sdp i možemo u zgb) i to nepuni mandat ili dva! valja ljudima dati priliku pa onda znaš kakvi su, jer ako im ne daš priliku, moš pričat ko i ovdje na iskrici...svi su isti! neki baš i nisu, ali dok ne probaš...svi su isti!

Sara tera..

Znas da je Most imao priliku da se prikloni Milovanovicu pa je izabrao HDZ i na kraju izigran napustio vladu.
Vec onda su mnogi htjeli dati glas protiv HDZ ili SDP ali nije postojala vjerodostojna opcija..
Sad kad su godinama oporba - jednostavno se ne znaju predstaviti sirem puku i nemaju nikakvu politiku da se prepozna i da ljudi vjeruju da bi oporba cinila bitnu razliku uspored s Plenkovicem.

Plenki - jedini pravi politicar. Na zalost nema oporba takvu osobu u svojim predstavnicima..

Sira populacija koja ima neto placu od 1200 do 1500 eura su vecinom u drzavnim sektoru i sigurno ne zele sami sebi naskoditi promjenom vladajuce strukture..

Ostali - tko ima solidnu placu u privatnom sektoru su zadovoljni..oni koji nemaju odose van Hr a oni koji ne mogu i ne znaju...trpe i ovise o milosti drugih.