pisati pisma, pričati priče

Baš tako - kao čamac od papira. Ploviš mojim vodama. A nisi plovidbama vješt, ničemu vješt nisi.
Samo si kaosa majstor. I magle zasjele na pramac. Udomaćila se ona u tom tvom čamcu od papira. Pa ne vidiš kuda ćeš, no zar je važno - kad k meni ćeš, s kraja na kraj mene sve tvoje su plovidbe.
Možda sam te od stranica neke knjige napravila. Buduće, jer prošle sam sve već poderala.
Od rječnika, vjerojatno. Tih "dvorednih domovina riječi". No, tebi domovina ne treba. Tvoja je voda moja, a i papir je moj.
Samo vjetar dolazi s nepoznatog mjesta. Ili je to onaj isti koji je već gurao čamac od papira?
U životu u kojem si ti bio voda, a ja čamac.

Lijepo....

..ali...on nije vrijedan tebe....pusti ga od sebe, iz sebe....
...bit ce ti zivot uzitak bez njega...

Sretno

jes fino...