Mic, mic...

Link

Michigan je država na desnom sjeveru Sjeverne Amerike, okružena Velikim jezerima kojih je 5, Jezero Michigan, Huron, Superior, Erie, Ontario. Sastoji se od donjeg dijela u obliku rukavice, koji se često zove 'mitten' i gornjeg dijela Upper Peninnsula, skraćeno UP.
Glavni grad Michigana je Lansing, iako svakome prvo pada na pamet Detroit, ali nije. Ali Detroit je bio centar automobilske industrije. Sada manje, ali ipak još uvijek. Šteta, mnogi su ljudi iselili zbog smanjenja radnih mjesta i mnoge prekrasne kuće su ostale napuštene, pa tako i cijeli dijelovi grada. Time postaju leglo kriminala i Detroit je postao napušteni grad.

Lansing je neki gradić koji ne mogu zapamtiti ni po čemu i većina ljudi nije niti čula za njega.
Ja sam u jednom drugom još manjem gradiću gradiću negdje u sredini Michigana.

Klima u Michiganu je zapravo slična našoj u Hrvatskoj, osim što su zime dugačke i ništa se ne može saditi i sijati prije 1. maja, jer tlo još zamrzava.
Ima zima s puno snijega i pada često i obilno, ali ima zima s vrlo malo snijega, što meni dobro dođe, jer sama lopatam snijeg.
Zaboravila sam spomenuti Lake effect, cijelo ovo područje oko jezera, klima, je pod utjecajem Jezera, kad polarni hladan zrak preko Canade prelazi preko jezera koja su relativno topla.
A niske temperature idu kao i kod nas u Hrvatskoj do minus 20 C rijetko niže od toga.


Ljeta su vruća i dosta vlažna.
Ameri se znaju zabavljati i često idu na piknike s onim poljskim sklopivim stolcima s rupom za cugu, na svakom odmorištu su mjesta za roštilj, i svatko to poštuje i drži čisto.

Ja ljeta provodim u Hrvatskoj, ali sam jedno Covid ljeto provela tamo, tako da znam što propuštam kada idem u Hrvatsku.
Propuštam više tamo nego što dobivam ovdje, ali sve u svemu niti tamo posjećujem išta, niti ovdje u Hrvatskoj, tako da je meni sve svejedno.

Razlika u vremenu je 6 sati, tako kad je u Hrvatskoj 16 sati, u Michiganu je 10 u jutro i to je najbolje vrijeme za komunikaciju telefonsku i ostalu.

Za razliku od drugih ljudi u Hrvatskoj, ja imam izbor, vratiti se u Hrvatsku, otići živjeti u Italiju ili ostati gdje jesam.

Ostajem gdje jesam, jer su mi djeca i unuk tamo.
I ima reda.

Koliko god vi neki omalovažavali Ameriku, još uvijek ima više reda nego u Hrvatskoj.
A ja to govorim iz pozicije nekoga tko vidi i jedno i drugo, i živi jedno i drugo, a ne samo ko' neki Hrvati sjede u fotelji, nikad nisu makli guzicu od tamo i ocjenjuju svjetsku situaciju, a naročito meni sole pamet kako je u Americi, a ja recimo upravo stigla iz Amerike. Ali ja kao ne znam, jer sam brainwashed.

Ja sam se rodila u Zagrebu i živjela u Zagrebu 40 godina, dok se nisam počela seliti.

Onda sam nakon toga živjela na sjeveru Italije u sredini i na jugu Italije. I u Hong Kongu, i u Americi.
Proputovala sam Englesku, Wales, Brazil, bila u Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, u Americi LA-u, New Yorku, Denver, Co, bez redosljeda, onak mogu reći, imam pregled.

Da, srce me vuče u Hrvatsku, ne znam koji je to vrag, ali onda kad vidim koliko zavidnih ljudi ima, koji samo gledaju što imaš ili nemaš, koji auto voziš, koju marku nosiš, smuči mi se.

U Americi nikog nije briga (ili bar ja ne znam za to) za te periferne stvari, mene susjedi znaju kao onu osobu koja sama kosi svoj travnjak, jer me vide kakoj jurim iza self propelled kosilice (malo je smiješno), kako uvijek nešto grabljam.
Pa da, netko će reći, ti to voliš, kao ja volim to raditi??????

Fuj, to mrzim i uvijek treba puno samouvjeravanja da se propisno obučem za to što već radim vanii izađem.

Mrzim te poslove iz dna duše, ne volim štihati, saditi zalijevati, pa rodila sam se u centru grada, tako ja nemam niti jednog cvijeta kod mene u yardu, samo vazda zeleno, kao borovi, čempresi, nešto javorovog drveća, pa jesmo blizu Canade, grmovi tise i ostali korov koji rastom postaje grmlje, poslije ga ne može niti bager maknuti.

Preko ljeta me nema nikad, nek' raste samo ono što ne zahtijeva dodatnu njegu, nek' se brine samo za sebe.
Osim što šparam novce što sve radim sama, napravim kako i kada ja želim.

Pitaju me ovdje neki onako rasistički (to ne toleriram), zašto ne unajmim nekog crnog čovjeka da mi to radi...fuj, na to, i fuj na takvo razmišljanje.
Crni ljudi su ovdje doktori, profesori i sve ostalo kao bijeli. Meksikanci i Indijanci isto tako.
Fuj podjela na boju kože i sve ostale podjele!

Postoje službe koje rade samo to, a zaposleni su većinom bijelci, ako ćemo već biti rasisti i brojati krvna zrnca.
Oni s kamionetima koji vuku prikolice sa kosilicama po cijelom gradu.
I to je dobro plaćeni business.
E ti naplaćuju svaki dolazak najmanje $50 po dolasku, tjedno, snijeg, lišće, trava, ovisi šta rade, računaj $50 puta koliko ima tjedana u godini...
$2600 samo za redovno održavanje, a gdje je proljetno čišćenje travnjaka, barem $300, jesensko isto tako...imaš samo da radiš za travnjak.

Ja imam sve, imam divnu kuću, divan auto, ali pazim koliko trošim, ne razbacujem se, ne idem na večere, ne trošim na masaže, pedicure, manicure, frizere.
To ne znači da to ne radim, da radim, i to si napravim sama.

To što se neki frajeri misle udomiti, ja sam udomila mog Masona, obožavam ga i to mi je dosta udomljavanja.

Muškarce ne udomljavam, možemo samo biti ravnopravni!

a kako je razvijen željeznički promet u državi?

Pojma nemam Ilija, ne vjerujem da je nešto, jer ovdje svatko ima svoj auto.
Jednom sam htjela nešto, samo ideja, da negdje putujem autobusom, ma ispalo je za neku malu udaljenost negdje 30 sati, rekla sam, ma bježi!

To sam ja sama smislila cijeli tekst prije dvije godine...to je ono što ja znam iz svog iskustva, ono što ne znam, niti ne pišem :)

Ovdje se vozim svugdje, jer nemreš baš hodati po hajveju, nadvožnjacima, podvožnjacima, po šumama i gorama...tak da se svugdje vozim...ali u HR, nemam auto i sve idem pješke.

sjećam se po tome što ima mjesto Cadillac

Ima i Pontiac, haha

moš zamislit
čitava kompozicija Pontiaca i Cadillaca ide iz Detroita i putuje željeznicom :-)

...dobro je znati...lipa fala
...našem putopiscu..reporterki
...našoj dragoj..JM..lipi pozdrav
...sa obale našeg mora..

Tamo ima puno Bujka i Čevroleta!:-)