Didžej´ca linkofrikuša!

Hoću ... neću ... želim ... ne mogu ...
Zašto ne mogu - i sve ostalo uz to.
Nemam hrabrost? Motivaciju? Želju?
Imam. Nemam snagu. A kada bolje razmislim - ni čvrstu namjeru.
Papak sam ja. Ženski papak. Papuča. Papučica. Jednostanični gumeni bonbon. Maca papučarica. Dječja priča. I ta je stvarnija od mene, od mojih razmišljana, nazovi namjera i ostalih pizdarija.

Svi savjeti iz filmova i serija koje sam pregledala nisu upalili. Jesam li toliko slaba ili sam, u stvari, nesvjesno jaka? Nisu me uspjeli nagovoriti. Ili sam, da se vratim na provotno prerazmišljanje, toliko nemoćna, slaba, neodlučna, u umu memljiva, pljesniva, satrta ...

Narator - "Drhtavom rukom približila je cijev ka sljepoočnici ... kliknula je, i - nije se dogodilo ništa.

Mišove baterije bile su prazne kao i njezina glava, a s njima i misli koje su je opterećivale, odavno i beskrajno.
Jedan "klik" je falio da ode sve vrit. Da poremeti planove kozmičkih sila koje opako vuku konce naših sudbina. E, ne bi išlo.
Predomislila se je. Previše posla, muke, osjećaja, i, na kraju konca - nereda. Tako dame ne odlaze. Ne ona. Ne Princeza odgajana da, uz sve rodom joj dane i omogućene privilegije, prvenstveno odlučuje o dobrobiti vlastitoga Naroda."

Ma kaj ti znaš, pisac po narudžbi? Jesi li ikada sa mnom popio kavu ili rakiju, i čisto i iskreno ljudski me pital kak sam?
Jesi drek!

Dosta mi je vas, pozera i kozera, ispraznih wannabe suosjećajnih tuđih sudbi pisaca i risaca, običnih narcisasa. (Ovo je rime radi.)

Odložila je kavenu žličicu pored šalice, prethodno oblizavši je kao krava tele kada se oteli. Prvo i zadnje majčinsko brižno lizanje/čišćenje u životu njezina djeteta koje će ubrzo odvesti na klanje. Cest la vie djeteta/teleta. Pomolit ćemo se za tebe i tvoju dušu. Ups! Životinje nemaju dušu! Ah, baš mi je žao! Onda ništa. Dobar vam tek!

Na izlasku iz birtije šutnula je nevinu, praznu i zgužvanu konzervu neke cuge koju je neka okolišno neodgovorna spodoba ostavila za sobom. Traživši maramicu za brisanje ranojutranjih alerijom istjeranih šmrkljina, napipala je zgužvani papirić za kojega se nije mogla sjetiti da ga je sama spremila u džep. A nije se mogla sjetiti niti gdje je bila maloprije, odnosno otkuda se pojavila na mjestu na kojemu se trenutno nalazi. Možda joj je netko udžepio taj celulozni otpadak dok je bila totalno off, blago rečeno. Ne, nije joj se činilo da je tako bilo. Ipak je u svojim nesvjesnim i besvjesnim epizodama održavala sigurnosnu razinu lucidnosti, barem da može takstiti izbrljobočkati adresu na koju je treba odvesti.

Kričavooki nije mario ni za što. Nije vodio brigu ni o čemu. Osim kada mu se jelo, pilo, češkalo i velikoj pameti pljeskalo. Ah, mačke. A i većina ljudi. Kao u onim rješavaljkama - pronađi/izbaci uljeza.
Usporeno je odradio pozdrav Suncu, laku noć Mjesecu i dobro jutro praznoj zdjelici. Zar opet?
Mrnj, Mijaoooouuu i veliki FO susjedima kojima smeta njegovo ranojutarnje treniranje glasnica. Kojima smeta njegova naricaljka o patnji cjeloživotnog boravka između zidova obojanih mrtvačkim flekama nebrige.
U osjećaju da će se u svakom trenutku sručiti na njega, ničime izazvani. Prosto zato. Jer mogu. Jer im se hoće. Jer su takvi, zli i nikakvi. Poput ljudi posutih mrtvim prahom vlastitih sudbina, prahom onoga što su postali i onoga što su mislili ili željeli postati. On je, usprkos svemu, želio živjeti.

Kričavooki je bacio pogled kroz prozor, a on je otišao smjeru poznatom samo Kričavookom.

Princeza se doslovce koturala niz cestu koja se pod oštrim kutom spuštala s brdovitoga dijela grada na onaj pitomi, ravničarski. Onaj na kojemu su stari Zagrepčanci izgubili bitku s dotepencima, jer nisu kao oni znali planinariti po kamenju; boriti se sa šumskim zvijerima i vilama koje konjima pletu grivu u neke noćne sate; bacati uroke i vračke, lijevati olovo i raditi spačke ... Totalno nevina čeljad. Da bi se pokazalo ....

"U vezi s procesom i materijom stvari i s time o čemu smo prije prethodno sukcesivno raspravljali, a odnosi se na ranije rečeno stanje stvari i navedene fakte i činjenice, mišljenja sam da bismo ih trebali detaljnije razmotriti i pružiti im pažnju, ali s težnjom i namjerom da stranku inkomodiramo i uznemiravano što je manje moguće potrebno." - ispalila je odvjetnica štreberski i rafalno, u stilu preZjednice Un Jong Cho-Colinde, ne razmišljajući o razumljivosti njezine izjave, ali bilo je zvučno i upečatljivo, kako inače advokatske floskule zvuče, pa su se svi razišli u miru i mirnoga uma, nesvjesno hipnotizirani dubokoumnom plitkošću tupavih papagajskih fraza. Ili su tri ranojutarnja dupla konjaka uz ass-presso kao kamuflažu odradili svoj zadatak. You never know ...

"Kada bi dragi Bog ovo mogao i morao razumjeti, tada bih i ja!" - vapila je u Nebo Princeza nakon svih konjaka i kava, koje, u ovom slučaju, nije popila sama, a iz nje isparava kao da i je. Prošunjala je po džepu i našla papirić koji je samo uturila natrag u njega, ne dajući mu posebnu pažnju, osim da ga nije htjela odbaciti od sebe da se neželjen i neshvaćen kotrlja po ucvrljenom asfaltu Ilice. Vruće je. Peče. Gori. Smrdi.

Kričavooki si je liznul jajca, počohal iza uha i dalje nastavio kontemplacijski safari nad dušom koju po proždrljivim popovima nema, ali ako Ana B. tvrdi drugačije, to važi. Kakve su ti misli, takvo ti je stanje u zdjelici. Misli, zamisli i vorteeeeeeekssss!!!

Vjerar je uzbuđeno kovitlao sve što je dotaknuo. Kao pubertetlija kada se otrgne s roditeljskoga lanca kontrole i vidi prvu privlačnu osobu odgovarajućega mu spola. Nije mario. Kao starčuga na Viagri. Kao Escobar na koki. Kante za smeće, ljute babe, rolete, mazne peseke, crijepove, suknjice neostvarenih manekenki, tacne vrijednih konobara, kumicu s rotkvicom, zekonju s mrkvicom, sprovodnike s mrtvacom ... naviklane frizure, zgrada vizure, ružno i lijepo, sve nekomu sveto, nekomu naprasno oteto, slabo i čvrsto ... staklo na stubištu je prs(nu)lo, a Princezi je u tom trenutku bljesnula samo jedna misao - Gdje li je Kričavac.

Kričavooki si je liznul jajca, počohal iza uha i dalje nastavio kontemplacijski safari nad dušom koju po proždrljivim popovima nema, ali ako Ana B. tvrdi drugačije, to važi. Kakve su ti misli, takvo ti je stanje u zdjelici. Misli, zamisli i vorteeeeeeekssss!!!

Repetito est mater studiorum. So far, so good ...

E, znate li, a sigurno vam je poznato, ono kada sam se urokala i nisam znala kak doma? Ono kada mi je bio stroboskop u glavi i izvan nje, ono kada sam imala osjećaj da mi žohari jedu mozak (taj dio ste propustili, a i ja jer nemam mozak - znači zajeb za žohare), ono kada me je Kričavooki zabrinuto gledao ... ono kada se ničega više nisam sjećala. Ne znate.

Dadilja je pod nadzorom Kričavookog otvorila vrata, uvela Princezu u odaje, a tom trenutku je Princeza rekla - Ne vjerujem da mi se to događa! - i pala u besvijest.

Žicar Žicko je stišao glasnice, ugasio gitaru i pljunuo na žar opuška zadnje pljuge koju je nažicao, ne bi li spriječio mogući požar, sjetivši se u tom trenutku zabljuvane Nepoznate Poznanice. Želim je ponovno sresti. Na cesti. Kao prvi put.

ŽŽ nije znao što svojom željom priziva. Volio je ono što je želio, ali nije znao što je to što voli i želi. Nije to njegova ženstveno oblikovana gitara, nisu to na notnome papiru usplahireno lebdeći notni znakovi koje u red dovodi notni sistem, nije to odraz njegove naivne ljubaznosti prema nepoznatoj djevojci. Nije znao. A i da je, ne bi to prihvatio, jer ..

"Nisam uopće mislio da ćeš se ikada vratiti! Eto, ni najkraćom dlakom mojega repa! Obrve! Brka! Mrzim teeEEE!" - protestirao je Kričavooki, a cijeli taj smiješan protest je zvučao kao - "Mrm! Mijaooouuu! Maaaaam! Maaaamiiii!". Princeza je promrmljala nešto kao "dbrjt mali", otvorila konzervu mačje brljotine koju je on doživio kao preporod mačjeg naroda.
Wtf, ... nemam pojma kaj znači "dbrjt" ... koji kiki??'? Sama izmišljam neki vlastiti jezik, a onda zaboravim kaj znači???

Dadilja je sretna protrljala dlanove i tim činom potaknuto zračenje topline dlanova uputila prema Nebu. "Mmmmijaouuuuu!"
ŽŽ u tom trenutku nije znao gdje se nalazi, a nije ga baš previše niti zanimalo.
Princeza se borila s demonima, onima koji sjede na ramernima - jedan s lijeve , a drugi s desne strane; kako naivci vjeruju da su to anđeli; i nije znala što im odgovoriti. I bolje
Dadilja je po partijskom zadatku privremeno napustila poziciju.

Strma Mesnička nije bila milosrdna prema Princezinim pohrdanim gojzericama. Više je voljela štikle kupljene u jeftilenskim trgovinama plastičnim cipelama u strogom centru Zagreba, jaka konkurencija svjetski uglednim modnim centrima, koje su uzduž i poprijeko cjelodnevno klamparale s Gornjega grada malo po malo upropaštavajući kulturnu baštinu Zagreba.

Kričavooki si je liznul jajca, počohal iza uha i dalje nastavio kontemplacijski safari nad dušom koju po proždrljivim popovima nema, ali ako Ana B. tvrdi drugačije, to važi. Kakve su ti misli, takvo ti je stanje u zdjelici. Misli, zamisli i vorteeeeeeekssss!!!

Repetito est mater studiorum. So far, so good ...

Zanimljivo...

Dooooosadno, e :)

Sritno :)

Pozdravljam uvaženu blogericu i s guštom sam pročitala!

Istina, nisam otkrila zakaj duplići al nema veze?

Kričavooki si je liznul jajca, počohal iza uha i dalje nastavio kontemplacijski safari dok nije došao alf :)

https://www.youtube.com/watch?v=5BD7CFwiIsI

ana b nabavila terarij :)

https://www.youtube.com/watch?v=T5al0HmR4to