RUŽA
Ah, strašno sam uzbuđena! Želim to podijeliti sa svima vama. Da osjetite moje riječi, da se I u vama možda zapali strast koju osjećam. Divna je, snažna I motivirajuća. Ponekad mislim da me je napustila.. Mislim na strast za životom. Ono kad sunce sine u meni, a njegova vrućina protječe svim mojim stanicama, cijelim mojim bićem. Ja letim. Shvaćate li o čemu pišem? O vlastitoj priči, o poruci koju donosi moj osobni život. I tako je sa svakim čovjekom na ovom svijetu! Nema iznimke. A zaboravili smo, pregazilo nas vrijeme I prošlost. Prašina je prekrila biser u nama. Kristalni, čisti svjetlucavi biser. Ja volim I vjerujem, I da li su bitni okidači koji su tome pridonijeli? Zar nije važno samo to da iskra postoji .Zato neću pisati o detaljima. Pustit ću strast da teče stranicom , da zagrije I Tebe čitaoca Osjećaš li me? Zaljubi se u mene. Dopusti da I tebe obuzmem tako da zagrliš svijet.. “ Ljudska bića u sebi nose nešto poput ćudljivosti. Oni žele nešto učiniti, nekuda otići, žele postojati. I ako im to nije dopušteno, ako ne mogu biti ruža , tada bi željeli biti korov- ali nešto bi željeli biti. Ako ne mogu biti prosvijetljeni, postat će kriminalci. Ne mogu li stvarati poeziju, stvarat će noćne more. Ako ne mogu cvasti, neće dopustiti ni drugima da cvatu
12.06.2005. u 13:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar