Chi ama, crede!

U posljednje vrijeme često promišljam da grad više nije poželjno mjesto mog življenja iako ovdje živim cijeli život. Ne vidim gotovo nikakvu prednost stanovanja u gradu, zapravo sve više osjetim nedostatke.
Posljednjih desetak dana provela sam na obližnjem otoku u malom ribarskom selu. Zapravno, selo više i nije tako maleno, izgradilo se kuća i kuća. Zahvaljujući promišljanju gradskih očeva, još uvijek nema velike apartmanizacije,sve kuće su maksimalno dvokatnice, a obalna zona je (za sada) zaštićena od gradnje predivnih 300m. Obala je pitoma, nekoliko lijepih uvala s malim, malim šljunkovitim plažicama, dvije veće te obilje stijena.
Osim jednog malog dučančića prehranom i dva kafića na plažama, u selu nema više nikakvih sadržaja. Meni nisu niti potrebni. Na samo pet minuta vožnje su četiri restorana. Posebno mi je draga jedna mala, neugledna konoba koja nudi izvrsna, vrlo jednostavna jela spremljena od svježe ulovljene ribe lokalnih ribara.
Ono što me najviše raduje, su ljudi. šljunkovitim plažicama, dvije veće te obilje stijena.

-Kad si došla
-Jučer, kasno poslijepodne.
-A ča se nisi javila? Ala, dojdi, san ti spravil bocu maslinovega ulja!

I nije samo jedan susjed takav. Drugi je ribar koji mi uvijek ostavi ribu koju je prošle noći ulovio i uvijek se ljutim jer nikad ne želi uzeti novac. Susjeda koja me zove na ćakulu uz slatki prošek kojeg je njen muž napravio. To su ljudi koji u sebi imaju veliko bogatsvo i veseli ih što nekome mogu uljepšati dan.U gradu toga nema, bar ne toliko bezuvjetno i s toliko ljubavi kao na selu. Svatko svakog primjeti, a pritom brine samo svoju brigu – osim onih par, kojih ima svugdje, ali ih namjerno zanemarujem.
Zadnjih godina grad mi je postao tijesan, naročito od kad su djeca zasnovala svoje male obitelji i nisu više ovisna o meni. Postao je samo mjesto stanovanja, a ne življenja. Mislim da sam sve bliže odluci kada ću uzeti dva kofera i preseliti se u Selo Moje Malo.

sretno ti :) ak misliš da ti je to ok

iz osobnog iskustva a i ostalih (frendica) priča, zima je gadna, burovita, pusta, nikog, pa bude teško u duši i pri duši
kad grane proljeće to je što drugo..i pogotovo ako si friška..pa ti je sve wow i jaooo ljepote...
ali nakon dvije tri godine masa njih, ne velim i da će tebi, ...se jaaako al baš jaako gubi oduševljenje..do lupanja glavom o zid, pogotovo ako je stan u gradu ..postao iz ovog ili onog razloga upitan

ako su ti samo nužne osnovne namirnice, okej, inače je ozbiljno sve ali sve skuplje, i nedostaju sadržaji jer nedostaju, o doktorima i " putovanjima" do zubara, veta ili čega, koga god, jer nema u mjestu je priča za sebe
i zapravo ničega da ti odvuče pažnju, osim da buš za kompom i svim mogućim filmskim programima..

svejedno ja bi razmislila,
idealno je ako si 5.-9. mjesec tam, zimu sim...

Hej Donna :), hvala!
Jedino što me još veže za ovaj grad je obitelj, a opet 50 minuta vožnje je tako malo i beznačajno da mi opet budu dovoljno blizu.

Dobro je što uvijek imam mogućnost vratiti se u svoj stan ako mi onakav način življenja dosadi. Trenutno mi je velika prednost življenje u i sa prirodom.

I ja sam bila u toj dilemi prije dosta godina.
Zaključila sam da ću napraviti kako mi dođe. Semplice. Jednostavno.
Napravi kako ti je po volji, iako...još si mlada.

Pozdrav ,Nova :)
Dobro došla:)

Čitam..poznato pišeš.
Poznat mi tak doživljaj sela mojeg malog.Ja sad živim ,ne baš u toliko malom ,ali dovoljno da zimu doživim kako je Ladona spominje..ali,ne treba ljudima u nekim godinama puno..
No ti si još mlada,kako Đusi kaže.

A doselio sam iz unutrašnjosti iz grada id 40ak tisuća stanovnika..i dosta nas se je poznavalo.
Nikako kao ovdje...ovdje zimi svatko zna ko šta kuha ...;)))))
Ljeti manje...ljeti živimo skoro pa gradski život..vrevu..
Pozdrav :)

puna podrška i razumijem to, i sama sam u tim mislima

Bok Juicy, baš tako. Napraviti ću kako me volja jer to sada mogu. Što se godina tiče,jesu kakve jesu, možda upravo onakve u kojima mogu početi udovoljavati sebi :)

Pozdrav Dovla :)
Često mi ovdje (mlađi muškarcu) kažu godine su samo broj. Meni nužno ne, ali u ovom slučaju sela mojeg malog, jesu. Živim u dosta velikom gradu, a ponekad imam osjećaj kao da sam sama. Na selu živi malo ljudi, a nikad nisam sama. Svi se znamo već desetljećima i jako mi godi ta toplina i jednostavnost.
Selo i nije tako samo. Vrlo je blizu većih gradića na otoku pa kad se zaželim gužvice, sjednem u auto i pridružim se :)

Bok BZ, čitajući tvoje zapise počela sam učestalije razmišljati o micanju okova grada :)

Kod nas na selo se doselilo ljudi iz grada, neki su se vratili u grad.
Ne može se dugo biti gost. Problem nastaje kad se postaje domaćin. Počinje im ići na živce ono zbog čega su se doselili.

Uvijek se sjetim Muje u Kanadi, snijega i grtalice.. od pada divan snijeg do ovo bijelo govno opet pada..

i ja bih i ja bih...:) Ima li mjesta za mene? Imam stan viška u Zagrebu pa bih mijenjao za neku ribarsku kamenu kućicu blizu mora, ako ide Ljetovat ću onda na moru, a u Zagrebu ću zimit...Baš tio hvala kaj si mi dala makar ideju da maštam o idealnom načinu da dočekam smrt:)

Pognioci, potpuno razumijem. Zato, za sada, postoji samo opcija povremeno i privremeno.

Eh Eternis, žao mi je da se nismo ranije upoznali :))
Sve je to davnih dana pokupovano, ali ako baš ne mora biti stara i ribarska, ima nade!

Hm...i sama sam imala prije cca 10 godina takvu ideju i skoro ju realizirala, ali onda sam poslušala frenda i njegov pametan savjet: ne ide žena sama živjet u kuću na selu! Otada radim na tome da nađem družbenika (cu) za takvo zajedništvo van grada ..na selu ili manjem gradu, ali ova formula 6+6 je najbolje rješenje! Falio bi mi Zagreb i sve što nudi ako bi to bilo na dulje vrijeme?

Dobar vam svima dan!

čitam blog često, raznovrsnije je od pvt-a,( jer na pvt-u ugl. krene niz sličnih pitanja..odakle,što radiš itd.itd..)

Potpuno razumijem Semplice, o čemu pišeš, al' kužim i ovo sve što je napisala ladonna

Meni je ovaj grad isto postao tijesan, kako pišeš i prelomit ću ,to znam, pa s koferima pravac , natrag u mali moj rodni grad

Tamo je , po svemu što vidim i znam,od rodbine ,prijatelja i poznanika koji tamo žive , život jednostavniji, mirniji, lakši..sve je "na blizu", poznata sredina, poznati ljudi, dovoljno velik,a opet puno više, onako kako kažu "po mjeri čovjeka"

Premda, eto moja najbolja frendica i od tamo odselila u obližnje selo, jer, kako kaže "komadić vrta mi zlata vrijedi" :)

Život na selu je puno skuplji nego u gradu. Nema se tu što provoditi starost, ukoliko nemaš mladosti na raspolaganju pored sebe.
Prva trgovina mi je preko 3 km mali Konzum, ostalo je desetak km dalje. Dobro da je Konzum, jer privatnici napuhuju cijene. Prva autobusna stanica isto tako i to kroz šumu i polje.
Problem sa mobitel i internet signalnom, jedino HT se potrudio, ostali svi nude usluge koje nisu ostvarive. Dom zdravlja preko desetak km, bez povezanosti autobusa.
Sela su zaboravljena od države, osim određenih koji su politički aktivni i dižu potpore za koječega.

Živim tridesetak km od Zagreba i u gradu sam za dvadesetak minuta. Autom do ZG mi je bliže nego pješice do prve trgovine.
Da mi krtice ne ruju travnjak, bila bi mi trava zeleeeena.
Ovako uživam na selu, borim se sa krticama i uvjerena sam da je ovdje najljepše mjesto na planeti.

P.S. crveni puževi bez kućice mi već napadaju vrt. Ako ću ih trovati i bacati kemikalije, onda to nije ekološki vrt, pa aktivno razmišljam ne toviti puževe i prestati raditi vrt.

Sara, zato i jesam još uvijek ovdje. Počekat ću još malo pa možda mi se netko pridruži haha :))

Hana-ana, mene drži ovo mjesto jer je ovo moj rodni grad i svi moji su ovdje u krugu 10 km. Da nije tako, ne znam bih li se ovoliko dvoumila.

Pognioci, zato nemam namjeru početi se baviti povrtlarstvom :)))

Isprike vama koji ste čitali. Nešto mi se zbrljalo kad sam c/p iz worda pa ispravljala dvije riječi. Bilo je nečitko, ali ispravila sam.