Maslinovo ulje prodajem

I grane sunce tamo od Biokova,
i prosu zlato svoje tepline,
na Poljica moja,
na dan današnji,
dan svetoga Jure.

I ozlati sunce još lipše lipotu ovu,
ozlati, još više zlatne cvitove Brnistre,
kroz Burinon očišćen zrak,
još jasnje sije,
na ove krasne boje, modrine mora,
sure, surine Mosora,
zelene, zelenine Bora i gore vazdaživa zelenila.

I polje pitomo obasja, tek olistale Trišnje, Višnje i Praske,
kumpire tek iznikle,
pome tek posađene,
na olistale vinograde.

I ozlati sunce zlatnin zrakom svojin,
brdo Gradac i kapelu svetoga Jure,
ti kamen sveti, Poljički,
ti kamen sveti hrvatski,
Božjon providnošću i milošcu nama naseljeni,
zagovoron svetoga Jure štićeni, branjeni, odbranjeni.

I ozlati sunce puk naš i ljude,
malu dicu šta se igraju u dvoru i pridvorju,
staru čeljad šta izašla da ogrije stare napaćene kosti na teplini pramalića.
I ozlati sunce i ljude, sve, žensku, mušku čeljad,
u punoj snazi, da se vesele lipomu danu i blagdanu.

I da nan dragi Bog da budemu tu,
tu na toj surovoj lipoti,
di oko se divi a Drača bode,
i da nam Bog da tu budemo svoji,
gordi i časni i ne previše pohlepni,
I da nan Bog da budemo i ponizni i zahvalni.

I falati Bože za lipotu ovu i lipo jutro ovo,
fala ti za zagovor da nas sveti Juraj štiti,
ti časni vojnik što zmaja ubi.
Fala ti Bože što nan da dušu, dušu što voli,
fala ti Bože na svemu, jer Poljičani su od vika i na vike biće tvoji.

Na dobro van sveti Jure doša i od svi zala vas sačuva,
želi van vaš Jarac Mosorski.

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, svetac je.


Link

Svima kojima je danas imendan od srca čestitan

hvala ti puno, i tebi dragi Jarče- sv.Juraj je zaštitnik tatinog sela i u toj crkvici sam krštena

najdraži mi svetac jer je odlučan

Hvala ti Jaro.
Rođena sam u selu Đurđic pa su me krstili ..kako drugačije nego Đurđica:-))

prilog temi

Jurjevo, blagdan sv. Jurja 23. IV., u hrvatskoj pučkoj tradiciji često shvaćen kao prvi dan proljeća,
odn. kao početak gospodarske godine.
Na taj su se dan, posebice u sjevernim hrvatskim krajevima, unajmljivali, otpuštali i mijenjali sluge i pastiri. Imalo je i obilježja stočnoga blagdana: stoka se na Jurjevo svečano izvodila na pašu, često prvi put u godini, te kitila vijencima od proljetnoga cvijeća i drugoga bilja.
Vjerovalo se da će ju ti vijenci cijelu godinu štititi od bolesti i drugog zla (vještica i sl.), a na povratku su se bacali na krov staje.

Na Jurjevo su se priređivale utrke i vodili konji pred crkvu na blagoslov. Po zapadnoj su se Hrvatskoj dan uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo palili jurjevski krjesovi. Uz njih bi se okupljala uglavnom mladež, ali i ostali stanovnici sela, oko krijesa bi plesali i pjevali pjesme karakteristična sadržaja.
Vjerovalo se da jurjevski krijes (kao i ostale godišnje vatre) ima magičnu moć zaštite od bolesti i drugoga zla pa bi okupljeni krijes preskakivali, stoka se sljedeći dan protjerivala preko zgarišta, a ugarci i pepeo od krijesa zaticali u njive i vrtove (zaštita i poticanje rodnosti).
Od običaja na Jurjevo posebno se ističu jurjevski ophodi. Prostorno su ograničeni na sjeverozapad Hrvatske (uglavnom kajkavsko područje), a protežu se i u sjeveroistočnu Sloveniju. Postoje mnoge razlike od kraja do kraja s obzirom na broj, spol i dob ophodnika, njihove nazive, opremu, vrijeme ophoda i sl. Ophodnici su (jurjaši, đurđari, jurjevčani, jurjaki i sl.) – najčešće mladići, rjeđe djevojke, a u novije doba sve češće mlađi dječaci i djevojčice – obilazili seoske kuće uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo, otpjevali bi jurjašku pjesmu, dobivali dar (jaja, slanina, vino, novac), zahvaljivali na njemu ili kudili ukućane ako ih ovi nisu saslušali i darivali. Nosili su prolistale grančice i svakoj su kući ostavljali barem jednu, jer se vjerovalo da one imaju zaštitnu i plodonosnu moć.
Većinom je među njima bio i poseban sudionik, zeleni Juraj (zeleni Jura, zeleni Đuro i sl.), skriven ispod koša od prolistalih grančica ili na koji drugi način njima okićen. Zeleni Juraj nije pjevao niti išta govorio, samo bi u određenim trenutcima poskakivao ili zaplesao. O značenju i postanju toga lika postoje različita tumačenja, a općenito se smatra da je s vremenom došlo do stapanja folklorne predodžbe o zelenom Jurju s predodžbom o kršćanskome sv. Jurju. Smatra se da je drevni smisao jurjevskih tradicija, uz naviještanje proljeća, bila magijska zaštita od djelovanja zlih sila kao i poticanje rodnosti usjeva i stoke.