zmajić

Sanjao sam da sam varvar
Riđih kosa, nagih grudi,
I da nosim teško koplje,
A da sunce jarko rudi.

Jarko rudi, zlatno sijeva
Izmeđ cvjetnih tankih hvoja.
Sanjao sam da sam varvar
Na zelenu polju boja,

Na zelenu bojnom polju,
Gdje se vije pramen dima,
I gdje leže nagi leši
Pod visokim kedrovima,

I gdje poju blijede žene
Vijuć svoja bijela vela,
I gdje idu svećenici
Noseć žare od opijela,

I gdje praska tiha vatra
Sa lomače ubojnika,
A u dolu grad se viđa
Kao blijedozlatna slika.

A ja stojim, ja ga gledam,
Na ruci mi krv od boja,
A uza me tiho sloni
Zlatooka ljubav moja.

I ona me tiho gleda
Pa mi i zbori.
Iz doline idu momci
I vika se njina ori.

V.V.

Nek anđeli čuvaju..
Braniteljice i Branitelje..
Koji su stradali u bljesku..

Baš svagda spominjuć te, majko moja,
Od boli planem i od nepokoja,
I tužno mi je, plakat mi se hoće
Rad nesreće ti i rad tuđe zloće.
A radujem se ipak pored sjete,
Da Hrvat jesam, da sam tvoje dijete.

Imade l’ gdje domovine ovake,
Što tolike je rodila junake,
Kraj rana samrtnih i ljutih strava
I svježa ostala i tako zdrava,
Uz nevolju i drugih jada trista
Ovako sveta, sjajna i prečista?

Miroljubnu na Tebe, majko sveta,
Navalila je đavla divlja četa,
I rukom krvavom i rukom blatnom
Za krunom posegla ti glave zlatnom,
I ubojničkim mačem svrgla nato
Tvoj plašt, tvoj kraljevski, u crno blato.

U bijesu svome, usred zlobe svoje,
Razlomila napola žezlo tvoje,
Što gore jošte, – lažju i obmance
U ropske sinove ti spela lance. –
No ne plač, ne plač, mila moja mati,
I porobljena ti ćeš suncem sjati!

Uzvišena ti miso kruni glavu,
Neporočna ti prošlost vije slavu;
Iz krvi slavno propalih sinova
U grimizan ćeš plašt se zaodjet s nova,
I žezlo će se vratit skorog goda:
A žezlo to će tvoja bit sloboda! –

R.J.

Moje poštovanje i zahvala svim braniteljicama i braniteljima ❤️

Wasy...❤

Ehhh, da to je prava domoljubna poezija, i baš danas treba biti tu.
Hvala ti što postoje ljudi kao ti Wasy.

Hvala cyb...