zmajić

Ljudski je um ograničen, ali ljudska glupost nije.

Ovaj misli samo o pristevima?!

Tako mi prija što nema ničega.
Što se događa zračno ništa.
Što sa tjemena svakoga brijega
slika je ista.

Zuj kolobara baš mi odgovara,
jer se vidno širi u nečuj.
Do gluhosti sluh me nagovara
na pohod riječju.

Tako je dobro kad nešto splasne
i svane lice ništoće jasne.
Poćudno je kad besput i cesta
zamrse mjesta.

Djelatno je kad misao stane,
kad se stoljeća smaknu u dane.
Sa stanovišta svakog lista
jesen je ista.

V .K..

Men se čini da su
dojke..
Ili ti baluni..

https://m.youtube.com/watch?v=Qudotq4Zi1I&pp=ygUWYXpyYSB1c25lIHZyZWxlIHZpc2
5qZQ%

Mjesec mi je neprijatelj.
Sunce je ubojica poslan da me sredi.
Sve stvari oko mene
Savršeno su mi strane.
Mogao bih uzeti plišanog medvjedića,
Isto kao i akvarij s ribom
Ili mesarski nož,
Pitajući se – „Što je ovo, dovraga?“
Mogao bih gurnuti ruke
U užarenu pećnicu
I preispitivati nepojmljivu zimu u sebi
Dok mi meso na rukama cvrlji.

Sjedim u sobi rotirajućih noževa
I osluškujem skakavca kako cvrči
Negdje iz dubine,
Zatvoren u utrobi od papira.

Takve stvari se događaju ljudima poput mene –
Mi se vežemo za nekoga
Kao prošupljeni čamci malaksalih dasaka
Privezani za obalu.
I kad se taj vez ma i samo
Nakratko prekine, mi bespomoćno
Otplutamo u srce divljačke oluje
Koja tisućama nebeskih čekića
Razbija svako staklo
Koje je preostalo u nama.

B.K

Ima nekaj u tome:-))

Dobra! Ukrao sam!