Evolucija šmokljana

Pišem ti pismo, volio bih da je neko podugačko sa dosta rečenica i u njima puno značenja..
I već na početku ne dolazi ta misao koja bi se ujedinila u sadržaj. Neizrečenost visi sa
vrha stropa i ne želi sići dolje, ona se opredijelila da tu i ostane...
Početak uostalom ne bi ni trebao biti odviše težak i neprobavljiv, možda samo kao pozdrav,
znak poštovanja i naklonosti. Onda pomalo dodavanje upoznavanja, raznih lijepih misli umetnutih
kao začin koji popravlja svojevrsni dojam. Ako bi se tu koja emocija iskrala da prerano izađe iz okvira
morat će biti opet vracena od kuda je došla jer još nije došlo njezino vrijeme sazrijevanja.
A kako samo treba da završi da ne bude prenapadno, preočito, predosadno i da ti bude zanimljivo
i potakne na razmišljanje o tome kako bi bilo lijepo da mi odgovoriš?

blago njoj :)

:)***