balada botswana

okretnost uma je samo znacajka onih kojima postivati odluke urednistva nije zabavno. prije nekih mjesec i koji dan sretnem prijatelja i kazem kako si kaze nikad bolje. ja na to kazem opa da cujem u cemu je kvaka, kaze mi znas da sve one situacije u kojima sam odlucio biti bolji i nesto iz njih nauciti nisu urodile plodom i opet radim iste greske pa sam si to i sluzbeno priznao i zato sam nikad bolje, a ti pita on mene - kazem mu ja sam samo bolje ;-)

kad spoznaš te odluke, od kojih baš i nisi preveć naučio, moš bit manje loše npr ko ja? jer, ako ništa znam što me čeka i što ću opet činit i da gotovo neću sebe iznenadit! o tome da me i drugi nemreju iznenadit, da ne govorim. nema tu više nekog udivljenja ili žala...želje...ali kažem si, ima neke utjehe. no di sam ja još do stote!

razmislih malo i da moguce je i to, ali opet zasto nas pogresno uce da smo svemu sami krivi, zar moze covjek i krivici biti bas sam.