Čovječe, kakav blog!

hvala ti što imaš duha... :)))) Nisam ni pogledala sve verzije "Sneki repa" (ali Ete me tu zvao Sneki, kao snejk od zmija).
Uglavnom... Meni će trebati dobrih 6-9mj da budem u Snekinoj kondi, a onda pristajem snimati pravu verziju- ali to me ti moraš snimati ako pristaješ. Na Orguljama - evo bit će ako se slažeš Sneki rep na Orguljama. Nabavit ću ovaj stajling, pa će onda imati oko čega prosipati žuč a ne ovako kad imam 80tak kg. Slažem se i pristajem! Znaš da ja volim sve takve pizdarije, ali ti nabavi neku profi kameru a ja evo jedem piletinu i 3 bjelanjka uz maslac (keto game strong af) :)

Kad se primakne vrijeme- obvezujem se- skidam ovu genijalnu koreografiju.
Ajme, popravio si mi dan, sve me boli od trimera al i to je dobro za kondu.
Samo SNEKI REP NA POZDRAVU SUNCU I MORSKIM ORGULJAMA :)))))) ahahahaha odlična je, moći ću ja to!Link

Doprinos healingu bloga od mene: istina, realnost, uzročno-posljedično
i sportski fair play.
Ide video Link

...osoba koja me danas triput oslovila "debela prasica" (ovaj ...kako da to opišemo a ne udaramo nisko...ovaj posebnijeg izgleda, evo jbg ne znam na što skrenuti pažnju a da ne bude politički nekorektno...) Link;

....debela prasica: rodila dvoje, na porodiljnom, 180cm/77-78 kg. ček da bude fer ubacit ću klip Link :)))))) pjesma je top, ja ću uskoro biti u top formi, lagano.

Ovaj blog je prepun fascinacija i frustracija raznih, i uvijek je važno upratiti:
1. tko počinje, a tko uzvraća
2. tko, uopće kao takav, govori nešto.

-----------
Slobodno se izjasnite. Ovo je jedan od primjera, i nadam se da će osim Zadranina još netko đuskati - pjesma je "Sneki rep" :)))))
PS- hvala na svemu što ste mi napisali nakon mog ponoćnog videa. Da, smatram da je ovo mjesto pozitivno onoliko koliko ga učiniš; ali da su svi nasilni pokušaji prisvojnosti produkt nerazumijevanja da ovo nije nikakva zajednica. Mi nismo apostoli. Svatko piše svoj blog- ne moraš ga čitati, možeš, ako osoba suptilno daje do znanja da nisi zanimljiv onda to tako shvatiš i nađeš si druge sugovornike... A s niskim udarcima se postupa kao IRL: netko će okrenuti drugi obraz, netko će ti zveknuti aperkat. Ja sam uvijek voljela boksaše, teškaše. Ličim li im malo? Vladimir Kličko i ja, ročkas 25.3.! :) (Ali debelom prascu više liči netko drugi... Tko, eto kao prstom u govno, baš inzistira pričati o estetici, damn nigga just shut up).
Uživajte u usporedbi i slobodno komentirajte.

- nose kratke suknje. Ima ih i koje u tome fantastično izgledaju. Ima ih i koje nose samo body i najlonke- i takve nastupaju u Areni. Ima ih u raznim stilovima, odjećama, danas je 2024. i kriterij je samo: da nema celulita, sala i da odlično izgleda. Još uvijek ne mogu nositi što hoću, ali vrlo rado hoću biti lijepa, zgodna žena- i vjerujem da će mi sinovi biti sretniji nego da s masnom jetrom, masnim bubrezima i 120 kg sjebana sa uležanom kosom prdim uz tortilje i sprajt.

- imaju hobije. Nekome je to fitness, nekom joga, neka čita, neka piše blog... Moj je trenutno, situacijski određen Likom, ovaj blog. No kad se otvori više mogućnosti, rado ću krenuti u teretanu, piti kave sa svojim curama, sigurno je da ću si kupiti još koju knjigu, pogledati film...

- seksaju se. Odat ću vam tajnu, ali nemojte da vas šokira. Ako ste drugo, treće, peto, osmo dijete u obitelji- vaša mama se SEKSALA dok ste vi bili mali! Buuuu!

- smiju se, vesele, psuju, puše, pogledaju tekmu i to iz krivih motiva (jbg vaterpolisti su zgodni!)- boga im materina, kao da su muško! Ali ovo je 2024., i mame nisu više patnice koje otiru suze za daskom za luk pa govore "od luka je", mama te može i u materinu poslati - pogotovo ako je ugrožavaš, a o djeci da ne pričamo šta je kadra da ih zaštiti

- zarađuju- radom, rentom, ugovorom o djelu, kako god... I neće te prositi da joj daš krova nad glavom i štogod brašna i ulja da ima što dati djeci ako ostane udovica ili se razvede. Elem, imaju kriterije, preferencije, mogućnost da žele biti solo...

- imaju identitet. Sasvim je legitimno da ne želiš imati kosu kao Beyonce, nego britko pero kao Željko Malnar. I ne moraš pitati ni muža ni brata ni ćaću smiješ li što reći.

Ja ću pjevat, igrat i galamit- pa da vidim ko će mi zabranit.
A jedno sam sigurna: moji sinovi će imati od koga naučiti kako biti frajer, iako nemaju oca.
I imat će priliku upoznati žensko biće kao nedrugotno, i nikad da im napamet ne padne ijednu prekoriti s "žensko si!"; "majka si" (osim ako se doista ne radi o nekakvim budaletinama- ali ako se samo o povrijeđenom egu odbijenog muškarca radi... onda je bolje da se podsjetimo što sve majka, po Ustavu i Zakonu, smije biti.)

Jer ovo je 2024. godina, i jer je odzvonilo s majkama koje bijelo platno tkaju, dok ih kakav Matan ćuška da budu rumenije i jače, a one hodaju dva metra iza i paze da ga ne bi najidile.
"Ne plačem, sine, rezala sam luk".

Odjebite, mudžahedini; i ženetine koje bolje nisu znale pa bi voljele da je svima jadno kao njima.
Može se, stigne se, biti.
I djeca vole roditelje koji jesu.
Majke-patnice koje djecu nose kao vlastiti križ i pokoru, subklinički depresivne što su se rodile a kamoli što su rodile... Nisu ništa nego teret dušama.
Doduše, s takvima je divno lako svakom "Matanu" bez muda, i koji ne može ništa reći nego zacvili "ali... ali... ti si žena! majka!", računajući s time da se tako lavicu tjera u kut!

Link -đuskaj!

Link
Link -Bagrem

ja ovdje, iskreno, većeg šabana vidjela nisam od onih koji se prozivaju elitom i iz pozicije sasvim umišljene nadmoći (zaista... sasvim umišljene) u stilu zlobabe maltretiraju.

e pa, dok netko ne podivlja (ako si prefin kolač za "popizdi"- princip je isti, sve su ostalo nijanse)

a o nijansama je riječ.
-------------------------------


ako sam ja "sirova i sve gora nova" ...

bit ćemo iskreni: napišem u 10 min tekst koji "elita" ne napiše u 10 godina, pače ni 20, pa ni 130.
nisam jedina od "novih koji otjeraše"... a što to.

donna, smatraš li ti svoje tekstove kvalitetnima? (zbilja?)
i ako da, što ti smeta da je na blogu neka "sirova i sve gora" (koja, usput, što vam oduvijek smeta- voli pokazati sasvim dobar batak?)

i što je loše u tome da, neki od nas, tu i tamo (ne bez argumenta) prdnemo od smijeha (ili, ako želiš, zahihoćemo) na elitizam onih koji pišu bezveze- ili čak ne pišu uopće nego "bivaju"

come on, cut the crap. kukaš kad dobiješ, nakon što provociraš. i to je karakteristika "lošeg i sirovog", a ne mlađe i ljepše noge/cice/što već te smeta kod novih ZAPRAVO;

i ti si loša i sirova- čak i kad upakiraš u "hoch" celofan.
btw, ništa profinjeno ni hoch- ni u jednom tvom tekstu zasad.

sorry, donna, moramo biti iskreni- baš iskreni- bez zadnje namjere

lp


--------------------------
I nećemo se lagati, bijes prema "novoj i divljoj" izazvala ti je moja, kasno u noć postavljena, fotka u minici.
Kao i obično (iako to nije još neki prizor i tek sam počela raditi na fitnessu)- to je ono što ti smeta.
Jer ti jesi zlobaba, i to je divljaštvo.
A plemstvo je mačevanjem "en garde!", kad zatreba.
Što se povremene psovke tiče, ako je naša najveća Vesna Parun mogla napisati kao pjesnikinja "džepni kurcomlatić", složit ćemo se da je kvarna misao a ne riječ. Jedni od najdražih "volim te" bili su i jesu "volim te, u pm!"
A razaznajem i umiljata mačkasta govanca, prefrigane latinizme, ima tu puno toga... MISAO je pokvarena. I neplemenita, često, pri čemu ne vidim nikakve stilske argumente u tvom pisanju da si plemenitošću čak ni tu tepaš.

Vulgarnost zavisti, nedostatka talenta, nametljivosti zanimljivosti i karizme koja ne postoji- a da bi se bilo "elita sajta", nije baš noblesse... Ali prokuženo yes. :)

Zdravstvuj, donno! Da te osvježi i još jednom inspirira, ponavljam: Link

Prince& The New Power Generation Link

Jednog dana morat ću im pružiti odgovore. Zato ću danas istresti sva svoja saznanja ovdje, i tekst ću sačuvati.
Uz veliku šalicu kave, priuštit ću si meditaciju o razlozima naše obiteljske, a njegove osobne, tragedije.
Ono što je najvažnije, to je da je to dio naših života, ne i život sam. I dalje se držimo, s igračem manje, one "la famiglia e tutto", i naprotiv, mora nas dopasti i sreća. I uzet ćemo je, jer nam pripada.

Slijedi moje razmišljanje o svemu.

-------------------
Bit će potrebno, prvo, filtrirati sve ono što je trač, ili mogući trač.
Svekra nema skoro trideset godina, svekrve također godinama, a ispostavilo se da sam Itu poznavala kao jednu verziju koju mi je predočavao a meni sumnjiva bila nije. Sklisko je operirati sa stvarima o kojima ne znaš dovoljno, stoga neću uspjeti otkriti sve, i filigranski precizno ću odmjeravati što od toga ima pokrića, a što nema.
Pomoći će mi i činjenica da sam neke stvari otkrila u materijalnom obliku, od nalaza, nadalje.
--------------------

Moj je svekar potekao iz skromne obitelji. Visok i vižljast momak koji na fotografijama izgleda kao francuski glumac. Bio je osobito šarmantan i omiljen, i danas babe o njemu pričaju "o da, takav se jednom rađa".
Postao je doktor stomatologije.
U ovoj je kući bila jedna od njegovih ordinacija: radio je neprekidno.
Imao je, nedvojbeno, jednu prirodnu bistrinu- zadivljena sam čitala njegove dnevnike.
Bio je osobit čovjek, ambiciozan, vizionar.
Izgradio je ovu kuću od temelja.
Radio je neprestano, bio je čovjek od velikog rada i savjesti, i kao liječnik svejedno je smatrao da mu nije ispod časti: orati, kositi, drljati. Naprotiv, ponosio se činjenicom da je ovdje na selu.

Ali ovdje na selu, on je bio doktor stomatologije, socijalno inteligentan, vješt.
Kad je zaratilo- bio je i ravnatelj gospićke bolnice. Ormarić je pun njegovih spomenica, Danica Hrvatska, odlikovanja razna...
Uz to, lovačke medalje. Čega se primio, u tome je bio uspješan.

Moj je svekar bio prirodno nadareno biće, uz to vrlo odlučan u onom što naumi, lički čvrst, postojan i beskompromisan u tome da uspije, da ova kuća bude najveća, da se ne ide s didovine, bio je ponosni Ličanin, domoljub, liječnik-
pritom ponosan na svoje mjesto, svoje korijene- i bio je s lakoćom najveći.
Kažu "top pet Ličana u to vrijeme".

U sobi gdje peglam još uvijek miriši po zubarskim kemikalijama, još uvijek je tu priključak za vodu i brusilicu, i provela sam dosta noćnih sati smijući se uz njegova razmišljanja. Bio je cinik, inteligentan, strašno mi se sviđa njegov procesor i stil. Mislim da ne bi imao mnogošto, ako išta, protiv bilo kojeg mojeg postupka kako za Itina života, tako i za njegove smrti.
I vjerujem da bi navijao za nas - i da ne bi štedio sina od nekoliko "zdravorazumskih".
Kako bi mu započinjao pisma: "Ivice, tražim od tebe imperativom.....", uvijek ga upućujući na čast, muško ponašanje, rad i manje zajebancije... "knjigu u ruke, pamet u glavu!"

Moj je svekar, i po tome je bio drugačiji od svih ostalih u obitelji, imao jednu urođenu inteligenciju, bistrinu i nešto iznimno što ga je činilo - ne samo marljivim- nego i onim koji ima fokus, ustrajnost i jasno zadan cilj.
Svi su ga voljeli i poštovali- imao je u sebi i nešto od "seljačkog sina", pošteno, skromno. Vidi mu se i u osmjehu.
Užurban, mršav jer nije imao mira sjesti i jesti, živih očiju, bujne tamne kose i stidljivog smješka- moj svekar je i danas tiha patnja mnogim babama ovog mjesta koje mog sina ne znaju baš kao "Ivičinog malog" nego kao "Pjerovog unuka i imenjaka!"
(Svekar je bio Petar, ali nešto je u njegovoj pojavi bilo da ga je svekrva fantastično nazvala Pjer- a pošto je Petar već 30ineštogodišnji bratić, nama preostade Pjer i tako se zove moj dječak).
Čak je jednom, nevješto ali dobronamjerno, jedan uplakani djed otro suze krupnim rukama i rekao "Ej, ne daj se! Valjat će ti ovo dite, pazi mogo bi ti valjati, znaš ti tko je bio njegov did!"- oca upućeniji ne spominju, čujem uglavnom da je uvijek bio čudan i da ga nitko nije baš nešto poznavao- iako su ga površno znali svi. I bio je iznimno uglađen, znao je pozirati, onako činovnički nešto prosrati... Ali nije imao odnose s ljudima, prijatelje, ništa to...
Mislila sam, takav je tip.

Svekar je bio, izgleda, frajer.

Bio je kolerik, radišan, imao je i jednu sanjarsku i šarmersku notu, na svim tim fotkama i u ponekom ljubavnom pismu za njim ostalom vidi se da je imao i nešto lebdeće, eterično, poetsko.
Ali bio je zaista pravi muškarac, onaj koji stvara, koji pribavlja, koji radi, ratuje- sve što treba i sve što je dužnost.
Imao je, doduše, jednu strogost i visoka očekivanja i od ostalih članova obitelji, i tu se razočaravao.

-------------------------------------------

Pred kraj fakulteta upoznaje mladu studenticu kemije- i tu se rađa njihov prvi sin, znatno stariji od mog Ivice.
Svekrva je bila lijepa mlada lička gara, pritom joj je tepao Brka (kakva slučajnost) i on ju je dove' sebi, uz jasno obećanje da će kao dvoje intelektualaca postići sve, voljeti se, i odgajati dičicu.
Nježna su to ljubavna pisma, doduše kratka, i uvijek s tim što mu mora donijeti iz Zagreba od zubarskih sitnica (najčešće gutaperke :))

Svekrva je žena koja je također bila obrazovana, ali nije se osobito isticala u svojoj struci i velik je dio staža provela ili kao domaćica i majka, ili kao njegova asistentica. U nekom trenutku, prilično ranom, moj svekar ima takoreći javnu vezu sa svojom asistenticom.
To je dio u koji ne mogu ući jer nešto tu ima da kažeš "marš u pičku materinu prokletu mušku".
Ali ima još jedan detalj.

Moja je svekrva na svim tim fotografijama neobična, sjetna, s jednim čudnim pogledom u daljinu.
Takva je i na fotografijama od djevojaštva.
Kao cura u dvadesetima, brže-bolje je natukla kile i odrezala svoju prekrasnu gustu crnu kosu.
Na fotkama sa zabava, on se smije, ona sjebano gleda u daljinu.
Isto je izgledala i par godina nakon braka, i pred smrt.
Na nalazima koje sam našla, ne spominje se nikakav "galopirajući rak pluća" kako mi je Ita pričao.
Spominju se lezije na jetri, mogućnost trovanja...
I tu je nešto čudno.
Svakako, u braku su ostali jer to su ta vremena i to je Lika.
Štoviše, nakon sedam godina dobili su i Ivicu, i dizali su kuću.

Bili su obitelj s dvoje djece i sve je funkcioniralo kako treba:
dva dječaka, kuća u izgradnji, muž moćan, a žena kako treba.
Nebrojeno je goblena, heklanih čarapica koje iz sentimenta sad obučem svojoj bebi ne bih li svekrvu malo dozvala u naš život, vjerujem da su to bile fantastične kulinarske delicije, da je bila uzor-žena.
Uzor-žena, moćan suprug, dvoje djece i neki nesklad među njima dvoje.

Koji se tad, i u Lici, nije liječio razgovorom, razlazom ili tako nešto.
Moj je svekar bio nezadovoljan svojom suprugom, i ona njime. I svatko je to ispoljavao na svoj način, ali obitelj se održala.

Održala se na način da je Ita bio sin iz ugledne kuće, s bijelim BMW-om za osamnaesti rođendan, i svim pripadajućim oznakama. U Itu se vjerovalo, jer je stariji sin bio i ostao nekako podebilan- ružno je reći ali od djetinjstva je izgledao nekako... pa ajmo reći čudno; fakultet nije završio, oženio je neku pobožnu ne osobito obrazovanu ženicu, radi na auto-kućicama, izuzetno je zločest, ograničen, glup i ružan tip i to je moje iskustvo s njim koje ne mogu ublažiti ni uljepšati - koji je zapravo znao o Iti više i lešinario nadajući se da će mu bratova samačka smrt riješiti životne promašaje.
Naime, ja nisam znala da Ita ima povijest psihijatrijskih dijagnoza i tentamena suicida- brat je znao. Zato nijednom nije pogledao nećaka, a sa mnom je prekinuo kontakt saznavši da sam u drugom stanju.
Dotad je znao par puta doći, uglavnom posuditi neke kosilice, i tako umjetne, neosjećajne, bizarne, generičke razgovore između dva brata nikad čula nisam. Definitivno neki problemi s emocijama, sad gdje im tražiti razloge, vjerojatno u djetinjstvima ako ne i genetici; malo teže da u fatalnim ženama kao što sam- ah moš mislit'- ja.
(Pa ipak, krenula je ta priča. Svuda. Do ravnateljice škole u koju ide moj sin, nadalje... Probajte zamisliti kako je planulo da se Ita ubio zbog mene- a baš je sve savršeno bilo s njim, time i: njima. Pleme.)

Svakako, nešto u toj obitelji nije štimalo, kao što na neki već način ne štima ni u jednoj savršeno, ali ovdje je postojala još neka priča iza ugleda, slave i časti.
I ne bih ni u koga upirala prstom. Ono što stoji: djeca su odrastala u jednoj konfuziji po pitanju odnosa, muškaraca i žena, i s visokim očekivanjima koja, realno, nisu bili u stanju ispuniti po svojim prirodnim predispozicijama.
To ne znači da nisu mogli imati sretne živote.
Ali očevo ime nikad nisu mogli ni u snu doseći, osim dajući ga svojim nasljednicima (sinovljev bratić Petar je doktor znanosti).

I postojala je jedna mantra: otac je titan.
I postojala je jedna svijest: a ja nisam.
I postojala je jedna činjenica: stari Pjer je umro u 51-oj godini, do zadnjeg dana nasmijan, radišan i zajebant, do zadnjeg trenutka uspravan i šarmantan i prelijep, čak i na fotografiji par dana prije smrti, božićnoj, mršav i ispijen- ali jebeno francuski glumac.
Ode stari Pjer. I Ita tu konačno smije priznati: "nisam sposoban završiti Pravni fakultet kako mi je otac namijenio".
Brat se oženio i imao dvojicu sinova, idu evo i sad tu u Crkvu, zli su do pakla, ali misle da su ispravni jer stave anđele u prozore... I milina Božja.

Ali Ivica ostade s Majkom. Imao je 21 godinu kad je umro stari Pjer, majka je imala 51 kao i muž joj, vršnjaci su.
I Majka se zarekne: učinit će sve što može da bar onda Ita bude kao Pjer.
I školovala ga je... ha čuj, negdje do trideset šeste, na kraju je završio Promet uz pomoć dragog Boga valjda.

Međutim, zna se čiji je Ita. Čekalo ga je mjesto- pročelnika općine.

----------------------------------------------

Meni je priča djelovala jasna: čovjek je bio okupiran karijerom, plemenit i staromodan pa mu zato kurve (ispostavit će se: bio je ovisnik o kurvama s oglasnika a jednu je nakon majčine smrti na pet mjeseci i oženio) nisu opcija;
radije je čekao da dođe prava,
pretekle ga malo godine jer bila mu je važna karijera
(ispostavilo se da to nije bila nikakva njegova zasluga i identitet nego je eto tako to moralo, dug Općine ratnim zaslugama i imenu njegova oca)...

Pokaza on meni svoje zelenilo, kuću, i ja povjerujem da me voli; da je moje samo prihvatiti da je to Lika, da on nije u cvijetu mladosti i eventualno kaj ima klempave uši malo, što je meni bilo simpatično.
Ništa mi tu nije bilo čudno ni sumnjivo, ne po onom što sam ja tad znala, a te neke frikovske stvari pojma imala nisam (recimo, da kad mu uguglaš ime bivše supruge vidiš jednu bolesnu raskvašenu prikazu na Xanaxima koja leži u zatvoru zbog teške prostitucije i razbojništva u bosanskoj mahali).

Neke stvari sam saznala od njihova obiteljskog prijatelja psihijatra dr. Labure- nisam imala obraza maltretirati ga, kao teškog srčanog bolesnika, nekakvim susretima. Ali par ključnih stvari mi je ispričao. Da je taj čovjek imao zapravo jednu vezu, u mladosti, koja je potrajala tri godine. I poslije toga ništa osim tako nekih kurvi, a da će mi uživo reći "još nešto o njegovoj seksualnosti". Nisam se usudila, ali prema pretragama na mobitelu jasno mi je da je imao i gay sklonosti.

NIKAD, ni u tisuću života, ja to posumnjala ne bih: čovjek je bio prototip muškarčine, noga 47, 190 cm, najdublji glas svijeta, obožavao je aute, vlakove, oružja, svjetiljke... Bio je i u vojsci u Virovitici, u biti imao je puno toga vojničkog u karakteru.
Među ostalime, savršenu disciplinu da usprkos kaosu u glavi porješava što treba, gotovo mehanički odradi sve na poslu, okućnici, drva, pizde materine... A da poslije toga voli popiti, saznala sam kad sam već bila trudna.
I to je krio, i nakon nekog vremena je postalo jasno: čovjek ima problem.
(Poslije smrti još jasnije: liječen je od depresije, anksioznosti, produljenog žalovanja nakon majčine smrti, alkohola....)

Bitno je naglasiti: svekrvine i svekrove potkošulje i gaće (ne govorim o : ručnom satu, goblenu, diplomi, fotografiji)- bacila sam i spalila ja, skupa s Itinim stvarima. On ih je pobožno čuvao, ne izmijenivši nijedan detalj u kući u odnosu na roditeljske postavke. Dok je bila živa mama, nije uopće bio u vezi.
I zadnjeg dana života, spavao je u njemu prekratkoj, iznošenoj, trošnoj i čudnoj prastaroj pidžami: očevoj.

---------------------------------------------
Nemam detalja o tome kakav je bio suživot s majkom.
Po nekim elementima, rekla bih čak i bizaran.
Ta se žena rastala od života na dan kad je umro njen muž.
Znam da je bila hoarderica, definitivno, bila je skupljačica svega živog, od kartona za jaja u stotinama, do nekih čudnih stvari koje pronalazim po kući.
Vjerujem da mu je povlađivala. Ne znam tko je tu kome trebao više: on njoj, ili ona njemu.

Svakako, kad je umrla, prestao je biti pročelnik (ali opet ga je čekalo mjesto: U HEP-u. Nisam znala, doduše, da na šalteru- jer svaki dan mi je pričao što radi kao "glavni inženjer", do detalja.
Poanta je u tome da smo mi o svemu pričali do detalja.
Ali da je on nudio neku izmaštanu verziju sebe, i da sam većinu saznala kad je umro.
To našu priču čini bizarnom.

Sva seoska zla generirana od strane njegovog brata, ovo mjesto čine teško prihvatljivim za ostanak.
Pa uostalom, i njegov čin: vješanje, koje je zauvijek ovu kuću koju je stari Pjer gradio učinio sablasnom a zapravo je posve bajkovita.

Postoji li neka alkemija po kojoj bih ovdje mogla ostati, kao ponosna "lička princeza Lička gara" s dva princa, i kao hrabra ratnica prejebati sve prepreke?
Tko zna, da mi se prišulja duh starog dobrog svekra i pokaže mi način?
Ja ga, u ovoj kombinaciji, sama s dva dječaka, ne uspijevam naći.
Prihvatila bih varijantu nekog čuda ili Božje providnosti.

Zasad se sve čini kao tužna priča, u kojoj mi je žao i svekrvinih goblena, i mirisa zubarske ordinacije, i Ivičinih košulja s osobito širokim ramenima koje sam voljela...
Ali čini mi se da je to sve jedna prošlost, u kojoj smo se zatekli da li sudbinom ili slučajem, ali ne vidim nam ovdje budućnosti.

A voljela bih. Bila bih kadra. Međutim, zaista ne vidim kako.
Oprostite mi, svekre. Čini mi se da vama, ipak, daleko najviše dugujem objašnjenje- i djeci.
Bila bih kadra čuvati ovo vaše, ali zapravo nije li najviše vaš ovaj unuk s vašim imenom i prezimenom?
Ovo više nije vaše mjesto, i ova je kuća odavno izgubila smisao.
Da mi je sjesti s vama koju minutu, makar i u snu, i kad biste mi rekli kuda krenuti pa da se može- ja bih.
Ali činjenica je: sama sam, s dvojicom dječaka.

I vrijeme je, svekre... A ne bih vam željela obezvrijediti trud. I neka ostane kuća malom. Tko zna, možda se on vrati.
Tko zna, možda Lika opet bude ona u kojoj ima ljudi, smijeha, perspektive.
Ne vidim način da ostanemo, i to je sve što vam imam javiti.
A jest mi žao, i svjesna sam da napuštamo kuću koja je stvorena za bolje od onog što joj je dopalo.
Kao i svima nama u ovoj priči.

Danas sam vidjela da Sova na ružan način kritizira stopala, posramljujući je što je stavila svoju fotografiju ne bi li kao "starija žena privlačila pažnju".
Uzgred, gospođa Sova ima svojih desetak fotografija, i isto bi- ako uzmemo da je to relativno- mogla proći pod stariju ženu; i jednakom logikom ako je isticanje fotografije privlačenje pažnje čini to i Sova.

Kritika je išla na račun laka za nokte, kostiju na nogama pa čak i zakrivljenosti prstiju.
Mene rastužuje da se takva greška omakla ženi u zrelijim godinama, koja još ima nick koji sugerira valjda mudrost.

Ja bih, pak, pohvalila Sarinu fotografiju ne mjereći joj milimetre nožnih kostiju, niti besprijekornost apliciranog laka na noktima.
Pohvalila bih je UPRAVO kao zreliju ženu, i hrabrost da možda izazove i pažnju- pozitivnu ili negativnu pažnju.
Pohvalila bih fotografiju koja sugerira uživanje, opuštenost, interakciju s muškarcem (nimalo vulgarno), živost.

Pohvalila bih žene koje, prešavši puteve koje ja recimo prolazim aktualno, podigavši djecu na noge (a nije mala zajebancija, vjerujte mi), suočavajući se s kojekakvim strminama, kamenjarima i trnjem- pa makar i putem izvile koji prstić ili prerasle opsesiju savršenim lakom- podignu noge uvis na suncu, stave ih na muška prsa i osjećaju se živima, sposobnima uživati, pa čak štoviše sve redom obznaniti i (ne uvijek dobronamjernoj) publici bilo koje vrste.

Sara mi komotno može biti majka- i ne slažemo se uvijek u svemu. Ali ovo je toliko nenadjebivo, kad razmisliš malo o svemu, o tom životu, o tom da si žena, o tom da život kao takav često ima neke čudne ćorsokake i tmine, o tome da ta žena ima dvije odrasle kćeri... Toliko je nenadjebivo i lijepo to što je ovjekovječila. I uopće nije poanta u noktima, niti u kostima stopala. Ali tek nije poanta u onome tko je u stanju popišati se po tome, žalosno ne uviđajući- i još gore- i sama bivajući žena koju je život isto vjerojatno kojiput i ranio, i gorko prevario.

Voljela bih, kad svojim stopalima prijeđem još puteva (nadajući se da ovakvih dijelova puta više biti neće), svoja stopala podići na muška prsa ili pak na sunce- a ne njima gaziti male radosti drugih bića koje ih javno podijele, s lijepom porukom.

Fotografija je fantastična, i to kažem kao žena ženi;
kao mlađa žena ženi koja je, prešavši svoje staze i puteve, ostala sposobna nalakirati nokte crveno, podići stopala muškarcu na prsa i reći "volim te, živote".
Dodaj slobodno i "neka pati koga smeta".

To, mačko.

-------------------------------------------------------------------
Dodatak:

I ja se susrećem s raznim kritikama. I polako učim da se nije rodio tko bi svima ugodio- ali ne učim to onako da znam, nego onako da to zaista tako i osjećam.

Pa čak i ovdje...
Ako kažeš da ti je lako biti samohrana mama- mora da nešto krivo radiš i da si površna (a eto, pobiremo svjedodžbu odlikaša, dječaka koji je vrlo suptilan, iznijansiran i ne trpi nepravde i teror nad slabijima iako je dvije glave veći od vršnjaka; a eto, mom prematurusu ni traga hipotonusa... I imam ponešto eto s time.)
Ako kažeš da je teško- što si se jebala pa sad kukaš.

Ako uspraviš glavu i ideš naprijed- kučka bezdušna nije voljela muža.
Ako ti se slomi srce nad činjenicom da je tamo gdje jest- koja kuja umjesto da brine o djeci ona kuka za mrtvacem.

Ako sam plava i našminkana, droljasta sam.
Ako sam smeđa i nenašminkana, muškobanjasta sam.

Ako sam debela- koja krmača zapustila se.
Ako sam mišićava i radim na sebi- koja egoistična glupača, površna, čim se ona hvali.

....primjera je za do prekosutra, ali jedno je uočljivo: kolača svijetu nitko napekao nije.
I što god napravim, bit će onih koji će se posvađati sa sobom (zapravo, ne sa mnom) oko nečega.
I što god napravim, bit će onih koji će, pomireni sa sobom, nešto lijepo u tome vidjeti, jer pretežno i ne pokazujem ništa osim truda da od nezahvalne životne pozicije stvorim što više pobjeda za klince i sebe.

Odem li u misiju u Afriku, netko će pričati da sam pukla.
Preudam li se, netko će pričati da sam drolja (i paralelno govoriti da je Zlatko Mateša frajer).
Budem li mršava, debela, mišićava- svi će imati svoje mišljenje o svakoj od mogućih opcija kao da me "lično i personalno" jebu svake noći triput nasilu i zbog dogovorenog braka u Indiji pa eto moraju a ja im po volji nisam!
Svi će znati što treba učiniti, kako, i u kojoj prilici i dozi.

Ali .................
Pokosit ću dvorište sama.
Ispeći ću kruh sama.
Platit ću račune sama.
Borit ću se sama.
I na kraju dana, s tom diplomom ili bez nje, bit će mi ponešto jasno o tome odakle to ide, i kome se kao bumerang vraća.

Jer prekrasno je umornoj teti iz Konzuma reći da ima lijep ten.
Iako ima i : višak kilograma, izrast, podočnjake, malu plaću i vjerojatno se njeguje tek Soleom...
Ali kad joj kažeš da ima lijep ten, ima i osmjeh.
I to je i tvoj osmjeh.

Think about it. :)*

Molim, Jasenko Houdek Jajara? Kako na videu netko moze bit jaci nego na fotki? Evo fotka. Link

Gdje ste decki s misicima? Zasad je jedino FLY pokazao da ima ramena kao brdo. Gdje ste?

Link

-----hahaha, ovaj me kuži.

Daj mi par mjeseci teretane kad se vratim u Zg pa dođi plači manje ćeš pišat :)

znate, kad počneš s ketogenom tijelo se prilagođava prvih par dana.
Simptomi variraju, kod mene se radi o teškim proljevima.
Prvo se gube glikogenske rezerve, s čime odlazi i voda, a pomoću ketostixa ću pratiti pa vam javiti kad sam ušla u ketozu, odnosno kad je moje tijelo iscrpilo sav glikogen i prešlo živjeti od vlastitog sala.
Živjet će bogami sretno i berićetno, ima od čega.
Sve u svemu, više me ne muči što želim pizzu (to će ostati vaša frustra, muškarci)- nego što imam eksplozivne proljeve.

Postoji li cheat day u ketogenoj? U biti, na svakih 20-30 dana možeš napuniti glikogenske rezerve, i čak tu ima benefita za gubitak kila (dan u kojem se ubijaš: kolačima, tjesteninom, voćem, sve ono što inače ne smiješ).
Ali nakon toga opet slijedi isti mučan proces povratka u ketozu, što ne preporučam.
Zato, kao i u vezama- nemojte varati jer ćete se inače u vlastitim govnima utopiti.

Ketogena je sjajan način prehrane i na takvom smo evoluirali. Ljudi su se razvijali kao jedinke dok su kao dobri lovci jeli životinje i njihovu mast. Zatim je razvoj prestao jer smo krenuli u sve ubrajati gluposti: voće i povrće (obična vlakna, šećer i malo topivih vitamina), a najviše nam je presudilo kad smo u sebe počeli trpati stočnu hranu (žitarice).
O veganima neću puno govoriti. Imam tri frendice-poznanice veganke, od kojih je jedna potpuno psihofizički sjebana, druga pokušava posvojiti dijete jer "ne može imati djecu" (ja ne znam ima li mačka četrdeset kila, ja da sam beba ne bih tu dolazila sigurno); a treća razmišlja o samostanu i živi sa svoja tri psa. Jasno je da im fale nutrijenti, mozak je tu depriviran potrebnih tvari.

Moje najneuspješnije mršavljenje bilo je kad sam- vrlo kratko- bila vegan. Te se faze ne želim ni prisjećati, trajala je srećom svega 2 tjedna. U ta dva tjedna sam dobila izuzetno puno kila i nabujala, nabrekla- zašto? Jer to se zove stočna hrana, pa makar imala naljepnicu "zdravo". Ne vjerujte svemu što vlade promoviraju, uključite mozak: kad smo evoluirali? Kad je dobar lovac jeo stočnu hranu? I ono najbitnije: ako ti tijelo ŽUDI za mlijekom (a ti uzmeš sojino mlijeko); za mesom (a ti uzmeš VEGANSKO meso); ....... govori li ti to možda da si mentalno bolestan i defektan?

Uključite mozak i vratimo se na osnove. Sve što vidiš da priroda radi, imitiraj.
Počnimo jesti kako su jeli ljudi dok su evoluirali.
Izvadite jebene silikone koji vas remete energetski u području srčane čakre (zato postajete depresivne); a vi dečki krenite jesti meso jer ovo što u krevetu radite zove se rigor mortis a ne seks.

---------------------------
Žena od Milanovića laže ko pas.

Postanimo nacija seksualnih giganata i ljudi koji se opiru bolesnim trendovima.
Muškarci, postali ste totalne jadne pederčine i morate se vratiti na meso, jaja, maslac, ribu- a po mogućnosti biti sposobni sami uloviti. Pozdrav Ličanima i Hercegovcima koji su još jedini donekle autentični i donekle muškarci.
Žene, s tim smutijima ćete doći do faze da kao ja budete krmača, pekaru zaobilazimo odsad kao kugu, i jedemo prirodnu hranu.
Primjetit ćete kako ćete nakon nekog vremena poželjeti djecu a ne đukca, kako ćete prestati govoriti "joj fuj..."za sve, i kako ćete postati normalna žena a ne budala s psom i netlixom koju jebe šta je neka Zara izbacila (to je prvenstveno ružno i nekvalitetno, nefunkcionalno, ta opsesija je bolest i dokaz da ste potrošno sredstvo velikih korporacija). Postat će ti nebitno ugrađivati tu plastiku na nokte kao da si ranjeni orao. Osjetit ćeš buđenje Erosa i principa života.

Dajte si šest mjeseci da vam mozak postane normalan od toga i da vam se probude životne sile.
Make Croatia great again. Link
funfact- ovaj dečko više liči mom bratu nego moj brat, to je scary... Lovorka se u zadnje vrijeme nabacuje mom bratu, ali on želi promijeniti broj mobača- to su ti tvoje kave sa ZOBENIM mlijekom dečko...

MAKE IT ROUGH!

jesi li ti list lovora?

i skršio štrik.
Fakat sam se usrala. Sad sam tu granu uspjela dofurat na cestu i molim Ličane koji me čitaju da je netko pokupi.
:)*

zaista mislim da si ubrala sve
em što si bistra ko pčelica
em što to zapravo nije tako zakukuljeno bilo
osim što si bistra, još si i elokventa i načitana
pa kad tome dodaš tvoj sjajni smisao za humor
moje trkeljanje može biti samo inspirativnije
ka se radi o toj površnoj zabavi
nitko nije rekao da se i površna zabava ne može začinit
ali ja to smatram normalnim
i zato na jako mali broj blogova svraćam
idem tamo gdje se ljudi vole zajebavat
i super je kad se zajebancije izdigne mrvu od prozaika

kužim da sara to ne voli, ona je to davno dala do znanja
i miljno puta se dogodilo da reagira na trkeljanja takvog tipa
jer ga jednostavno ne preferira
i rijetko se šali


dalje o tebi Brko kad sime povukla za jezik i insinuirala da "ako je od mene kompliment..."
:))))
ti si zerija 20g od svojih stvarnih godina
sve ove tvoje šize koje tu dijeliš sa nama su normalne
a ti ih odrađuješ nevjerojatnom brzinom
100% sam uvjeren da tvoje vrijeme tek dolazi
nisi ti još ni primirisala svom peaku
tvoje introspekcije su genijalne
većinom
:)
ne poznam te, pa ne znam kad je nešto igrokaz a kad je zaprave
mislim, večinom naslućujem
ali sam svjestan da ima i jednog i drugog i da tim imaš svoje razloge za to

pisala si ovdje da te neki lik proganja i optužuje da si sklona probisvjetima
mislim da je fulao cijeli fudbal

ti si po meni, prototip barbike, koja sanja retro muškarca
zato su te i vagnuli dalmoš na zvijezde pa ličanin na "eu du natural"
nije lako spojit životni drajv kao da je usađen od svih tvojih baba predaka
sa tvojim mozgom

ali
ALI
uz tvoj mozak i tvoju sposobnost ogoljavanja, nema teorije da ćeš sazrijet u dinajlu
eto te ko lampa za još koju godinicu
sve nas je obilježila mantra o vječnoj ljubavi i zajebu kad se osvijesti da je nema
a može bit puno malih ljubavi
"malih"
velike one mogu bit
al ne moraju bit filmske i fatalne
eto, dobro sad?

:))