balada botswana

oci su ogledalo duse, a ogledala su prozor u svijet dusa. sjecam se kada smo bili na odmoru u Nizozemskoj, na farmi u blizini Rosendaala. bio je srpanj, te godine bila je najezda muha, znam da su nam u svakoj sobi visile one ljepljive trake i to cak po tri i to pune muha, odvratno, snitu kruha nismo smjeli ostaviti vani iza dorucka, sve je bilo bolje nego ostati u kuci pa smo se jedan dan zaputili biciklima na vecu turu po okolici, a kako je taj dan i bila ona neka proslava i natjecanje duatlona u 7 km udaljenom mjestu od naseg rekli smo zasto ne, nitko nije razmisljao da cemo se tako kasno vracati kuci i da bi mozda bilo dobro ponijeti svjetiljku vise ili kupiti nove baterije za onu jednu koja je bila vise za osvijetliti zemljovid nego cestu. krenuli smo oko 11 jer znali smo da cemo tamo i rucati i druziti se, a mozda cak i zabaviti predvecer ako bude neka dobra muzika i drustvo iako nam ni to nije bio glavni razlog za odlazak, vise one muhe s kojima smo na farmi vodili ratove. dolazak tamo dao je nagovijestiti da je to puno vece od ocekivanog i da Nizozemci stvarno ozbiljno shvacaju organizaciju takvih dogadjaja, svi su se brusili na utrku duatlona jer su starci dosli gledati svoj ponos kako biciklira i trci po nepreglednim ravnicama, a to je sve okrunjeno dobrom hranom i naravno finim pivama kojih nije nedostajalo u ponudi. mi po dolasku smo sjeli prvo blizu sanka jer smo znali da tako necemo morati niti biciklirati, a niti trcati po novu rundu. naravno da je sator bio velicine Okucana, a vani su se vrtili volovi, koje do tada nikada ni nismo vidjeli u tim izdanjima. svirka je pocela, prvo su sa zvucnika odzvanjali zvuci popularnih hitova sve dok se na pozornicu nije popeo rekao bi lokalni heroj u zelenom odjelu, a odusevljenju lokalnog stanovnistva nije bilo kraja. bilo je bas zabavno u punom smislu rijeci, krenule su pjesme na nizozemskom, ponavljali smo refrene dok su pive isle kao ovce u tor, brzo vrijeme leti kad je dobra ekipa, a Nizozemke su bile toliko prokleto zgodne da sam skoro u par navrata htio zaprositi, visoke plave, tamnije puti sto je bilo bas cudno, ali i pive su isle i koga je bilo briga.
pao je mrak, cijela svjetina se sjatila pod sator jer je vani poceo lagani ljetni vjetar s kojom kapi kise, nista strasno, ali u satoru je atmosfera bila sve ludja i ludja, cure su nam dolazile za stol bez poziva, naravno spika na engleskom je bila vrhunska, napokon da malo izostrim to za sto su me spremali 15 godina u skoli. poceo je i spontani ples, sto na stolu, pod stolom, kraj stola, ritam je bio sve ludji, a stimung iskricav jer smo na svakom hitu mislili da je vrhunac pa bi dosao jos bolji, zapravo najbolje je bilo vidjeti gust domace ekipe oko sebe, nama je bilo samo OK sto se tice muzike, ali smo se uzivili skupa s njima. bilo je negdje pola noci, pocelo je sve jace grmiti i kisa pracena sada jakim vjetrom je uzela danak, ekipa je pocela polako odlaziti doma. naravno ostajali su jos samo oni najuporniji koji su u guzicama imali velik teret pive da bi to i jedva u takvom stanju ponijeli doma i nas cetvero. zenske su zvale da nas bace do doma, ali bio je bed za bicikle koje smo uzeli u najam, imale su samo jos 2 mjesta slobodna u autu i to na stiskavac, megan nije mogao podnijeti nas 9, tako da se njih 7 lagano zaputilo doma, a Marin i ja smo ostali solo, cetiri bicikla nismo mogli voziti, ali smo dogovorili s deckom iz njihova drustva da ce nam donijeti lokot i lanac pa cemo ova dva zakljucati, a mi cemo se sa svojima uputiti nazad doma na farmu. tako je i bilo jer Joren je dofurao lokot i lanac, lanac je valjda bio od jednog od ovih bikova koje su pekli na raznju, ali OK omotali smo nekako bicikle. nevrijeme samo takvo, sto sada. pricekali smo jos malo da se smiri, vec su svi otisli i rascistili skoro sve osim satora i stolova. malo se smirilo i krenuli smo, zeludac je malo mucio, ali smo pedalirali i ohrabrivali jedno drugo kao da nema puno i te spike, svjetlo na biciklu je svijetlilo ravno 14 i pol centimetara ispred nas, znaci nisi nas mogao skuziti niti da si nosio na glavi umjesto naocala nocnu optiku. prvo je Marin skoro skrenuo u jarak, pa sam malo nakon toga ja skrenuo jer bilo bi steta ne probati, strgo sam odmah onaj prednji blatobran i volan je otisao u stranu, izravnao ga jesam, ali je non-stop nakon toga bjezao sto je dodatno zacinilo nastavak puta. niti jedan jedini auto na putu, svako malo bljesak da nas valjda probudi kako ne bi zaspali obojica. sve dok se Marinu nije pocelo krvnicki pisati pa smo stali uz cestu naravno prije ulaska kroz sumoviti dio jer kao nema smisla tamo se tek nista nece vidjeti. usrali smo se, znam da je i on, samo si nismo htjeli priznati. pisanje je gotovo, kaze mislim da cujem nekoga da nas prati, mislim si ma ne moguce, ali ako i je ajmo brze pedalirati, malo smo pojacali tempo. fakat sad nastavak voznje mislis da netko ide iza nas ili na biciklu ili jahac apokalipse sa sjekirom u ruci i na bijelom konju galopira da nas pokolje ko' male pilice. puls lagano raste, oci otvorene da bi u slucaju naglog kocenja mogle ispasti ispred bicikla, ojed na guzici odjednom ne pece i zapravo bas pase voznja na najneudobnijem sicu u Nizozemskoj i sire. u ruksaku su negdje papirnate maramice, ali pitaj ti boga di i da li su jos uopce unutra, trebale bi mi, ali ne za suze, a za ovo drugo sad ne stajem taman da ova sotona iza samo nosi pive za nas. kazem ja naglas, a gle mozda fakat netko isto ide bez lampe na bicu nasim putem, mozda je pijan jako jer sad se i meni cini da periodicno iza nesto cvili kao lose podmazan lanac. nisam vise u nista 100% siguran, strah me za poludit, znaci da ima kakav mitraljez negdje sad bi ga okrenuo iza i tri rafala samo da stane ta prokletinja koja nas prati, Marin nabrijava na sve gore, govori mi buraz jel' ti cujes ovo, kao stani stani pa da bolje cujem, mislim si ma di da stanem jesi ti totalno lud, kazem mu ma nije nista, kaze on ma stani, ma kazem ma kaj da stajem jesi lud, umorni smo ajmo doma malo brze, sigurno se ovi doma brinu di smo. mobitela nije bilo u to vrijeme jer da je zvao bi ako treba Vatikan samo da nas netko dodje spasiti iz ove grozote od putovanja prema kuci. odjednom u daljini vidi se auto koji ide nama u susret, mislim si fala ti Boze ovi su nasi pa makar pljackaju, sve im dam, samo da me odvezu negdje na sigurno. cviljene odozada se sve jace cuje, ali sad me bas briga neka samo cvili ta sotona na biciklu jer idemo prema autu koji odjednom lagano usporava, dobro sto se sada to dogadja, Marin kaze na glas ovaj je stao, odgovaram mu da vidim, okrece se auto prema smjeru od nas, dobro jel' moguce, mi sad vec za ozbiljno ubrzavamo na biciklima. sad na sve ili nista, ili mi ili Sotona iza nas na svom nepodmazanom biciklu sa sjekirom ili tko zna kakvom sabljom u rukama. reko buraz ako nas i copis biti ces umoran da neces moci obojicu zamlatiti, jedan ce se izvuci kako god, a onda si gotov. sad sam vec ljut i strgan umoran, najradije bi sad stao i pricekao pa da vidim gada koji se sulja s namjerom da nam naudi. mislim si malo ma to cu i napraviti, stao sam i kazem na glas stani, e pa sad cu da ti pokazem za sve sto si mi straha dao. Marin se okrece i govori jesi lud to je neki manijak pa znas ti Nizozemci nisu normalni stalno se ubijaju po tim selendrama zbog problema sa depresijom, ali i on je stao jedno 10 metara od mene i polako se vraca jer nikad nije bio papak. odjednom zvuka vise nema, sve je utihnulo, skuzio je valjda i sotona da smo nabrijani kao dva pitbula, gle mozes biti i dva metra Marin i ja cemo te sad raznijeti kao kokice iz mikrovalne. nista se ne dogadja stojimo, mrtvi umorni, krepani, vise nas nije niceg strah jer smo ga se nauzivali do maloprije. lampa tako dobro svijetli da s njom ne mogu ni u ruksaku sa sto dzepica naci ni onaj svicarac. ma strasno, idemo dalje doma, gotovo je sad. usro se sotona, nema ga vise. nakon 7-8 metara krece opet zvuk, ali sad malo drugacijeg tona, stanemo mi jos jednom, idem slucajno baciti pogled na Marinov bic, lampa samo sto ne krepa, ali pomogla je da skuzim da je ovom konju zastita za lanac spigana i kad smo je izravnali sotona je otisao, a i mi odmah iza njega doma u kucu na toplo i sigurno.