Čovječe, kakav blog!

Danas sam vidjela da Sova na ružan način kritizira stopala, posramljujući je što je stavila svoju fotografiju ne bi li kao "starija žena privlačila pažnju".
Uzgred, gospođa Sova ima svojih desetak fotografija, i isto bi- ako uzmemo da je to relativno- mogla proći pod stariju ženu; i jednakom logikom ako je isticanje fotografije privlačenje pažnje čini to i Sova.

Kritika je išla na račun laka za nokte, kostiju na nogama pa čak i zakrivljenosti prstiju.
Mene rastužuje da se takva greška omakla ženi u zrelijim godinama, koja još ima nick koji sugerira valjda mudrost.

Ja bih, pak, pohvalila Sarinu fotografiju ne mjereći joj milimetre nožnih kostiju, niti besprijekornost apliciranog laka na noktima.
Pohvalila bih je UPRAVO kao zreliju ženu, i hrabrost da možda izazove i pažnju- pozitivnu ili negativnu pažnju.
Pohvalila bih fotografiju koja sugerira uživanje, opuštenost, interakciju s muškarcem (nimalo vulgarno), živost.

Pohvalila bih žene koje, prešavši puteve koje ja recimo prolazim aktualno, podigavši djecu na noge (a nije mala zajebancija, vjerujte mi), suočavajući se s kojekakvim strminama, kamenjarima i trnjem- pa makar i putem izvile koji prstić ili prerasle opsesiju savršenim lakom- podignu noge uvis na suncu, stave ih na muška prsa i osjećaju se živima, sposobnima uživati, pa čak štoviše sve redom obznaniti i (ne uvijek dobronamjernoj) publici bilo koje vrste.

Sara mi komotno može biti majka- i ne slažemo se uvijek u svemu. Ali ovo je toliko nenadjebivo, kad razmisliš malo o svemu, o tom životu, o tom da si žena, o tom da život kao takav često ima neke čudne ćorsokake i tmine, o tome da ta žena ima dvije odrasle kćeri... Toliko je nenadjebivo i lijepo to što je ovjekovječila. I uopće nije poanta u noktima, niti u kostima stopala. Ali tek nije poanta u onome tko je u stanju popišati se po tome, žalosno ne uviđajući- i još gore- i sama bivajući žena koju je život isto vjerojatno kojiput i ranio, i gorko prevario.

Voljela bih, kad svojim stopalima prijeđem još puteva (nadajući se da ovakvih dijelova puta više biti neće), svoja stopala podići na muška prsa ili pak na sunce- a ne njima gaziti male radosti drugih bića koje ih javno podijele, s lijepom porukom.

Fotografija je fantastična, i to kažem kao žena ženi;
kao mlađa žena ženi koja je, prešavši svoje staze i puteve, ostala sposobna nalakirati nokte crveno, podići stopala muškarcu na prsa i reći "volim te, živote".
Dodaj slobodno i "neka pati koga smeta".

To, mačko.

-------------------------------------------------------------------
Dodatak:

I ja se susrećem s raznim kritikama. I polako učim da se nije rodio tko bi svima ugodio- ali ne učim to onako da znam, nego onako da to zaista tako i osjećam.

Pa čak i ovdje...
Ako kažeš da ti je lako biti samohrana mama- mora da nešto krivo radiš i da si površna (a eto, pobiremo svjedodžbu odlikaša, dječaka koji je vrlo suptilan, iznijansiran i ne trpi nepravde i teror nad slabijima iako je dvije glave veći od vršnjaka; a eto, mom prematurusu ni traga hipotonusa... I imam ponešto eto s time.)
Ako kažeš da je teško- što si se jebala pa sad kukaš.

Ako uspraviš glavu i ideš naprijed- kučka bezdušna nije voljela muža.
Ako ti se slomi srce nad činjenicom da je tamo gdje jest- koja kuja umjesto da brine o djeci ona kuka za mrtvacem.

Ako sam plava i našminkana, droljasta sam.
Ako sam smeđa i nenašminkana, muškobanjasta sam.

Ako sam debela- koja krmača zapustila se.
Ako sam mišićava i radim na sebi- koja egoistična glupača, površna, čim se ona hvali.

....primjera je za do prekosutra, ali jedno je uočljivo: kolača svijetu nitko napekao nije.
I što god napravim, bit će onih koji će se posvađati sa sobom (zapravo, ne sa mnom) oko nečega.
I što god napravim, bit će onih koji će, pomireni sa sobom, nešto lijepo u tome vidjeti, jer pretežno i ne pokazujem ništa osim truda da od nezahvalne životne pozicije stvorim što više pobjeda za klince i sebe.

Odem li u misiju u Afriku, netko će pričati da sam pukla.
Preudam li se, netko će pričati da sam drolja (i paralelno govoriti da je Zlatko Mateša frajer).
Budem li mršava, debela, mišićava- svi će imati svoje mišljenje o svakoj od mogućih opcija kao da me "lično i personalno" jebu svake noći triput nasilu i zbog dogovorenog braka u Indiji pa eto moraju a ja im po volji nisam!
Svi će znati što treba učiniti, kako, i u kojoj prilici i dozi.

Ali .................
Pokosit ću dvorište sama.
Ispeći ću kruh sama.
Platit ću račune sama.
Borit ću se sama.
I na kraju dana, s tom diplomom ili bez nje, bit će mi ponešto jasno o tome odakle to ide, i kome se kao bumerang vraća.

Jer prekrasno je umornoj teti iz Konzuma reći da ima lijep ten.
Iako ima i : višak kilograma, izrast, podočnjake, malu plaću i vjerojatno se njeguje tek Soleom...
Ali kad joj kažeš da ima lijep ten, ima i osmjeh.
I to je i tvoj osmjeh.

Think about it. :)*

imam ipak jedan mali mali prigovor. kakva solea? pa nivea je zakon ))))

Plava mi je najbolja.
Ali solea je odlicna iznenadjujuce.
I soleina krema za ruke s runolistom

(U lickim malim ducanima i nemas kaj drugo nabavit :)))

to vald još ratne zalihe ))

ugl, ova tema mi konačno legla (ja konzerva štaš)
al si mi dala ideju za izazov. ))

drago mi je :)