balada botswana

bila je strka onaj dan od jutra kad smo kretali na put, ti si nekako nervozu ubacila u petu, a moram priznati i ja sam zasrao s onim mijenjanjem baterije na satu. znam da su bili radovi na obilaznici i da je to dodatno ulijevalo napetost hocemo li na vrijeme stici na pleso. avioni nikoga ne cekaju, oni samo lete i mjesto im je u oblacima, a ti i ja ako stignemo stignemo ako ne onda neki drugi put do Rima ili u citroena i udri misko. to s citroenom sigurno nikako ne bi islo, pogotovo ne s klimom na pola, nisam je napunio jos od proslog ljeta i cijelo vrijeme navijam da ne krenu pasje vrucine kako nam ne bi trebala do posla jer ces mi krv na slamku popiti. mislim pa upravu si, ali svejedno ja ako nisam mogao nesto trpiti to je onda bas to kad si ti upravu. uf, to me izludjivalo, a i jedva sam stigao sve obaveze oko posla pa si mi ga ti jos znala zapapriti sa svojim 'jednostavnim zadacima' koji su uvijek bili sve samo ne jednostavni ni lako rijesivi. bas kao i tog jutra s tvojom molbom da skoknem na brzaka do Snjezane jer ti je sinoc tamo ostao neseser za put kaj si ga posudila Mirni pa si bas jucer isla po njega, ali si morala ici k Snjeski na kavu u pol 9 navecer jer bi valjda bogovi kofeina i nikotina bila jako ljuti na vas da niste jos to nalijale u sebe. jbte, uopce ne znam kako spavate i idete na wc od toliko crnila i dima kaj provucete kroz svoje zeluceke i pluca. nista, nakon promjene baterije u svom najdrazem satu, kojega si mi kupila za godisnjicu prije dvije godine, sjajnom primjerku Jacques Lemans modela Liverpool, uputio sam se k Snjeski. issss, mrzio sam ici k njoj zbog njezinog Darka, a i onog slinavog pesa vrste slona koji slini kao da su mu sve zlijezde slinovnice poduplane. taj njezin Darko je pak non-stop vani u dvoristu i nekaj kak' ti dela, a zapravo sve zive zove na pivu u garazu jer mu ona kao neda cugati. issss, koji je to kriminalac prve klase, nije se taj vruc hladne vode napio, a i taj cucak kojega je dofurao da im kak' ti cuva kucu, a nikad nigdje ne idu jer Snjeska radi prek ceste u frizeraju, a i on dve ulice dalje kod automehanicara Borisa koji vise nema mjesta u svom dvoristu pa kod Darka popravljaju aute sto ovom dobro dodje jer je blizu svoje garaze u kojoj uvijek ima osvjezenje. sve u svemu dosao sam k njima, zvonim na ulazna vrata pas laje ko' da mu je zadnje, valjda misli da sam postar. pitaj ti vraga s tom dzukeletinom da li bi me i prepoznao ili bi mi skosao noge ko' kakvu telecu kost. ajde javila se Snjezana u svojoj turbo kratkoj spavacici s lijepo uredjenim noktima i nekakvom plasticnom instalacijom u kosi da joj bude frckava. zanimljivo je da frckave zele biti ravne, ravne frckave, isto tako i mrsave bi bile debele, a debele mrsave. dobro, sto je to s vama zenskama. niste nimalo za nas muske pa ako sam te uzeo takvu kakva jesi i trpim te sto onda izmisljas o celulitu kad ni ne znam sto to je. veli Snjeska joj tak mi je drago da idete u Rim, bas sam pricala svom Darku kako bi i mi mogli i neka se malo ugleda na tebe kako ti svoju zenu vodis, a mi nigdje ne idemo. mislim si pa dobro jel' gledamo mi isti dnevnik ili koji jarac pa ja idem poslom, a zenu vodim jer eto tak ne moramo ta tri dana tamo placati hotel i jedini pravi realni trosak nasega puta bi trebale biti njezine avionske karte za tamo i nazad osim ako moja ne poludi pa ne kupimo tamo nekih kineskih marama ili torbi za previse novaca pa mi to unisti putovanje. ok, smijeskom samo potvrdim kao kakav james bond, a zapravo daleko od toga. daje mi neseser, gledam u to kao tele u sarenilo, ne kuzim zasto sam uopce isao po tu torbicu pa to je drek niti cetkica za zube ne stane kako spada. reko nis, cuj Snjeska hvala ti idem bas se zurimo, prekida me s pozivom na kavu, reko ma ne hvala jer znas kako je pred put malo nervoza jos ovi radovi tamo na obilaznici kod Buzina ma da se ne zakomplicira, kad evo ti ide Darko iz ducana, ojjjjj vojnicino dere se ko' kakav seljak, issss odmah mi muka u zelucu kad ga vidim u manduri kako nosi neki kaj ja znam valjda komad iz auta da li anlaser ili alternator majka bozija ne zna i naravno vrecicu iz ducana s logistikom. vice mi s dvorista di si vojnicino, cujem da idete u osvajanje rimskog carstva, ha. kakva sirovina mislim si, kad evo ti njega s recenicom kaj niste ovu moju uzeli s vama, nije rastrosna kako izgleda, a i zna talijanski haha. koji cinober, velim mu samo da, drugi put mozemo svi skupa, mislim si ne daj boze dragi s njim u avion, jos sa Snjeskom nekako, ali s njim pa taj bi vikao unutra kao da je ispred ducana s pajdasima. uzas koja kocnica evolucije, on i krokodili. jedva to nekako sve odigram i pozdravim ih uz zagrljaj sa Snjeskom kao da idemo na ratiste i vise nikad ne budemo dosli doma, dok mi on za to vrijeme pokazuje na mobitelu nekakvu ribu koju je prosli tjedan s kumom ulovio na jezeru u Rakitju. ma cirkus zivi, ali ajde prezivio sam. dolazim kroz guzvu doma, ali sve ok. ti me pitas iz kupaonice jesi donio neseser, mislim si NE isao sam k Snjeski po anlaser, pa kaj ti je s mozgom, veli ona joj znas kaj sam gledala da bi sve to skupa stavila u tvoju torbu pa sam mislila da bi bilo bolje staviti sve u tvoj neseser jer meni nis ne stane u ovaj kaj si donio, a i tak smo samo tri dana tamo pa mi prakticno osim cetkice za zube i parfema nista ni ne treba. o jebote zivot velim na glas u sebi.