Čovječe, kakav blog!

Link - Zvali su me nevolja, jer sam bila najbolja. Ne tvrdim- pjesma je poklon od čitatelja :)*
Zbog generalno narušenih odnosa na ovom sajtu, svih podjebavanja od kojih je tek dio zakačio mene, zbog ovog defilea ljudi koji su osim nicka zauzeli i karikaturu od nasilja i iživljavanja, pri čemu ima i ozbiljne patologije,
a zbog neumijeća da ostarim i rapidno razvijem potrebu za zubnom protetikom i čarapama protiv vena pa zadovoljim razne bloške "dive",
te zbog nemara spram toga da si u život tovarim ispravljanja krivih Drina, rekuperiram poremećene ličnosti,
ostvarujem životne fantazije likova koji žele biti u fokusu nekog tko ih ne jebe promil,
da boksam s nižom kategorijom pa zbog aperkata neprilagođenog umno i karakterno perolakom, ispadnem okrutna (a čekaj, tko te slagao da si teškaš kao ja? ili si mislio da cure nemaju mišiće? :))
itd.,

opcija komentara na mom blogu je trajno zaključana.
Time se lišavam ponekog zbilja ugodnog kontakta ovdje (fly, ete itd.), ljudi kojima je savršeno jasna dobrovoljnost čitanja/nečitanja, i jedina odluka koja pripada zdravom psihičkom aparatu: ne paše ti, ti produži; paše ti, bujrum.
Sve druge frustracije ostavljam ovom pomalo sick mjestu; ocvalim umornim bivšim ljepojkama kojima nad izgubljenim čarima života više ne pomaže nijedan Cukeraj, čije strasti i žgaravice ne ugasi soda bikarbona,
kojima jednostavno netko mora biti kriv
a nije nitko: vrijeme prolazi.

Godine lavova,
vina i makova
prošle su lagano,
k'o carski poručnik,
mlad i uobražen,
sa svojom draganom.
- Rijetki umiju sa zrelim godinama kao sa zrelim voćem- njima moje poštovanje i naklon.

Sav žal za minulim vremenom, propuštenim prilikama ili loše iskorištenim godinama- ne kažem da će i mene mimoići. Ali kronološki, još nije vrijeme pada sila... I nije mi namjera siliti se, već sjati kako mi je dano.
Ne mogu otkloniti ničije invaliditete, ničije tuge, ne mogu dame pomladiti, niti tipove uvjeriti da na vikend-spa jebačine (koje odbijam) pozovu gospođu od 67 nego mene od 37. Da mogu- ja bih to sve redom napravila.
Ne mogu.
I prema tome, nisam dužna odgovarati ni za čije muke proizašle iz jednostavnih zakona realnosti (koje i mene zakače, možda gadnije nego što djeluje, jer umijem ja pjesmom i gegom ponekad uinat a ne iz radosti!)

Tekstove ću pisati ovdje dok ne prihvatim savjet da to radim za pare. Zasad mi savršeno paše da me čitaju- osim onih ovdje zainteresiranih- svi moji koji imaju link. U interakciji iz tog proizašloj (ili pak- iz interakcije proizađe i tekst, kakav ću danas napisati kad ulovim vremena, a nakon razgovora s prijateljem), puno je smislenog, (među)ljudski vrijednog i, bez obzira na mojih 37 (koje nisu 73, na pažnju mnogih i na iritaciju mnogijih) - nimalo banalnih.
Meni, još uvijek u jednoj životnoj poziciji koja je specifična i koju ću uvijek pamtiti kao "dane visokog napona"- dragocjenih.

Komentiranje je, dakle, zaključano ovdje.
Pišem zato što je iz ovog mog, nastalo nešto što se može nazvati malim kružokom.
I ne, ne bih ga nazvala "elitnim"... :) Ali doista je lijep osjećaj, i žao mi je da vam promiče.
Kako rekoh, te žgaravice ne ugasi soda bikarbona, te gorčine ne ublaži torta iz Cukeraja.
Ali s tim frustrama mogu samo ako moram (ako posao nađem npr. u Zavodu za javno zdravstvo).

U privatno vrijeme, ne. Privatno vrijeme je za uživanje, i sretna sam što ćemo tako i činiti, u našim dugim pismima, razgovorima, whatsapp komentarima... "Rijetki nađu rijetke"

Sebe treba poštovati, među ostalim i onom starom "odjebi je pola zdravlja".
U mom životu nema mjesta za negativne ljude.
Njihove frustracije ostavljam njima, a na svojima radim- pa i pišući.
Ponešto intuitivno, ponešto logoterapijski.
Uvijek naprijed, na svojim dugim snažnim nogama, o kojima smijete misliti što god želite a ja ću ih uvijek pokazati ako tako poželim.

Sve šabanizme, osobne neostvarenosti, frustracije, seksualne neiživljenosti, impotencije, prepotencije, elitizme, krive Drine, Dunave i Vuke- ostavljam svakom svoje, bez namjere da se angažiram.
Onima kojima paše moja pisana riječ, moje promišljanje i neka već meditacija nad temom- imaju si čime skratiti poneku kavicu kad im ne paše društvo, ili ubrzati čekanje tramvaja...
I uvijek će mi biti drago čuti reakciju, komentar, drugačije mišljenje (kao i dosad- i to je naš krug lijepih misli, prorađivanja života i dijeljenja impresija... blagodarim.)