Čovječe, kakav blog!

Link
To sam joj naručila. To će dobiti, stvoreno za nju!

Sebi biram, imam 0 štikli - imala sam jedne i poklonila sestrični jer nisam mogla 1 korak.
Ne znam koje je rješenje, jednostavno me RUŠI kad krenem u štikli. Imam osjećaj kao da mi se diskonekta mozak.

Današnji bizar osjećaj: mojoj mami se sviđa reper GRŠE ali mislim da čak kao tip. Da jesam li čula novu pjesmu jer je bolja od Fantazije, da je jako lijep dečko i s takvim bih trebala biti- pazi moš mislit kak je to moj tip :))))))) U biti se njoj sviđa. Da čujemo novu pjesmu, valjda je to ovo. Meni je to totalno glupo ali nju nešto rajca u Gršetu očito. Link
Ne kužim di ona tu mene nalazi u ovakvim kombinacijama. :)))))) Idem je nazvat da sam skužila o čemu se radi, narajco mi je Grše staru... Je li moguće da se ovo događa...

Poslušala sam, pjesma je sranje i ja 70% ne razumijem jer mi taj dalmatinski tempo govora nije razumljiv. Zato sam i privela mami zeta iz Dalmacije- da sam šta razumjela pravovremeno ne bih s njim ni pričala. Tipovi kao Grše su mi zadnji na listi, ali mama će dobiti kartu za koncert i žrtvovat ću se da odemo. Dobit će i autogram, sve ću srušiti da stara dobije pusu od svog mezimca. :)

Stariji sin je na moru, mlađi i ja smo još tu- mi ćemo samo na par dana na more, nije još za to nekak :)))
I zove me stariji.
"Jel ti falim, priznaj? Ti meni fališ."
"Malo mi fališ, ouuuukeeej..."
"A jel bi ti sa starom negdje otišao koji dan? Nikad nismo bili u nekom skroz fensi hotelu".
"Bih... Ali ne bih da ide P. Ne možemo se zajebavat s njim kad ga držiš."
"Ma ne, to ti i ja da odemo a njega nek čuvaju baka i deda"
"Toooo!!! Negdje gdje imaju bazen i super hranu!"

---------mamino dijete, samo nek je vode i krkačine.
Sad ću nam izabrati nešto- par dana ali za sve pare :)

Ušla sam u keš zbog pokojnog muža- iskreno, kad se sjetim kako sam pošteno i ko pas radila a od toga imala tako malo... Bude mi žao. Živimo u sjebanim vremenima kad rad vrijedi najmanje, kad ti je pametnije dobro se udati. Ono što je najstrašnije: ja pojma nisam imala da sam se dobro... U materijalnom smislu.
Ali pojma nisam imala da sam se žešće loše... U nematerijalnom smislu.
Pa neka bude da je to neka kompenzacija.

Sad idem na booking.com, ali ovaj put filter "od najskupljeg" a ne "od najjeftinijeg" kao nekad. Sve se to mijenja, teško je shvatiti život, ali možda ga i ne moramo shvatiti nego loviti lijepe trenutke. Tim više što ima i onih drugih.
Imamo neku ponudu za nekretninu, jednu od njih više...
Može, ako pristanu na moju cijenu, hahaha... U protivnom, unutar obiteljske kuće gdje smo suvlasnici, uselit ću im Nepalce, Senegalce... Te "crne" koje ne vole i kojih se plaše... Hahaha...

E, moramo imati i poslugu u sobu. To će se svidjeti malom. Zaslužio je, moj odlikaš uzornog ponašanja, nek crknu dušmani.
Ovaj put, malecki, ne idemo u hostel u Varaždin.
Idemo neku fensericu, da vidimo što je život. Moj lijepi princ i ja.

Link

Najdraza subota u Zg bi mi bila na Sljemenu.
Ima jedan dio kojeg obozavam.
Dosta se kuzim u Sljeme a sad kak imam auto ...
Realno, to mi je jedini dio Zagreba (ne racunam ljude u to!) koji mi fali.
I Jarunski plac.
Ali odgovor je Sljeme.
Volim od okolice Samobor i Stubake.
I sve drugo mi je totalni užas iskreno :))))

Pošto me većinom čitaju muškarci bez ženske, podijelit ću s vama ljetni recept koji je toliko jednostavan da ga može napraviti i čimpanza.

1. Na malo maslaca prepržiš carsko meso rezano na sitno. Kad dobije boju, dodaj crvenu papriku rezanu na trake, nek i ona malo pusti. Onda dodaš malo Ledo mahuna pa sve pomiješaš i nek se par minuta to tako pirja- sve radiš na nekoj normalnoj srednjoj vatri, sve skupa traje manje od deset minuta.

2. Sad dodaj začine (sve po malo: vegeta, crvena paprika slatka, mrvica ljute, malo papra, nikakve kerefeke). I zaliješ čašom vode. Pusti da se to sad tako kuha, nek ta voda skroz ispari i nestane.

3. Za to vrijeme skuhaj neku rižu ili tjesteninu- ako si debeo slobodno preskoči.

I to je to, može i majmun, a jako je fino. Nemam iluzije da će moja Lo pokušat, mada možda se i zajebe?

To je dio koji je teško shvatiti, i osobno tu povlačim neku granicu.
Osobno, ne raspolažem informacijama dovoljno da bih znala reći. Postoje neki mogući scenariji gdje je, u nekoj formativnoj dobi, kriv otac, kriva majka, genetika, rat, životne okolnosti... Ne znam, tu se predajem.

Opasno je, također, ući u zonu iracionalnog gdje možeš uzeti recimo Hitlera, zamisliti ga kao malu rozu bebu, i onda žaliti što je on sve to napravio jer tko zna što i tko ga je uništio. Negdje moraš reći: "da, govorim o TOJ osobi kao osobi koja ima svijest, odgovornost i mogućnost izbora".

Znam puno ljudi koji su proživjeli nešto teško, neidealno, pa su imali mehanizme i načine izdići se iz toga. Neki nisu.
Uvijek za primjer dajem svog frenda Ž. Otac mu je bio teški alkoholičar, terorizirao ih je, dok nije umro od direktnih posljedica alkoholizma. Ž.se davno zarekao da je najžešće što će popiti cola.

Čak i ako bi se išlo reći "ali moja mama je kuhala jaku ličku hranu, svake nedjelje kolače i 20 vrsta kolača svaki blagdan"- pa pričati da su tu nastali adipociti i lakše se debljam od nekoga; zaista bi više nego jadno, lejm, jajarski- da ja s 37 godina kukam što sam na dijeti JER MOJA MAMA... Ne, jer ja. Ako sam mogla s 5 godina biti bucka zbog mame, vala s 37 sam ipak zbog sebe.

U osnovi, svi mi imamo razlog za bježati u alkohol ili heroin (ako ništa: eto, život prolazi i svi smo smrtni, ajmo pobjeći od te teške spoznaje?), za pitati se čemu sve ovo i koji je smisao. Činjenica je da uglavnom- trijezni živimo ovaj život. Oni koji ne, imaju neki sjeb, neku bolest- i ni to ne znači da nisu sasvim dovoljno divni da bi ih se voljelo.
Ali prihvaćaš da si voljela čovjeka koji je bio bolestan, već slijedom tko zna čega, i u kombinaciji: do odraslih i zrelih godina nije se naučio nositi sa životom takvim kakav jest, bez patoloških i sa životom neodrživih, obrazaca.
Boli li? Naravno da boli.
Može li se? Naravno, mora se.

U nekoj kombinaciji, rekla bih da i ti i ja sad moramo "ili same, ili pametno birati".
Ali ja sam ovaj put birala i pametno- ne raspolažući s pravim informacijama a vjerujući (ni sad ne znam bi li trebalo, što, uzeti privatnog detektiva).
Da ne govorimo da se može dogoditi najljepši i najpametniji mogući izbor, pa tipa pogodi grom i izađe mu na guzicu, i sl.
Život je poligon različitih iskustava i u nekom trenutku kažeš "tako kako je".
Jer, draga moja C., teško je ukupnost naših iskustava svesti isključivo i samo na racionalno iskustvo- ma koliko ljubili razlog, uzrok-posljedicu i "ima svoje objašnjenje".
Pa opet- ni to nije sve.
Imamo žabe koje se pretvaraju u prinčeve, imamo posrnule prinčeve, imamo udese razne... I imamo život, koji je po sebi još uvijek neodgonetnuta tajna, jednako kao i smrt.
I najbolje (i jedino) što možeš je- živjeti dalje, i kad se nešto loše dogodi.
Odgovore na sva pitanja, budi sigurna, nećemo pronaći. :)*

"Citam
i
navijam za tebe

ima i pjesama koje idu uz tebe
npr Babys in black (decki iz Liverpoola , tj .........John, Paul ,Geo i Ringo)"

----------------------
Kažeš da ti javim mišljenje o pjesmi.
Iskreno, crninu nisam nosila nego par dana. Smatrala sam da me ne treba brinuti ni običaj, ni selo- nego činjenica da mi je u kući jedno dijete koje je prepotresno svjedočilo toj smrti; i drugo koje je beba. Nisam vidjela smisla u crnini i estetici lošeg osjećaja, žalovanja. U ekspresnom roku sam odlučila sve što je na van normalizirati; a u hodu sam rješavala koliko god mogu svoje unutarnje probleme s tom smrću.
Tu je puno pomoglo što nisam neuka, i što kad stvari razložiš- tugu ne možeš izbrisati, ali uzrok postaje jasan- bolest, ništa bitno drugačija nego što je rak.

Crninu nosim samo kad želim biti elegantna i lijepa, to je ultimativno estetsko rješenje. Karl Lagerfeld je rekao dvije pametne stvari: jedna je
"The worst is ugly short men. Women can be short, but for men it is impossible."

Druga, koje se držim također je: Think pink, but wear black.

Najzadovoljnija sobom sam bila kad sam imala idealnu kilažu i svojih par crnih uskih krpica- uz dobre tenisice i sunčane naočale, čistu kosu i špric parfema, tad mogu sve. :) Prizivam povratak te sjajne ere, nastojim. :)

----------------------------------------------------
Imam trenutke kad me sve to ražalosti, evo danas sam vozila kraj groblja i baš tad počne Stingova "I'll be watching you".
Ima trenutaka kad pomislim da je nepravedno.
Ali duboko sam svjesna da su takve i slične nepravde dio i tuđih iskustava; a svjesna sam i svega dobrog u životu i nimalo nezahvalna.

Kad sve to zbrojim i oduzmem, ne nalazim se u pjesmi Beatlesa.
Imam jednu kutijicu s Itinim ručnim satom, zlatnim lančićem i fotografijama.
Ponekad posegnem u nju i to su moji trenutci u kojima mu dajem sjećanje i nadu u vječnost njegovog duha.
Imam trenutke kad, onako baš i gorko pomislim, gledajući ovu ljepotu "eto, kad pomisliš da je raj, Đavo te nanjuši pa kaže nećeš, ovo je Zemlja".

Svjesna da je Zemlja, da parafraziram Doris, naučiš se hodat i s kamenjem i cvićem.
U crnom kad želim biti elegantna, ali u svim bojama. Svijetlim, tamnim, neonskim.

Hvala ti što si me pronašao u pjesmi, ali to je tek jedan dio mog iskustva i bivanja :*

da sam u najpopularnijim blogovima Iskrice ikad.
Pokazao mi link, stvarno.
Hvala vam na tome :***Link

Link

Meni je sve to prilično jasno postalo, nakon što se ubih ne samo tim faksom, nego i kopanjem po obiteljskoj prošlosti, njemu kao pročelniku, blablabla... Cluster B poremećaj ličnosti, osjećaj grandioznosti, alkoholizam i depresija (plus činjenica da se alkoholom otupljuje depresija, a alkohol je depresor središnjeg živčanog sustava, znači već tu je jedna sjebana spirala unutar ove veće)-kao dodatni sjebani faktori. Nije mi dokraja jasno je li on bio borderlineovac, to je psihijatrova sumnja. Svakako je iz cluster B, bilo je tu i narcističkog. Ako i sve subklinički, savršeno se uklapa njegovo povlačenje od sviju zadnjih godina, kad su pale sile i više nije bio pročelnik... S tim povlačenjem, dok je majka funkcionirala kao supply, ajde... Narcisi nisu ZAISTA zaljubljeni u sebe, naprotiv (pojam: narcistička rana). Da sam sve to znala, vjerojatno bih na drugačiji način prionula svemu skupa, predložila psihoterapiju... Ali nismo imali dovoljno vremena, a meni je nudio tu neku grandioznu sliku gdje o iskrenosti govora bilo nije. Koja iskrenost, ako sam šest mjeseci poslije njegove smrti saznala njegovo pravo radno mjesto, a svakodnevno mi je za ručkom opisivao što je danas na poslu radio na tobožnjem?

U toj široj i užoj familiji, ljudi se njime nisu bavili. Ne samo zato što su, većinom, emotivni kripli. Naprosto, ljudi se poženiše, imaju djecu, svoje poslove, brige,... On se od svih distancirao jer je na taj način mogao bez napada stvarnosti održavati fragilnu sliku o sebi, živjeti neku fantaziju i alkoholnu maglu...
Stvarnost na koju ga je upućivao obiteljski život bila mu je previše. Ne zato što je itko prema njemu bio loš (iako je naš odnos uključivao i "nemoj piti, nema šanse da piješ pa mene trudnu voziš", uostalom i "nemoj piti, moraš potrajati, s 48 si napravio dijete i ne smiješ se uništavati", "nemoj piti, nećeš se nikom u život usrati, pička ti materina smrdiš na kilometar!", pa i "nemoj piti, ljubavi moja, evo gledaj me, gledaj vidi...." pa na koljena i ljubi mu koljena, gležnjeve i pod)...
Ali nije stvar čak ni u tome. To je, što je dr.Labura rekao, "njegova, i to davna stvar".
Otac je postavio neke temelje grandioznosti, patološki "brak" s majkom, alkohol, depresija, osjećaj da nije dovoljno......
I ta sjebanost cluster b poremećaja gdje su stvari "pakao ili raj", "crno ili bijelo", "0 ili 1".

U njegovoj smrti ima nešto od "bit će po mome ili nikako"- koje nije adresirano ni na koga posebno- na život, na to što je stario, na to što Lika više nije ona Lika, na to što on nije kao otac, na to što ja nisam kao majka, na to što sad radi na šalteru a ne kao pročelnik, na to što ima vitiligo....... Na sve pomalo.
Objektivno, imao je solidan i odličan život; objektivno je i on po sebi bio solidan i odličan.
"Sve je im'o ništa im'o nije".

Itina smrt me naučila puno o životu. Alkoholičari su često iz cluster B poremećaja osobnosti, isto kao i samoubojice.
U podlozi je nemoć nošenja s realnošću, povlačenje, neartikuliranost, nemoć i emotivna distanciranost - već na ovaj ili onaj način. Površni i kompulzivni odnosi. Magijska vjerovanja, velike ljubavi na blic, odluke preko noći, prevara i paralelni odnosi, impulzivnost...
Ima toga puno. Ali onaj tko se ne nauči nositi s tim da je i ranjiv, i malen, i katkad gubitnik, i izložen, i nečiji, i u ravnini s nekim, i ispod nekog, i iznad nekog, i tko ne nauči u svemu tome biti pomalo duhovit i fleksibilan... Kad iscrpi sve metode bijegova od sebe, u kojima je alkohol tako čest...
Znaju završiti u situaciji osjećaja da život nema smisla- pa čak ni uz tako ganutljiv simbol: vlastitog dvomjesečnog sina u kolijevci.
Umro je od bolesti, i mogla sam je izliječiti otprilike koliko i žena kojoj je muž zatajio da ima rak kostiju, vjerovala je da ga ponekad "štreca" jer se istegao, a onda ga jednog dana našla mrtvog na dvorištu pa eto post mortem rekoše da je bio pun metastaza.
I našla nalaze.

Tako da... Jesam li što tu mogla utjecati? Moguće. Do našeg petog dejta znao je doslovno koliko plombi imam, o drugim stvarima da ne govorimo. Ja sam, tobože, puno o njemu znala. Do mjere da nisam znala gdje provodi osam sati dnevno. Tko zna bih li mogla (čak vjerujem da bih, imam i nekih znanja...) da smo se, sa svim ljepotama i ružnoćama, skinuli goli i gledali jedno drugo u oči pričajući si sve iskreno, kako jest.
Na ovaj način, bila sam eksperiment hoće li se što promijeniti postane li otac, bila sam svjedok, i ona koja ga je posljednji put izljubila i ispratila s "najvećim mogućim, nek košta pun kurac" buketom crvenih ruža.
Bio je i ostao lakonoga enigma, vuk samotnjak i imao je ranu koju ne bi svatko krio tako stoički kao on.
Šteta da si nije dao prići, zapravo, nikome. Možda majci.
Ja sam bila žena.

Link
Cokun ipak ne znači to što sam mislila. :)

Hahahaha, vidim da te razonodila ta TITULA :))))))
Link Noblesse oblige!

Link

nisam, nego .. ovo kaj pišem.
Pjesma je genijalna, spot genijalan, dugo mi se nešto nije više svidjelo! :)*

U biti, svi se mi rodimo sami i sami ćemo umrijeti.
Istočnjačke religije imaju najtvrđe viđenje tog "oslobađanja" od svega.
Pravoslavlje također, na jedan drugi način, govori o poništavanju sebe- sjećam se s posla jednog monaha koji je tako ozaren govorio: "ja! ja! ja sam najgori!" - u jednom viđenju čovjeka kao nebitnoga u svemu tome.
Pa opet...

Velike su riječi te koje su nam dane ulogama.
Puno je dubokih, lijepih pjesama napisano o riječi- majka.
Puno je i ovih blentavih s radija o tome da se voljenoj osobi daje "život u ruke", "srce na dlanu", pa i ona koja je mene izbezumila "dodirni me nogon ispod lancuna, privij se uz svoga cokuna" jer sam mislila da se radi o kiti ali otkrila sam: cokun je kao blentavac, glupko. :)

U ulogama smo, raznim, kćeri smo, sinovi, prijatelji, kolegice, ...

U situacijama u kojima ostaneš bez nekoga tko je igrao veliku ulogu u tvome životu, odnosno trebao igrati...
Rekonstruiraš svoj život, osjećaj za smisao.
Ja sam OK, ali jednoj stvari se UVIJEK nasmijem. Napunim košaricu sa svim tim lijepim ženskim stvarima: pa potreban mi je jbg novi grudnjak, kako nositi haljinu ako nemam najlonke, gaće su mi već sve na rupe, pa ubacim ja tu i lijepe naušnice, rukavice, svašta ja tu sebi natrpam ... i onda pomislim "ma daj, čemu to",
kupim si tenisice i neku nagrdu od pulovera teškog (Lika te malo nabrije u smijeru vune i pletiva, haha...)

Trenutno se ne percipiram kao žensko biće, ni životno, pa valjda posljedično ni u tim detaljima i pripadajućim oznakama.
To je ipak bio dio koji sam si nalazila u ulozi, bivajući njegova, ako sam uopće i bila...

Napravite si kavicu i uživajte

Link

popratite naše vaterpoliste na Sardinija kupu sad.
Cure, nama će svakako biti slavljenički tko god dobio - najbolja tijela vodenih gladijatora u toliko uskim gaćicama da te živo zabole PAJA za rezu. Vaterpolistima se ne može odoljeti.
Btw, imamo sjajan vaterpolo.

Ja sam glumeći s bratom i njegovim frendovima beka, jer im je uvijek falio bek a moj brat je sidraš, toliko sjebala nos da je dvaput operiran a i dalje smrskan.

Tako da evo ništa vam neće biti ako popratite kup.
Barakude iznad svih, da bar neki hoće iznad mene u horizontali ali eto. To su fantastična tijela, stara škola vaterpola ne priznaje ispod 185, plovna tijela, savršeni trapezi, nema takvih nego u vaterpolu. Ponekad skužim tko je zabio, ponekad se izgubim u poganim mislima ali da sam golman vaterpolistu bih pustila da mi zabije gol. Ne valjda odjeven.

Uđite u osnove vaterpola Link