Poluglasna razmišljanja

Jedan mladi katolički svećenik bio je tako nervozan da prije prve mise nije mogao ni riječi progovoriti pa upita biskupa za savjet.
Ovaj mu reče:
- Sljedeći put popij čašu vode s dvije kapljice votke i odmah ćeš se osjećati slobodnije.

Poslije toga svećenik se osjećao tako dobro da ga ništa nije moglo uznemiriti. Nakon povratka s mise dočeka ga cedulja s biskupovom porukom:
- Poštovani, rekao sam nekoliko kapljica votke u vodu, a ne obratno. I još par savjeta:

Nije potrebno stavljati kriške limuna na rub pehara.
Ormar pored oltara je ispovjedaonica, a ne WC.
Ne oslanjajte se više na kip Blažene djevice Marije, ne grlite ju i ne ljubite.
Postoji 10 zapovjedi, a ne 12, 12 je apostola, a ne 7. Nijedan od njih nije bio patuljak.
Isusa i njegove učenike ne zovemo J.C. and Co.
David je pobijedio Golijata praćkom i kamenom, nije ga umlatio i prosuo mu mozak.
Judu ne nazivamo kurvinim sinom. Papu ne zovemo El Padrino. Bin Laden nema veze s Isusovom smrću.
Sveta vodica je za posvećivanje, a ne za osvježavanje ispod pazuha. Ne sjedi se ispred oltara i ne stavlja se noga na Bibliju.
Hostija nije grickalica uz vino, već za vjernike.
Grešnici idu u pakao, a ne u pizdu materinu.
Onaj u kutu, pored zbora, kojega ste nazvali pederom i transvestitom u suknji, bio sam ja.
Na kraju se kaže amen, a ne fajrunt.