zmajić

Mah mah iz Prečkog..

wasko, sjediš u mom najdražem bircu u shopping centru prečko. :)*

par koraka naprijed je antunović, mjesto mojih trauma s lovorkinim kockanjem u casinu...

Pa sjedim...
E sad sam došao iz
Karlovca...

E d znaš..
Čak sam i živio
u ovom kvartu..

Ponekad mi je potrebno da padnem
kako bih se mogao ponovno dići,
otresti prašinu sa odijela,
ispraviti krvave dlanove i koljena,
pogledati unaokolo
pejzaž pozlaćenih rubova
i krenuti iz početka.

Ponekad mi je potrebno
kako se već kaže:
da se srozam
kako bih se ponovno mogao uzdizati
u nedjeljno prijepodne
obrijati se, vezati kravatu,
sprati krivicu
i odvesti zagonetnu djevojčicu
na kolače.

Ponekad mi je potrebno
da se napijem
kako bih se mogao trijezniti,
mučno i predugo
sastavljati se od kamenih kocaka,
popiti kavu u dubokoj šutnji
i stajati na vratima
izložen visokom valu.

Kažem: ponekad
i to bi bilo dobro,
ali to je već tako često
da ja samo posrćem
od predaha do predaha.

A.D..

Lijep pogled! Imaju nove stolce!

Mah..mah i tebi:-))

Cmok zna se kome..

Ev me već u
Slavoniji..

E sara imduju..