Čovječe, kakav blog!

Nemam ti ja tu ustrajnost, a i godine su tu. Nemam ni vremena da se samo time bavim. Ali kad bih postigla 20% od ovog, bila bih zaista ponosna i sretna. Imam jako puno sala koje prvo trebam skršiti da bih mogla uopće pratiti što se događa. Imam sreću da imam 2 frenda koja su profesionalno u tome (plus nikad prežaljeni bivši, moj prvi dečko), i koji će me opet ugurati u to. Sad kad imam kuću, imam jednu želju: da od tavana napravim mali gym. Istinski sam najsretnija kad sam ubildana.
Bila sam relativno mršava, možda sam tad bila - po nekom muškom kriteriju - najprivlačnija.
Većinu sam života predebela. Ali postojalo je tih par godinica kad sam imala izraženu mišićnu masu, dosta lean jer sam imala tog dečka s kojim sam visila dan-noć i nisam mogla jesti sranja nego stroga disciplina (nisam htjela pred njim ispasti papak), i to je bio najbolji osjećaj.
Kažem, 20% od ovih- ja presretna. A ovo su meni osobno najljepša ženska tijela:
Link
To je takav žestok rad, da je smijalica uopće pomisliti da se to u realnom životu može. Ali voljela bih biti u tom điru do kraja života, jer u nekom trenutku se zapitaš: zašto ne bih živjela, uz obveze, za ono što mene čini sretnom? Meni je ovo ljepota.
Već par dana gledam u program kojeg mi je prijatelj besplatno napravio- i jelo, i trening, i suplementi.
Iskreno, nemrem uopće zamisliti da to uspijevam- ali tako sam mislila za puno toga u životu i - sve gdje sam se dala s potrebnim vještinama i informacijama- to sam itekako mogla i uspjela.
Genetski, imam sjajnu predispoziciju za te stvari i mislim da sam dozorila: raditi ono što mi ide, a ne ono što drugi kažu da treba. Snaga mi je uvijek išla, na svim poljima života. Tijelo to samo osluškuje, prati i veseli se.